U nedavno objavljenom interdisciplinarnom istraživanju otkriveno je kako je društvo stvorilo generaciju roditelja koji retardiraju razvoj svoje djece na različite načine.
Utjecaj društva na roditelje
Sociologija smatra kako je zdrava i sretna porodica stup svakog normalnog društva, no mi smo svjedoci kako društvo sve više poprima patokratske odlike. Zahvaljujući anomalijama u društvu, roditelji se oblikuju pogrešnim informacijama, koje oni pak smatraju istinitima samo zato jer se one ponavljaju po medijima. Zahvaljujući dezinformacijama i pritisku društva, roditelji svoja pogrešna uvjerenja efektno prenose na djecu. Sigurni smo da su se takve stvari događale i u prošlosti no u modernom stalno promjenjivom virtualnom svijetu bogatom agresivnim kampanjama informiranja, reklamiranja i poruka svakakvih oblika, vrlo je lako izgubiti pojam o tome što je istina, a što ne.
Moderan odgoj ili prepuštanje stihiji?
Na simpoziju Univerziteta Notre Dame istraživači iz različitih polja nauke su se fokusirali na izuzetno osjetljivu temu koja se bavi utjecajem roditelja na umni i tjelesni razvoj djece. Iako se većina roditelja smatraju dobrim roditeljima, koji će za svoju djecu uraditi sve što mogu kako bi im omogućili što bolje odrastanje i odgoj, svjedoci smo stanovitih negativnih trendova u društvu koji, nažalost, imaju velike veze upravo s roditeljskim utjecajem na podmladak.
Darcia Navarez, profesorica psihologije na Univerzitetu Notre Dame, koja se specijalizirala za istraživanja o moralnom razvoju djece u izjavi za Examiner kazala je sljedeće:
„Predispozicije za život američke omladine su se pogoršale, naročito ako se današnja situacija usporedi s onom od prije 50 godina. Najveći utjecaj donosi praksa pogrešnog savjetovanja roditelja zadojena uvjerenjima koja su se uvriježila u današnjem društvu. Jedan od primjera je korištenje dojenačke formule za prehranu, izolacija malih beba u vlastite sobe i uvjerenje kako će „tetošenje i brižnost“ razmaziti djecu.“
Utjecaj roditelja na djecu
U studiji objavljenoj u The Telegraphu koja je na jezoviti način pokazala kako rastu djeca u modernim superzaposlenim porodicama koje najmanje vremena imaju za svoje vlastite potomke otkriveni su brojni hemijski procesi koji onemogućavaju normalan razvoj dječijeg mozga i stvaranje novih moždanih ćelija i međusobnih veza između različitih moždanih centara beba i djece koja nemaju dovoljno kontakta s majkom ili s roditeljima koja s njima komuniciraju na izrazito „tehnički“ i hladan način.
U prve dvije godine mozak djeteta se razvija na način koji će kasnije odrediti osobine i kognitivne procese djeteta. Što je veće zapostavljanje djeteta, to će nastati veće fizičke i psihičke anomalije u mozgu i umu djeteta. U slučaju ozbiljnog zanemarivanja, 80% moždanih ćelija i poveznica se neće formirati do treće godine. U nastavku djetinjstva mozak će se nastaviti razvijati s deficitom dok će se poveznice između moždanih centara formirati na neprirodan i nefunkcionalan način.
U nastavku istraživanja je otkriveno kako tri četvrtine mladih delinkvenata ima upravo takve moždane uzorke. Ljudi koji su bili zanemarivani u najranijoj mladosti će biti skloni depresijama, nasilništvu, neće se moći povezivati s vršnjacima niti će moći ostvariti pravilan kontakt sa svojim potomcima.
Nažalost, svjedoci smo kako roditelji dobijaju sve više pogrešnih informacija o odgajanju svoje djece. U nedavnoj kampanji koju je objavio Milwaukee Journal Sentinel preporučeno je majkama i očevima da ne slušaju svoje instinkte te da ne „oblijeću“ oko svoje djece, već da se od malena postave čvrsto prema djeci te da ne dozvoljavaju nikakve gluposti kao što su maženje i zajedničko spavanje ako to djeca požele. Ta bezobzirna kampanja je u javnosti naišla na glasan odjek, a kampanja je šokantnim plakatom opravdala „nespavanje s bebama“ – zaštitom same djece.
Montgomery je na to izjavila sljedeće:
„Vlasti rutinski nameću svoj vlastiti utjecaj i „veliku pamet“ nad roditeljima čiji se prirodni roditeljski instinkti na takav način deformiraju. Potpuno je zapanjujuće kako se fundamentalno odbijamo od prirodnog roditeljstva i vještina zahvaljujući utjecaju društvenih službi.“
Na istom simpoziju se naglasilo kako je blagovremen i brižan odgovor roditelja na potrebe djeteta osnova za pravilan razvoj djece u bilo kojoj dobi. Roditeljska brižnost i empatija najbolje utječu na kontrolu negativnih impulsa djece, pravilan odaziv na stres, ali također stvaraju bazu za stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo, naprimjer: oblikovanje komunikacije, pravilno igranje, odnos prema drugima i prirodi. No roditelji će pravilnim fizičkim kontaktom i komunikacijom djeci najbolje pomoći u razvijanju empatije, kontroli agresije, povećanju kreativnosti, inteligencije i povećanju otpornosti na negativne utjecaje iz okoline kako fizičke tako psihičke.
Shvaćaju li roditelji koliko je njihov utjecaj na djecu važan?
U nedavnom istraživanju Univerziteta Aberdeen je otkriveno kako majka i nerođene bebe sinhroniziraju rad srca kad majka pravilno diše (dijafragmom). S obzirom na to da većina ljudi, pa tako i žena nepravilno diše, koristeći isključivo mišiće ramena i vrata, te djelomično mišiće rebara, sinhronizacija se uglavnom događa za vrijeme sna. U slučaju da se sinhronizacija ne događa ni kada majka pravilno diše, tada sve ukazuje na moguće medicinske probleme i poremećaje kod nerođene bebe. Voditelj istraživanja dr. Marco Thiel je objavio sljedeće za web stranicu Prevent Desease:
„Majke često govore kako osjećaju vezu sa svojom nerođenom djecom. Mi smo pokazali kako se ta veza zapravo može fizički dokazati i kako se ona manifestira u sinhronizaciji rada srca. No nakon rođenja se ta veza može nastaviti održavati, naročito ako beba spava s majkom dok ona pravilno i ritmički diše dijafragmom.“
Pravilna razmjena plinova u plućima omogućava zdrav psihički i fizički razvoj djeteta dok u isto vrijeme produbljuje vezu između učesnika disajnih vježbi. O tome najbolje svjedoče svi oni koji su imali priliku učestvovati u grupnim meditacijama i vježbama disanja.
Stoljećima su puritanci zagovarali odvojene krevete za supružnike smatrajući krajnje vulgarnim spavanje bračnih parova u jednom krevetu. Kampanja brzog izbacivanja djece iz roditeljskog kreveta stvara jednaki jaz između roditelja i djece kao i odvojeno spavanje supružnika.
Thiel je otkrio kako parovi koji spavaju u istim krevetima imaju puno manje problema s intimnošću nego li parovi koji spavaju u odvojenim krevetima. On je također otkrio kako parovi zbog zajedničkog spavanja imaju jednake uzorke sna, disanja i cikluse u libidu.
S druge strane, bebe koje spavaju s majkom naročito ako se one prirodno hrane majčinim mlijekom imaju puno brži razvoj i jači imunološki sistem. Thiel je otkrio kako bebe koje spavaju s barem jednim roditeljem rijetko spavaju na stomaku (položaj koji kod sisara označava potrebu za zaštitom), ali kod malih beba stvaraju različite probleme kao što je rizik od SIDS – Sudden Infant Death Syndrome ili sindrom nenadane smrti kod beba, koji samo u SAD-u godišnje pokosi 2500 beba. Bebe i djeca koja se prerano izbace iz roditeljskog kreveta najčešće razvijaju probleme s noćnim morama, mokrenjem u krevetu i druge uznemirujuće poremećaje.
Osigurava li tradicionalna i konzervativna uloga oca dovoljno podstreka za pravilan razvoj djeteta?
Interdisciplinarna studija Sveučilišta Notre Dame je također pokazala kako očevi koji spavaju sa svojom malom djecom (barem dio noći) imaju manji nivo testosterona u krvi, što im omogućava da se bolje povežu s potrebama djeteta i da budu brižniji i osjećajniji roditelji. U konzervativnim društvima se često zanemaruje roditeljski odnos i utjecaj očeva na djecu, no djeca koja nemaju fizičkog kontakta s roditeljima ili djeca koja imaju isključivo tehnički doticaj sa svojim očevima razvijaju niz osjećaja, od kojih su najčešći nesigurnost, nervoza, nekontrolirani bijes, ispadi ljutnje i osjećaj odbačenost.
Voditelj ove studije antropolog Lee Gettler je istraživanje objavio u žurnalu PLos ONE, tvrdeći sljedeće:
„Svi očevi koji se igraju sa svojom djecom i koji s njima spavaju barem neko vrijeme tokom dana ili noći prolaze kroz nagli pad testosterona što im omogućava brižno ponašanje prema bebama. Očevi su biološki usklađeni s djecom i njihovim potrebama ako se dovoljno druže s najmanjima. U budućim istraživanjima bismo trebali otkriti zašto se testosteron u muškarca smanjuje ako oni spavaju pored malenih beba. Je li ovaj događaj proizašao iz ljudske evolucije? Kako spavanje s djecom uvjetuje mijenjanje moždanih funkcija muškaraca? Testosteron i njegova uloga je dosta kontroverzna. Javnost ovaj hormon uglavno naziva „mačo“ hormonom, no sve je više dokaza kako ovaj hormon ima brojna ograničavajuća svojstva na muškarce i njihovu roditeljsku ulogu. Do sada se naivno razmišljalo kako hormoni isključivo mijenjaju žensku psihu, no s ovim istraživanjem smo dokazali kako muškarci nisu nimalo imuni na hormonalne utjecaje i oblikovanje moždanih i kognicijskih procesa.“
Zaključak simpozija Sveučilišta Notre Dame je porazan, najviše zbog činjenice kako se od 1970. godine može pratiti trend u kojima roditeljska briga o djeci postaje sve više opterećena nedostatkom vremena i užurbanim načinom života. SAD je trenutačno vodeća zemlja razvijenog svijeta u kojoj se svake godine zabilježava najveći broj slučajeva zapostavljanja djece.
Ova zemlja je vodeća u još jednom negativnom porodičnom trendu. To je broj rastava od kojih prednjače rastave zbog porodičnog nasilja. Takve situacije najbolje doprinose stvaranju nove generacije roditelja koji se neće brinuti o svojoj djeci ili roditelja koji će se o djeci brinuti neadekvatno. Navarez je napomenula kako roditelji nisu jedini i isključivi dizajneri dječije psihe i eventualni krivci za retardaciju djeteta. Ona smatra kako veliki utjecaj imaju mediji, vršnjaci, virtualni svijet i naravno učitelji. Navarez je, između ostalog, napomenula i slijedeće:
„Rane anomalije na mozgu se najbolje mogu promatrati na desnoj strani mozga. Ona većinom upravlja sa samokontrolom, kreativnošću i empatijiom – koja se s vremenom može pojačati, no to se događa samo ako se dijete pravilno razvija od samog rođenja. Desna strana mozga raste i jača kroz pozitivan tjelesni kontakt kao što su igranje, maženje, ples i slobodne kreativne aktivnosti. Moja preporuka roditeljima bi bila da se zajedno sa svojom djecom bave kreativnim aktivnostima i da zajedno „rastu“ sa svojom djecom.“
Balkan je oduvijek bio područje na kojemu su se roditeljske uloge promatrale kroz tradicionalnu prizmu i strogo odijeljene uloge. Nadamo se da će ovaj tekst ponukati roditelje da preispitaju svoja stanovišta o roditeljstvu, i to na način da zaista urade sve što je najbolje za njihove potomke.
