Nakon izjave Miloša Simovića, pripadnika “zemunskog klana”, koji je osuđen u predmetu za ubistvo srbijanskog premijera, da je jedan političar naručilac ubistva Zorana Đinđića, većina članova tadašnje vlade u panici je da bi mogao da objelodani ime nalogodavca, saznaje srbijanski Kurir.
Kako kaže izvor ovog lista, nekoliko bivših ministara iz tog vremena jučer je razgovaralo o tome da li je sad trenutak da u javnost ispliva ko je naručio ubistvo.
– Simović je opet upro prstom u neke političare, ali je ponovo izostalo ono čega se svi plaše, a to je da kaže konkretno ime. Nekolicina bivših ministara naslućuje da on može da izgovori i ime nalogodavca, jer je na suđenju za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije insistirao na toj temi – kaže ovaj izvor.
Simović je, inače, na suđenju 2011. godine kazao da je riječ o političaru koga zovu Ćoki. Javnost je ubrzo počela da licitira da se iza nadimka Ćoki krije jedan od lidera DOS Nebojša Čović. Krajem 2011. majka pokojnog premijera Mila Đinđić i njegova sestra Gordana Filipović Đinđić podnijele su krivičnu prijavu protiv Čovića i predsjednika Nove Srbije Velimira Ilića zbog neprijavljivanja priprema za izvršenje krivičnog djela napada na ustavni poredak, dok je protiv Čovića podnesena i zbog podstrekivanja na ubistvo predstavnika najviših organa. Dokle se stiglo s tom prijavom, koja je podnesena u Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal, Kurir nije uspio da sazna jer mu nije stigao odgovor iz advokatske kancelarije koja vodi predmet.
Čović jučer nije bio raspoložen da se vraća na detalje sa suđenja za ubistvo premijera.
– Svojevremeno sam sve to komentarisao i zaista ne želim ponovo o istom. Niti sebe vidim niti prepoznajem u svemu tome, a ko koga i na šta namješta i kako se pakuju i namještaju takozvani zaštićeni svjedoci, to nije moje da objašnjavam – izjavio je Čović.
Upitan kakve konkretno sumnje ima kad govori o pakovanju i namještanju zaštićenih svjedoka i na koga misli, Čović nije konkretno odgovorio.
– Nemam nikakve sumnje, već samo zaključujem – kratko je rekao i završio razgovor.
Zoran Živković, koji je poslije atentata sjeo u fotelju premijera, rekao je za Kurir da istraga o političkim motivima ubistva predsjednika Vlade još traje i da traje predugo.
– Zorana je mogao da ubije samo neko ko je imao kontakt sa ubicama, motiv i novac, a to je klan Milošević. Ali, to ne mogu da dokažem – kaže Živković.
Velimir Ilić jučer nije odgovarao na pozive, a komentar u ovom srbijanskom listu nisu uspjeli da dobiju ni od bivšeg predsednika SRJ Vojislava Koštunice, niti od udovice premijera Ružice Đinđić. Na pozive nije odgovarao ni portparol LDP-a, pa su ostali uskraćeni i za komentar Čedomira Jovanovića.
Osumnjičeni Nebojša Čović i Velimir Ilić početkom 2003., nakon što je Ilić primio pismo Milorada Ulemeka, kojim se Ilić poziva da se uključi u akciju ponavljanja 5. oktobra kao opštenarodnog bunta, dakle, nakon što je saznao da Ulemek priprema napad na ustavni poredak, Ilić je sa sadržinom pisma upoznao Čovića. Zatim su obojica svjesno propustili da ovo prijave nadležnim državnim organima, čime su izvršili krivično djelo neprijavljivanja priprema za izvršenje krivičnog djela napada na ustavni poredak – navodi se u krivičnoj prijavi koju su 2011. podnijele Mila Đinđić i Gordana Đinđić-Filipović.
– Nebojša Čović je početkom februara 2003., znajući da Ulemek u to vreme nastoji da dobije političke ličnosti za akciju svrgavanja tadašnje vlade, pristupio dogovoru Ulemeka i Dušana Spasojevića, da uz pomoć pripadnika “zemunskog klana” i JSO izvrše atentat na Đinđića, uvjeravajući ih pritom da će po ubistvu on preuzeti mjesto premijera – dodaje se u ovoj prijavi.
