I 25 godina od okončanja surovog rata u BiH, Srbija predstavlja najveće utočište počiniteljima ratnih zločina. Sigurnu kuću na tlu naših istočnih susjeda pronašli su brojni optuženi, osumnjičeni, pa čak i osuđeni za ratne zločine.
Među njima naročito treba izdvojiti Novaka Đukića, generala Vojske RS, osuđenog na 20 godina zatvora za ratni zločin na Tuzlanskoj kapiji. Đukić je proglašen krivim za masakr koji se na Tuzlanskoj kapiji dogodio 25. maja 1995., kada je granatom ispaljenom sa srpskog položaja na planini Ozren ubijena 71 osoba, a više od 200 ih je ranjeno.
Svakako, spomenimo i Tomislava Kovača, bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS-a, optuženog za ratni zločin nad bošnjačkim civilnim stanovništvom na području Srebrenice i Žepe.
I Đukić i Kovač, ali i brojni drugi optuženici, osumnjičenici i osuđenici za brojna nedjela počinjena 90-ih godina na teritoriji BiH danas neometano i slobodno šetaju Srbijom. Bez imalo straha da će ih ta država isporučiti pravosudnim organima BiH. A trebala i morala bi.
Tahirović: Srbija sebi dala za pravo da bude “univerzalac”
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kaže da je iz sadašnje perspektive vrlo teško ocijeniti do kada bi Srbija mogla nuditi siguran dom zločincima.
– To će ostati tako sve dok je ovakvo stanje kakvo jeste u Srbiji i dok su tamo na vlasti ratnohuškačke politike. A dokle će to trajati, i hoće li uopšte doći do nekakvih promjena, teško je to reći – izjavio je Tahirović za Vijesti.ba.
Osim što je utočište zločincima, navodi, Srbija je sebi za pravo dala i da bude “univerzalac”, odnosno da proglasi univerzalni zakon prema kojem ima pravo procesuirati zločine koji su počinjeni u drugim državama, konkretno u BiH.
– Srbija je sebi dala za pravo da hapsi, procesuira itd. Na taj način ona pokušava stvoriti jedan balans u vođenju postupaka, iako su ti njeni postupci čista farsa – potcrtava Tahirović.
Nasuprot tome, dodaje, osim pomenutih Đukića i Kovača, moglo bi se u nedogled nabrajati koliko se još optuženih/osumnjičenih za ratne zločine u BiH danas krije na teritoriji Srbije.
– Do kada će EU tolerisati ovakvo ponašanje Srbije? Mislim da bi pregovaračko poglavlje koje se tiče oblasti prava donekle moglo promijeniti stvari. Jer, moramo znati da postoji Rezolucija iz 2018., koju je dobrim dijelom promijenio i zastupnik u Evropskom parlamentu Igor Šoltes, kojom je na neki način Srbija obavezana da mora priznati genocid u BiH kako bi bila punopravna članica EU – konstatuje Tahirović.
Naznake su to, dodaje, da bi se možda u narednih desetak godina neke stvari i mogle promijeniti nabolje u Srbiji.
– Međutim, sve je to na dugom štapu i vrlo je upitno postoji li uopšte volja građana, odnosno političkih lidera u Srbiji da se takvo nešto desi. Ali trenutno stav Srbije je – možemo se sve dogovoriti, ako će biti onako kako mi kažemo. A u RS-u po principu copy-paste to prepisuju od Srbije – poručio je Tahirović.
Problematičnim ocjenjuje što Srbija ne prihvata presude međunarodnih sudova, a prema BiH se ponaša kao pokrovitelj i majka, očekujući da će bh. institucije izvršiti sve onako kako to ona i zacrta.
– Mi imamo taj problem koji se zove Srbija, koja je izvršila agresiju na BiH i koja ne prihvata ništa što je bosanskohercegovačko, ali nam je s time živjeti, šta možemo. Srbija, pa čak i Hrvatska, danas kriju veliki broj počinilaca ratnih zločina, ali nažalost ne postoji apsolutno nikakva volja da nam ih isporuče – potcrtava Tahirović.
Osvrnuo se i na slučaj bivšeg komandanta Armije RBiH Huseina Mujanovića, kojeg je Viši sud u Beogradu osudio na deset godina zatvora zbog ratnog zločina.
– Ako je Srbija već imala određene dokaze da je gospodin Mujanović počinio neke zločine, zašto taj predmet nije ustupila BiH? Zašto imamo jednostranu saradnju kad je u pitanju ratni zločin? Zašto Tužilaštvo BiH ustupa predmete Srbiji, a Srbija s druge strane ne želi ustupiti predmete kada su u pitanju njeni državljani – pita se Tahirović.
Subašić: Vučić je glavni krivac
Predsjednica Udruženja Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa Munira Subašić glavnog krivca zbog toga što je Srbija danas sigurno utočište zločincima vidi u predsjedniku Aleksandru Vučiću.
– Posjetili smo branu Petkovci, mjesto na kojem su masovno strijeljani naši najmiliji. I poslije 25 godina smo pronašli mnogo čahura proizvedenih u Kragujevcu 1994. godine – rekla nam je Subašić.
Srbija je ta kojoj je žao, kako je navela, “što nije pobila sve muslimane i podijelila BiH, i proširila se u ‘veliku Srbiju’”.
– Zato i daje utočište zločincima i vjerovatno ih priprema da ponovo čine zločine po Bosni. Meni je žao njihovih mladih koji ne znaju pravu istinu – jer im je očevi i djedovi ne žele otkriti, i stvaraju mržnju u njima. To je jedna bolest kojoj nema lijeka. Čovjek dobije rak, pa se izliječi. Dobije infarkt, pa ostane živ. Ali za mržnju nema lijeka – dodaje Subašić.
