Independent je objavio detalje iz zahtjeva za odštetu izvjesnog Britanca Harolda Le Druilleneca nakon što je u Drugom svjetskom ratu preživio tri koncentracijska logora. Od svih koje je prošao, kaže, Bergen-Belsen bio je najgori.
“Među zatvorenicima je vladao zakon džungle. Preko dana ili si ubijao ili si bio ubijen, preko noći posvuda je bilo kanibalizma”, napisao je.
Za sebe kaže da je preživio s puno sreće i zahvaljujući sposobnosti da, vjerojatno emocionalno, živi izvan svega toga. Nacisti su ga zarobili 1944. dan uoči savezničkog iskrcavanja u Normandiji, na otoku Jersey, jednom od Kanalskih otoka koji su tijekom rata bili pod okupacijom, i to zato što je sestri pomagao oko zbrinjavanja jednog ruskog zarobljenika koji je pobjegao Nijemcima, te zbog nesuradnje s njemačkim okupacijskim vlastima.
Njegov posao u Bergen-Belsenu bio je zakopavanje tijela ubijenih i pomrlih u masovne grobnice. Logoraši su, rekao je, bili slabi do te mjere da su rovove za njih morali iskopati radnici izvana. U tom logoru je tijekom rata pobijeno najmanje 70.000 ljudi, a saveznici kad su ga oslobodili, zgroženi viđenim, jer to je bio prvi takve vrste na koji su naišli, natjerali su lokalno stanovništvo da prođu kroz logor i vide što im se događalo pod nosom.
Le Druillenec je naveo i to da su bili bez vode, hrane i mogućnosti da spavaju. U 10 mjeseci zatočeništva izgubio je više od pola svoje tjelesne težine. Skoro cijelu jednu godinu trebalo mu je da se oporavi od dizenterije, šuge, pothranjenosti i septikemije. Liječnička komisija zaključila je da je pretrpio nešto manju od 50-postotne invalidnosti, te mu je odredila obeštećenje od 30.000 funti u današnjoj protuvrijednosti.
