Aleksandar Vučić jeste možda bio napadnut u Potočarima, ali na njega nije izvršen nikakav atentat. U taj izmišljeni atentat mogu da vjeruju samo lakovjerni i neobrazovani kojima je lijeva strana mozga zakržljala.
Ako bismo se vodili Vučićevim izmišljenim atentatom, onda možemo slobodno reći da je svaki stanovnik svijeta preživio najmanje jedan atentat u svom životu.
Zvanični snimci i fotografije apsolutno pobijaju Vučićeve tvrdnje da je na njega izvršen pokušaj atentata. U javnosti se već uveliko spekuliše da Aleksandar Vučić boluje od šizofrenije. Paranoja je osnovna karakteristika koja je prisutna kod šizofreničara. Dakle, ne radi se ovde o atentatu, već o Vučićevoj šizofreniji koja je podstaknuta paranojom.
DOKAZ Broj 1
Vučić je na vanrednoj konferenciji za štampu, koja je više ličila na ispovjedaonicu Velikog brata, nego na konferenciju za štampu Vlade Srbije, rekao da su ga “navijači iz Srbije” pogodili kamenom u usnu. Međutim, režimski “Kurir” “ekskluzivno” otkriva da su Vučića napali “Crni labudovi”, elitna jedinica Armije BiH tokom rata. No, ipak ćemo se držati Vučićevih riječi pošto on sve zna.
Kada pogledamo fotografije Vučićevih usana samo nekoliko sati nakon što je navodno pogođen kamenicom, jasno se vidi da na njegovim usnama nema nikakvih posljedica koje bi sigurno bile vidljive da ga je neko pogodio kamenom u usnu, tačnije, lijevu stranu donje usne. Ako ne vjerujete, sami isprobajte. Recite prijatelju ili prijateljici da vas pogodi kamenom u usnu.
Da li ste primijetili da nijedan režimski medij nije objavio tekst pod naslovom “ŠOKANTNO: Pogledajte kako izgleda Vučićev ožiljak poslije pokušaja atentata”. Zašto režimski mediji nisu objavili takav tekst? Zato što nema šta šokantno da se vidi. Vučićeve usne kao i ranije.
Vučić je na konferenciji za štampu u Vladi Srbije poslije neuspjelog pokušaja izmišljenog atentata rekao da su ga pogodili kamenom u usnu, “ali nije ništa strašno”.
Pogodili su ga kamenom u usnu kako bi ga ubili, ali nije ništa strašno?! Na osnovu tog kamena je izmišljen atentat, ali to nije toliko strašno. Naravno da nije strašno, jer kamena nije ni bilo.
DOKAZ Broj 2
Mediji su prvo prenijeli informaciju da su Vučiću polomljene naočare kada ga je neko pogodio kamenom u lice. Međutim, na ovom snimku se jasno vidi kako jedan član obezbjeđenja rukom slučajno skida Vučiću naočare sa lica.
(00:19)
Dakle, radnik obezbjeđenja je slučajno skinuo Vučiću naočare. On je na konferenciji za štampu rekao da su mu naočare polomljene, ali ni jednog trenutka nije okrivio obezbjeđenje za polomljene naočare. Naočare su polomljene jer ih je neko sigurno zgazio kada ih je obezbjeđenje skinulo sa Vučićevog lica.
DOKAZ Broj 3
Vučić je svjesno išao da izazove incident.
Dok su oko njega letjele cipele, navodne kamenice, flaše i ko zna šta još, Vučić je u jednom trenutku bahato sklonio kišobran koji je jedan član obezbjeđenja otvorio kako bi zaštitio Vučićevu glavu, odnosno, usnu.
Evidentno je da je Vučić želio da ga neko pogodi. U suprotnom, nikada ne bi sebe doveo u situaciju da ga neko pogodi. Svjesno je išao da se suoči sa ogorčenim narodom. Dobio je ono što je tražio.
Ne postoji državnik koji se nije našao u sličnoj situaciji. Narod od pamtivijeka gađa političare cipelama, jajima, flašama, paradajzom… Međutim, posao je obezbjeđenja da štićenom licu onemogući kretanje u rizičnim situacijama.
Uzmimo za primjer Baracka Obamu. On ima najsavremeniji predsjednički automobil koji bi, prema nekim navodima, mogao da podnese i udar rakete. Iako to zna i sam Obama, to ne znači da bi on trebao da se vozi po terenu gdje bi na njega neko mogao da ispali raketu.
Radi se o prostoj logici. Narod je bacao cipele, navodno kamenje, flaše i druge predmete. Vučić i njegovo obezbjeđenje bili su svjesni toga, ali su ipak odlučili da se prošetaju kroz razularenu masu. Vučić kaže da je htio razgovarati sa narodom, da ih pita zašto ga gađaju. Ako te neko gađa, on sigurno ne želi s tobom razgovarati. Zar nije to neko univerzalno pravilo zasnovano na prostoj logici?
Nije ovdje riječ o hrabrom čovjeku koji je pružao ruku pomirenja. Radi se o tipičnom provokatoru.
DOKAZ Broj 4
Vučić je u Srbiji poznat kao apsolutni lažov. Lažov nad lažovima. On je na konferenciji za štampu rekao da “ima snimaka koje niste mogli da vidite”. Dakle, postoje nekakvi snimci koje niko od nas nije vidio, a koji dokazuju istinitost Vučićevih laži.
Priča oko “alternativnih snimaka” svima nama je veoma dobro poznata.
Prisjetimo se samo slučaja iz 2013. godine kada je njegov bahati sin, Danilo Vučić, optužen za napad na Vladimira Stojkovića na jednom splavu. Inače, maloljetni Danilo je tada bio u pratnji vojnog obezbjeđenja “Kobre”.
Vučić je tada rekao da je pregledao snimke sigurnosnih kamera na kojima se vidi da je njegov sin od Stojkovića bio udaljen nekoliko desetina metara. Snimak nikada nije dostavljen javnosti, niti je slučaj oko Vučićevog bahatog sina i Vladimira Stojkovića riješen.
Također, kada je u javnost procurio dio snimka na kojem se vidi tuča između Žandarmerije, “Kobri” i Vučićevog brata, Andreja, premijer je rekao da je pregledao “alternativne” snimke koji dokazuju da je Andrej držao ličnu kartu u ruci.
Ni taj snimak nikada nije dostavljen javnosti.
Dakle, ovo je treći put da Aleksandar Vučić izmišlja alternativne snimke koji navodno dokazuju njegovu nevinost. Ti snimci po pravilu nikada ne ugledaju svjetlost dana.
DOKAZ Broj 5 – Nepostojeći kamen
Svi mediji su prenijeli da je Aleksandar Vučić pogođen kamenom. Čak su neki režimski mediji prenijeli i nekakve “ekskluzivne” fotografije kamena kako navodno leti prema glavi Aleksandra Vučića.
Zamislite koje bi posljedice ostavio ovaj navodni kamen da je Vučića udario u glavu!
Tu fotografiju je objavio režimski tabloid “Kurir” prije nego što je Vučić izjavio da je ipak pogođen u usnu, a ne u glavu. Kako je “Kurirov” kamen završio na Vučićevoj usni fizičarima nije jasno.
Tu fotografiju možemo analizirati na tri načina:
1. Riječ je klasičnoj fotomontaži.
2. Riječ je o nekom drugom predmetu koji su režimski mediji predstavili kao kamen.
3. Riječ je o kamenu koji nije letio ka Aleksandru Vučiću već u drugom pravcu, pošto na osnovu predmetne fotografije nije moguće utvrditi u kom pravcu leti kamen i na kojoj je razdaljini od Vučićeve glave.
Po svemu sudeći, riječ je o nekom drugom predmetu koji nije bi blizu Vučićeve glave.
Svi pričamo i pišemo o kamenicama, ali niko nije objavio fotografiju ili snimak na kojem se jasno vidi kako kamenica udara Aleksandra Vučića u usnu. Gdje je snimak kamenice koja udara Vučića u usnu? Da li se to možda nalazi na Vučićevom misterioznom snimku koji niko od nas nije vidio?
Da nisu Vučićeve “Kobre” možda zaplijenile i taj snimak?
U nedostatku fotografije kamenice koja je pogodila Aleksandra Vučića u usnu, režimski mediji, bukvalno rečeno, izmišljaju takve fotografije. Nekoliko medija objavilo je ovu fotografiju.
Na prvi pogled se čini kao da je Vučić u tom trenutku otvorio kišobran kako bi se zaštitio od kamena. Međutim, riječ je o fotografiji na kojoj se vidi kako Aleksandar Vučić samo stoji sa kišobranom. Nikakva kamenica ka njemu nije letjela u tom trenutku. Da jeste, mediji bi objavili tu fotografiju, a ne ovu.
Režimski portal “Telegraf” objavio je ovu fotografiju uz komentar: “Čovjek u uniformi gađao Vučića kamenom”.
Gdje je tu kamen? Prosto je nevjerovatno kako se režimski mediji uporno trude da pronađu nepostojeći kamen jer im je Vučić rekao da je pogođen kamenom. Nikako da pronađu kamen.
Vidi se samo strelica koju je redakcija nacrtala, u nadi da će lakovjerni čitaoci pomisliti da je to putanja kamena, ali ni “k” od kamena.
Mogu režimski mediji zumirati, zaokruživati i crtati strelice i kvadratiće u nadi da će pronaći kamen ili stvoriti privid da je kamen tu negdje, ali kamena nema.
Možda narod jeste bacao kamenčiće, ali kamenica Vučića nije pogodila! Naše tvrdnje potvrđuju svi snimci sa događaja koji se nalaze na internetu, kao i izostanak fotografije i snimka kamenice kako udara Vučića.
Dok god se ne objavi fotografija, snimak ili neki drugi dokaz, pored Vučićevih lažljivih riječi, ne može se tvrditi da je na Vučića bačen kamen u cilju izvršenja “atentata”!
IZAZIVANJE PANIKE
Vučić možda jeste bio napadnut, ali na njega nije izvršen nikakav atentat i sa tom činjenicom moramo da se pomirimo. O kategoriji napada možemo diskutovati, ali je činjenice da do ovog incidenta nikada ne bi došlo da Vučić nije samovoljno donIo odluku da se prošeta razularenom masom.
Vučićeva savjetnica za medije, Suzana Vasiljević, izjavila je sljedeće za “B92″:
– Kada je položio cvijeće i kada smo krenuli pored zida na kojem su ispisana imena žrtava, masa je krenula da viče “ubij četnika“ i “ubij Vučića“, a onda su poletjele kamenice, čaše, flaše, cipele, sve što je moglo… Imali smo pet sekundi da nestanemo, da smo ostali duže niko od nas danas ne bi bio u Beogradu – rekla je Vasiljevićeva.
Ovo je možda najgluplja tvrdnja koja je iznijeta u javnosti povodom ovog događaja!
Očigledno je da je Suzana po direktivi Aleksandra Vučića natjerana da izjavi ovako nešto. Na osnovu njenih riječi, stiče se utisak da su bijesni građani bili naoružani puškama, a ne cipelama i flašama! Na snimcima se ne vidi kamenje, već cipele, flaše, čaše, itd. Ako Suzana smatra da su cipele, flaše, čaše i drugi predmeti mogli da pobiju srpsku delegaciju u Potočarima za pet sekundi, potrebno je sazvati konzilijum psihijatara kako bi se utvrdio stepen njene psihološke poremećenosti.
Atentata nije bilo, kamenica je izmišljena. To su činjenice sa kojima javnost trenutno raspolaže. Dok god se neko ne pojavi sa čvrstim dokazima da je kamenica letjela ka Vučićevoj glavi, odnosno usni, sa namjerom da on bude ubijen, Vučić, Vasiljević, ministri i ostali Vučićevi pijuni mogu samo da se nadaju da je njega neko pokušao ubiti.
ODGOVOR NA NAPAD BIO JOŠ BOLJE ORGANIZOVAN
Vučić kaže da je napad na njega bio veoma dobro organizovan. Uzimajući sve činjenice u obzir, stiče se utisak da je Vučićev odgovor na napad bio još bolje organizovan.
Morate biti izuzetno poremećeni da tvrdite da je na vas izvršen pokušaj ubistva kada znate da vas nikakva kamenica nije pogodila u usnu. Morate biti izuzetno poremećena osoba da tvrdite da niste znali da će masa burno reagovati na vaše prisustvo.
Nije mu bilo dozvoljeno da održi govor u Potočarima, ali, znajući Vučića, morao je na neki način skrenuti pažnju na sebe. To je postigao tako što je svjesno prišao bijesnom narodu.
ZAKLJUČAK
Gotovo svi strani i domaći zvaničnici osudili su napad na Aleksandra Vučića. Niko nije ni spomenuo atentat, osim nekoliko naših šupljoglavih ministara (Nebojša Stefanović). Niko ne spominje riječ “atentat” i svi veoma dobro znaju da na Vučića nije izvršen nikakav atentat.
Neki mogu tome da se nadaju, ali atentata nije bilo i to je činjenica.
Vučić je izuzetno poremećena ličnost sa ozbiljnim psihološkim problemima. To mi u Srbiji najbolje znamo. Ovaj incident samo je potvrdio stav koji vlada u javnosti.
Ostavite Vučića da uživa u svojih pet minuta svjetske slave. Bitno je samo da mi znamo da nikakav kamen nije pogodio Vučića ni u glavu, ni u usnu. Bitno je da mi znamo da na njega nije izvršen nikakav pokušaj ubistva.
Što se tiče onih koji su po ko zna koji put potpali pod Vučićeve notorne laži, pomozite im da otvore oči. Ako ne žele da otvore oči, ostavite ih da žive u tami.
To su činjenice.
