Kako navodi DW, pitanje promjene nacionalnosti dospjelo je u žižu javnosti nakon što se Goran Opsenica, koji je rođen kao Srbin izjasnio kao Hrvat i postao županijski ministar iz reda Hrvata, odnosno HDZ BiH.
Međutim, kako navodi DW, stvari su se nakon posljednjih izbora malo zakomplikovale, jer je Opsenica dobio mandat u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a koji je predviđen za pripadnike srpskog naroda.
U rubrici nacionalnost na njegovom kandidatskom kartonu, koji je predstavila Centralna izborna komisija BiH, jasno se vidi da “krstić” stoji pod “Srbin”, ali Opsenica izričito tvrdi da je on i dalje Hrvat, a da karton nije ispunio.
I dok čitav taj slučaj nameće pitanje ko tu ne govori istinu – Opsenica ili Centralna izborna komisija, Dojče vele ukazuje da neprestano pristižu novi, slični primjeri.
“Ja se od početka pišem kao Hrvat i normalno da, kao što znate, i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovesti”, kaže predstavnik Stranke za dijasporu u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Edim Fejzić.
Dojče vele navodi i da je predsjednici Omladine Srpske demokratske stranke (SDS) Nini Bukejlović, koja se u posljednje vrijeme izjašnjavala kao Bošnjakinja, propao mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je Sud BiH prihvatio žalbu po kojoj je dokazano da se prije dvije godine izjasnila kao Srpkinja.
Slično je bilo i sa Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom koji su u Skupštinu Kantona Sarajevo imenovani kao predstavnici iz reda „ostalih”, ali se sada i jedan i drugi, zahvaljujući „slobodi opredjeljenja”, na kandidatskim listama izjašnjavaju kao Srbi.
Još zanimljiviji je slučaj Nerkeza Arifhodžića koji je, kao Bošnjak po nacionalnosti bio ambasador BiH u Turskoj, kao Hrvat ambasador u Rimu, a u posljednje vrijeme izjašnjava se kao Bosanac.
Dojče vele podsjeća da je u Zakonu o matičnim knjigama BiH određeno da roditelji u matične knjige mogu, ali i ne moraju, da upišu nacionalnost djeteta, a da dijete, nakon sticanja punoljetstva, ima pravo da se izjasni se o svojoj nacionalnosti.
Portparolka Centralne izborne komisije BiH Maksida Pirić ističe da izborna pravila ne dozvoljavaju da kandidati tokom jednog izbornog, četvorogodišnjeg ciklusa mijenjaju nacionalnu pripadnost i drugačije se izjašnjavaju.
Politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić kaže za Dojče vele da su zakonodavci željeli da svim konstitutivnim narodima obezbijede zastupljenost u vlasti, pa su predvidjeli minimalne kvote za svaki narod.
“Njima sigurno ni na kraj pameti nije bila mogućnost da će neko da se predstavlja drugačije nego što jeste, i da će, radi zauzimanja određene pozicije, da mijenja svoju pripadnost narodu, pa time i religiju”, navela je Matić.
Mostarski novinar i književnik Emil Karamatić ističe da danas, nakon skoro 30 godina, niko ne spominje nestanak oko dva miliona pripadnika jugoslovenske nacije.
“Kao da su u zemlju propali. To pitanje je prije svih potrebno razjasniti da bismo došli u ovo novo vrijeme, kada se nacionalna pripadnost mijenja od potrebe do potrebe. Sve te Jugoslovene pojeli su prije svega, srpski, hrvatski i bošnjački nacionalizmi na prostoru bivše države. Pa je bilo potpuno normalno od Jugoslovena postati Hrvat, Srbin ili Bošnjak”, ukazao je on.
Kakva je razlika, pita se Karamatić, kada danas od Srbina, Hrvata, Bošnjaka, po potrebi želite da postanete neko drugi?
“Naime, ovdje se sve vrijeme radi o ljudima koji su postali žrtve sopstvene egzistencije i licemjerne političke manipulacije. I zamislite, sve pod plaštom nacionalizma. Koja cirkuska, groteskna maskarada dok im gledaoci aplaudiraju!”, navodi on.
Prije će biti, zaključuje Ivana Marić, da će im sugrađani čestitati na domišljatosti.
“Jer bi mnogi isto to uradili da su bili u mogućnosti”, zaključio je.
