Neda Ukraden rođena je u Dalmaciji, počela je karijeru u Bosni, u Zagrebu je, kako kaže, ostvarila svoje najveće uspjehe, a u Beogradu danas živi.
Ona, pak, kaže da joj u životu nije bilo nimalo lako, pogotovo otkako je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji. U Sarajevu su joj ostala dva stana, četiri poslovna prostora i kafić, koje je kasnije prodala budzašto.
Pjevačica u intervjuu za “Informer” kaže da je smetala koleginicama koje su cijelog života htjele da budu kao ona i da su dvojica kolega čak htjela da je tuku.
“Ne opravdava ih ni to što su bili našmrkani i pijani. Strahovala sam za svoj život, bojala sam se da će me ubiti, pogotovo nakon paljenja mog lokala 1999. godine. U Imotskom su mi zapalili kuću i ukrali dva automobila, ali mi je ovdje ipak naneto više štete nego u ratu, kaže pevačica.
Ona ističe da je nekom smetalo što je lokal dobro radi.
“Neki Srbin je trećeg dana Božića zapalio Srpkinji lokal, jer iza mene ne stoje hajduci, uskoci, junaci, paravojne i vojne formacije. Bila sam spremna da se odreknem i sebe i srpstva i Srbije i svega nakon svih zločina koji su mi se dogodili, dodaje Neda.
Ona kaže da se osjećala nepoželjno i u Beogradu i u Sarajevu, da je u Srbiji bujao nacionalizam, i da su pjevale pjesme u kojima nije bilo mjesta za pop muziku.
“Pjevala je svaka budala koja je iole znala ratobornu, huškačku pjesmu. Odjedanput su svi postali četnici, nacionalisti. Harale su grupe ljudi na čijem čelu su bili razni “junaci”, kriminalci. Bilo je nemoguće funkcionisati, ostala sam bez svega – imovine, publike. Pritom sam bila žigosana u Sarajevu zbog toga što sam otišla u Beograd. Svi ljudi koji su otišli iz Sarajeva smatrali su se izdajicama i kao takvi bili su nepoželjni, rekla je Neda.
Pjevačica dodaje da sada najviše uživa u unucima i da su oni njena najveća radost. Za unuku Aleksandru kaže da voli da pjeva i da se kinđuri, dok Neda svira klavir a Dule dobro šutira loptu. Neda pak kaže da će im svi kupiti po reket kako bi naučili da igraju tenis.
