Osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko kazala je za Vijesti.ba kako očekuje potvrdu prvostepene presude bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove će u srijedu 20. marta u Hagu izreći drugostepenu presudu Radovanu Karadžiću.
Podsjećamo, prvostepenom presudom Pretresnog vijeća iz 2016. godine Karadžić je proglašen krivim po 10 tačaka optužnice, uključujući i genocid na području Srebrenice, i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina.
Karadžić je oslobođen odgovornosti po prvoj tački optužnice koja ga je teretila za genocid u sedam opština – Bratuncu, Ključu, Foči, Prijedoru, Sanskom Mostu,Vlasenici i Zvorniku.
“Može svašta da se desi, ali ja ipak očekujem da se potvrdi prvostepena presuda, jer sve suprotno bi bilo pogubno za sam tribunal, pogotovo imajući u vidu razmjere zločina iza kojih je Radovan Karadžić stao, i šta je sve posljedica tih zločina u BiH”, kaže Biserko.
Ona dodaje kako se nada da, iako budu neke minorne promjene, da to neće promijeniti suštinu presude.
“Nažalost, neće biti uključene one opštine u kojima je izvršen genocid, njih sedam koje nisu ušle u prvostepenu presudu, jer ne bih očekivala takav obrat, ali u svakom slučaju očekujem da presuda bude onakva kakva je prvobitno napisana”, smatra Biserko.
Biserko napominje kako presuda Karadžiću, nažalost, u Srbiji i RS-u neće donijeti neke promjen, jer će oni i dalje optuživati Haški tribunal i međunarodnu zajednicu za antisrpstvo.
“Ovdje su već daleko otišle konstrukcije narativa koje negiraju odgovornost Srba u ratu u Bosni. Kao što znate, oni to vide kao oslobođenje Srba, neki od njih to zovu zapadna Srbija i gleda se na Bosnu kao državu koja je nefunkcionalna i koja će se u jednom trenutku raspasti i time bi to bio završni čin pripajanja RS-a Srbiji. Znači, Srbija nije spremna, odnosno elite nisu spremne da se suoče s odgovornošću i na jedan konstruktivan način priđu svemu onome što je pred Haškim tribunalom dokazano. I ne samo to, i na drugim planovima nije urađeno ništa osim falsifikovanja, relativiziranja i glorifikovanja zločina, pa i Radovana Karadžića kao heroja i tvorca RS-a”, mišljenja je predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Biserko dodaje da ono što je žalosno jeste da je međunarodna zajednica potvrdila tu podjelu i zapravo nagradila srpsku stranu.
“Tako je i genocid za koji se sudilo pred Haškim tibunalom ostao i brojne presude koje postoje kada je Srbija u pitanju su mrtvo slovo na papiru. Mislim da je potrebno prići svim tim presudama i naslijeđu Haškog tribunala na jedan mnogo konstruktivniji način bez samo komentarisanja ko je koliko osuđen”, kaže ona.
Naša sagovornica je mišljenja da je krajnje vrijeme da se, prije svega sa bošnjačke strane, koja je tu najveća žrtva, konstruktivno okrene tom naslijeđu i nekako uporno radi na uspostavljanju jednog okvira koji će omogućiti u neko vrijeme dijalog između Srba i Bošnjaka.
“Za sada to još uvijek nije na vidiku i mislim da međunarodna zajednica nije dovoljna pritiskala Srbiju da nakon što je završila svoju tehničku saradnju sa Haškim tribunalom ozbiljno priđe žrtvama i uvrsti ih nekako u društveni dijalog na temu ratova devedesetih i naravno odgovornosti srpske strane”, ističe ona.
Biserko kaže kako se, nažalost, čak tolerišu i sva ova pitanja koja se tiču Drugog svjetskog rata, oživljavanje i glorifikovanje četničkog pokreta, što je slučaj i na drugim stranama, ali prije svega u Srbiji.
“Svi ti likovi iz četrdesetih su vaskrli devedesetih, a sada su kao glavne tačke nove konstrukcije identiteta Srba. U tom smislu nismo imali reakciju međunarodne zajednice i, drugo, takva konstrukcija identiteta zapravo će samo stvarati tenzije u regionu zato što svaki drugi narod je percipiran kao neprijateljski”, dodaje Biserko.
Haški tribunal i njegovo naslijeđe, dodaje Biserko, imao je značajnu ulogu, zato što je on jasno i precizno napravio bilans zločina, utvrdio određene brojke i pokazao gdje i kakav je rat vođen, bez obzira što nije bilo presude za agresiju.
“Kada se detaljno analiziraju dokumenti koji su tamo dostavljeni, vidi se da je srpska strana ta koja je involvirana. Naravno, u Karadžićevoj presudi najveća greška, odnosno propust, je ta što nije povezan za Beograd i tu saradnju. Međutim može se isto reći da je slučaj koji se ticao Radovana Karadžića, pa možda su neki dokumenti skriveni. U svakom slučaju, svi koji ovdje žive i koji su se bavili tom temom znaju kakva je konekcija bila i u tom smislu treba nastaviti sa istraživanjima”, smatra Biserko.
Biserko smatra da Radovan Karadžić, kao glavni akter genocida i rata u BiH biće presuđen doživotno ili nešto smanjeno, ali u svakom slučaju on ostaje simbol te genocidne politike.
“I, nažalost, kao što posljednji slučajevi pokazuju, kao ovaj na Novom Zelandu, on ostaje kao inspiracija svim tim bijelim ekstremistima po svijetu protiv islama. U tom smislu je, tim prije, važna osuda međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, za poricanje koje je ovdje na djelu sve vrijeme, kako bi se taj radikalni nacionalizam i etnonacionalizam stavio pod kontrolu”, zaključila je Sonja Biserko.
