Đema Turković (72), majka dvojice šehida, već 20 godina živi u Sarajevu i bori se za bh. državljanstvo, dok vlasti revidiraju status više od 20.000 bh. građana, mahom porijeklom iz Sandžaka, kao što je i ona. Ministarstvo civilnih poslova BiH traži od svih bh. građana koji su državljanstvo stekli od 1992. godine da to ponovo dokazuju pred institucijama, što je izazvalo snažne reakcije i opravdane tvrdnje da se radi o diskriminaciji. Đema Turković već je skoro izgubila nadu da će joj država kojoj je dala dva sina u punoj snazi uzvratiti makar poštovanjem.
Zlatni ljiljani
U razgovoru za „Avaz“ ova hrabra žena priča nam kako je odmah po okončanju agresije na BiH došla u našu zemlju, za koju su njeni sinovi Redžep (30) i Besim (26) dali živote.
– Rahmetli Redžep bio je kapetan i poginuo je na Rogoju. Još ga nikad nisu našli, a Besim je bio u specijalcima i poginuo je na aerodromskoj pisti. Ukopan je na šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu. Obojica su poginula 1993. godine u razmaku od 40 dana – priča nam ožalošćena majka, koja dodaje da je rahmetli Redžep dobitnik priznanja „Zlatni ljiljan“, a rahmetli Besim posthumno je dobio Plaketu sa zlatnim ljiljanom.
Nažalost, Đema Turković nakon rata izgubila je još dvojicu sinova, jedan je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a drugom je, kako sama kaže, srce prepuklo za braćom. Danas Đema živi od sjećanja na sinove i nada se da će posmrtni ostaci njenog Redžepa biti pronađeni i da će ga dostojanstveno ukopati. U međuvremenu, ova žena koja je rodila, podigla i, nažalost, zauvijek se oprostila od četiri sina obišla je brojne bh. institucije i bez ikakvog rezultata nastajala se pred brojnim šalterima kako bi dobila pasoš zemlje koju su njeni sinovi natopili krvlju.
Uskraćena prava
O ovoj starici koja u Sandžaku više nema nikoga brinu se snaha i unuci, s kojima živi u ilidžanskom naselju Osjek. Svi oni imaju bh. državljanstvo, ali činjenica da ga njihova nana nema dodatno ih žalosti, prije svega jer su njoj uskraćena sva prava. Ismail, jedan od Đeminih unuka, priča nam da se ona čak na prijedlog resornog ministarstva davno odrekla srbijanskog državljanstva kako bi dobila ono BiH.
– Predala je papire, ali nikada nije dobila odgovor. Čak nema pravo ni na zdravstvenu zaštitu, a dok druge šehidske majke i žene za Bajram dobiju neki paket ili drugi vid pomoći, ona čak ni na to nema pravo – priča Ismail Turković, Đemin unuk.
Da znaju pričati ove ulice kojima sam plakala, imale bi šta kazati
– Obojica sinova prije rata su se školovala i živjela u Sarajevu. Bila sam pred sami rat kod njih i zvala sam ih da idu sa mnom. Nisu htjeli. Ostali su da brane Bosnu. Vukla ih smrt da ostanu ovdje. Zato sam i ja danas ovdje. Bosna je moja država. Ja se Bosankom osjećam, iako mi ne daju pasoš. Ali, ne daj Bože nikome ono što sam ja doživjela. Osim smrti mojih sinova, morala sam još dokazivati kako su poginuli. Da znaju pričati ove ulice u Sarajevu kojima sam prošla i plakala, imale bi šta kazati – kaže nam Đema, koja ističe da više nema snage ni da traži svoja prava.
Ogroman novac
Za podnošenje zahtjeva za državljanstvo BiH neophodni su brojni dokumenti, za koje je neophodno izdvojiti i do 500 KM, a posebno se plaćaju drugi troškovi. Upravo i dokumenti koji se traže za aktuelnu reviziju državljanstava koštaju toliko, pa bi na taj način bilo prikupljeno oko milion maraka, ako se ima u vidu da reviziji podliježe oko 20.000 građana.
