Marinaleda, mjestašce je od oko tri hiljade ljudi u kojem gotovo da nema nezaposlenih, stanarina je svega jedan posto mjesečne plaće, a za policijom nema potrebe.
Španija se kao i velik dio Evrope grčevito bori protiv krize. Nezaposlenost, siromaštvo i nekvalitetan životni standard teško su pogodile ovu mediteransku zemlju, no upravo u Španiji postoji mjesto koji njegovi stanovnici s pravom nazivaju rajem na zemlji. Riječ je o Marinaledi, andaluzijskom selu u kojem trenutno živi oko tri i po hiljade ljudi.
Ono što ovo seoce čini posebnim je činjenica da u Marinaledi gotovo i nema nezaposlenih, a istovremeno u ostatku države više od 27 posto stanovništva ne radi. Prosjećna je plaća oko 1 200 eura što dodatno dobiva na vrijednosti, ako se zna da je najam stambenog prostora svega 15 eura (oko 115 kuna) mjesečno.
Policije nema, a odluke donosi plenum
– Samo oni koji sanjaju, jednog dana će vidjeti kako njihovi snovi postaju stvarnost, kazao je jednom prilikom Juan Manuel Gordillo, gradonačelnik Marinalede, parafrazirajući Ernesta Guevaru.
U ovom utopijskom mjestu Cheova misao nije samo natpis na majicama već stvarnost i realnost. Bitne odluke se donose putem direktne demokratije na nedjeljnim sastancima, plenumima, na kojima sudjeluje obično desetak posto građana. Iako španski zakon nalaže da bi naselje poput Marinalede trebalo imati pet, šest policajaca, organa reda ovdje nema.
– Mi policiju ovdje ne želimo. Zajedno se borimo i radimo na organiziranju svojih života te mjesto funkcionira uz visok stepen koegzistencije, objašnjava načelnik Gordillo.
Otvorena podrška komunističkim stavovima očiti su i u samom izgledu mjesta. Naime, sveprisutna je ulična umjetnost u obliku grafita i murala s porukama simpatija zemljama poput Venezuele i Kube, a ulice nose imena slavnih boraca za radnička prava kao što su Pablo Neruda i Federico Garcia Lorca.
Svi bi u Marinaledu
S obzirom na bum koji postiže ovaj andaluzijski gradić posljednjih tridesetak godina, navala vanjskog stanovništva je golema, te su uvedene liste čekanja. Do sada je izgrađeno oko 350 kuća, a u naredne dvije godine bi ih trebalo napraviti još toliko.
U Marinaledi, stanovnici sami sebi grade kuće. Nakon što dvije godine provedu kao registrirani građanin, od lokalnih vlasti dobiva materijal te stručnu pomoć. Tek nakon što se kuća izgradi dužni su plaćati 15 eura mjesečno kako bi se refundirali troškovi izgradnje.
Kako bi se spriječilo profitiranje, kuće se ne mogu prodavati.
Blagostanje
Stanovnicima gradske vlasti osiguravaju besplatan pristup internetu te brojnim sportskim sadržajima od kojih se samo upotreba bazena plaća. Mjesto uz radijsku i TV postaju ima i vlastitu crkvu no kako prenose španski mediji, crkvene aktivnosti nisu pretjerano popularne.
Blagostanje u kojem uživaju stanovnici Marinaleda zajedno posljednjih nekoliko godina su odlučili podijeliti s ostatkom Španije. Načelnik Gordillo nedavno je bio jedan od vođa antivladinih prosvjeda u Sevilli, a istaknuti članovi zajednice su sve prisutniji i u mainstream medijima putem kojih ‘izvoze’ svoje ideje.
Sve u svemu nije loše za ‘Asterixovo selo’ u kojem su ljudi prije tridesetak godina umirali od gladi.
