Vlado Mareš, dugogodišnji novinar i predsjednik Suda časti Nezavisnog udruženja novinara Srbije, za “Zašto?” objašnjava zbog čega mediji u Srbiji uvrijedljivim i huškačkim jezikom za krizu u Makedoniji okrivljuju albanske stranke i političare i navodni pokušaj stvaranja “Velike Albanije”.
Konkurencija
Nama su Albanci izvanredan materijal za razne paranoidne teorije zavjere.
Kad god nam nešto zatreba, i kad god nam dođe da budemo premaštoviti na takav način, mi koristimo Albance.
Naravno, tu su u konkurenciji i Hrvati i Bosanci, ali su Albanci nekako najzgodniji.
Sramota
Taj unazad sto godina prozivedeni, projektovani, održavani i negovani odnos prema Albancima je posljedica sumanute želje za teritorijalnim uvećavanjem Srbije i doživljavanjem sebe kao nekakve imperijalne sile.
Kada sebe vidite kao imperijalistu, morate da nađete nekoga koga ćete da kinjite, osvajate, tlačite i eksploatišete i ta uloga je zapala Albancima.
To je naša stogodišnja sramota.
Opasnost
Mi (mediji) na takav način nalazimo da ćemo se jako svidjeti nekom gospodaru, za koga već radimo, a to je uvijek neki političar.
I koristićemo priču o Albancima koja je nepromjenljiva.
Ona ima samo neke oblike koji se smjenjuju u zavisnosti od toga koja je tema najinteresantnija.
Sada je to priča kako su Albanci neka velika opasnost jer hoće da prave ’veliku Albaniju’.
Prvaci
To je besmislica, ali je u tom našem politikantstvu jako korisna i upotrebljiva.
Vlast je večito tu da se udene u ove velike izmišljotine ili kao neko ko će da pomogne da se napravi glupost ili kao neko ko prepoznaje glupost ili opasnost, pa će oni nas da spasavaju od te gluposti ili opasnosti.
Kada su Albanci u pitanju, uvijek su političari iza toga, na ovaj ili na onaj način.
A ovi naši današnji favoriti i prvaci iz devedesetih godina su pogotovo puni takvih stvari.
