Na početku razgovora Adelisa je ispričala kako je upoznala Semira.
– Imali smo zajedničke prijatelje. Oko dvije godine smo se družili. On je htio da bude sa mnom u vezi i tako je sve krenulo. Nisam ni približno željela vezu kao Semir, ali, jednostavno, pokušali smo. Bili smo skupa tri-četiri mjeseca. Međutim, primijetila sam da to nije to i željela sam da sve završimo. Postojala je neka ljubomora, provjeravanje. Relativno smo kratko bili u vezi, a on se ponašao kao da smo u braku. Nisam smjela izlaziti s prijateljicama, kada bih išla u WC u kafiću, on bi me pratio. Jednostavno, nisam ga mogla trpjeti. Rekla sam mu, ili se promijeni, ili ćemo sve završiti – kaže Adelisa.
Sarajevska frizerka, koja je rođena u Gostivaru u Makedoniji, ističe da je nakon što su raskinuli Semir sačekao na Čengić-Vili i počeo joj prijetiti.
– Uhvatio me za grlo, psovao mi je i rekao, ako me vidi s nekim drugim, da će ubiti i mene i njega. Strašno sam se bila prepala, podigao me je uzrak i bacio na beton. Tada sam pozvala brata Aliju i ispričala sam mu šta je bilo. Nakon toga sam dobila i prijeteću poruku od Semira. Brat ga je sačekao u nekom lokalu i ne znam šta se tada desilo. Valjda su se fizički obračunali. Nakon toga brat me je nazvao i rekao da nemam potrebe da se bojim i da je on sve riješio. Poslije je on na Ilidži sreo mog brata i molio ga da se pomirimo. Naravno, za to nisam htjela ni čuti – kaže Musić.
Sa suzama u očima i drhtavim glasom prisjetila se kobnog utorka, 19. marta 2013. godine, kada je doživjela najgori dan u životu koji, po svemu sudeći, nikada neće zaboraviti.
– Kao i svaki dan, krenula sam na posao. Izašla sam iz tramvaja na Čengić-Vili. U daljini sam primijetila mladića koji je stajao kod automobila. Vrata su bila otvorena. Imao je kapuljaču na glavi i kao da je nekoga čekao. Nisam obraćala previše pažnju na njega. Kada sam prolazila, uhvatio me za glavu i ubacio u automobil, počela sam da vrištim, ali nije nikoga bilo u blizini. Nisam znala da je Semir. Možda bih se otrgla da sam čekala da on otključa auto i spusti sjedište. Međutim, on je bio potpuno spreman. Kada je sjeo u auto, na retrovizoru sam vidjela da je to Semir. Iz očiju mu je sijevao bijes – nastavlja Adelisa.
Uzela je telefon da nazove brata ili policiju, ali, kako kaže, bivši momak joj ga je oteo i ugasio.
– Molila sam da mi kaže gdje me vodi, na što je odgovorio da to nije bitno. Tražila sam da javim na posao da ću kasniti, jer sam uvijek bila na vrijeme u frizerskom salonu. Kada je krenuo prema Ilidži, mislila sam da ćemo popiti kafu. Ipak, kada je prošao ovo naselje i krenuo prema Koloniji, gdje je živio, pomislila sam da će da me ukrade i da se udam za njega. Kada je prošao i Koloniju i ušao u neka polja, ništa mi nije bilo jasno. Jednostavno, noge su mi se oduzele od nevjerovatnog straha – kaže Musić.
Semir je parkirao automobil kod neke uvale nedaleko od rijeke Željeznice, gdje nije bilo nikog živog.
– Ubrzo je izvadio nož i okrenuo se prema meni te mi rekao da imam tri opcije – da se udam za njega, da me ubije ili siluje. Rekla sam mu da ću se udati za njega, a on mi odgovorio da sam “namazana” i da ću reći sada sve samo da se spasim. Na sve načine sam ga uvjeravala da ću se udati za njega, ali bez uspjeha. U podsvijesti nisam mogla vjerovati da je jedan čovjek, jedno ljudsko biće spremno da mi naudi. Pogotovo neko koga znam. Cijeli dan me je psihički ubijao, nož je trljao po meni. Sve je to trajalo negdje od 9 pa do 16.30 sati – sve težim glasom priča 21-godišnjakinja.
Adelisa ističe da je bivši momak psihički pokušavao slomiti.
– Ugasio mi je mobitel, a u 16.30 sati je rekao da nazovem brata i kažem mu da sam se udala. Moj Alija je već uveliko pokrenuo potjeru, jer mu je gazda javio da nisam došla na posao. Brat je već dva puta bio u Semirovoj firmi, gdje je uposlen u računovodstvu, a tražio ga je i kod njegove kuće. Javio je mom bratu da sam se udala i rekao da ćemo biti kod njega kući. Taman sam ga uvjerila da krenemo do njega kada ga je nazvala sestra. Ima ih dvije, Samiru i Minelu. Samira ga je nazvala i pitala gdje smo jer je došao moj brat i hoće sve da pobije zbog mene – kaže Musić.
Kako kaže, nažalost, tada ponovo dolazi do obrta situacije i Semir je tada prešao s njene desne strane.
– Nazvao je mog brata i kratko rekao: “Čuo sam da me tražiš”. Nakon toga je prekinuo vezu, izvadio nož i počeo da me bode. Prvih pet-šest uboda sam osjetila, a nakon toga mi je bilo hladno i utrnula sam. Sve vrijeme sam ga molila da prestane, ali sam izgubila snagu i za to. Bilo je to aktivno bodenje. Nije nikako prestajao. Uhvatio me je za ruku i pitao šta ti je, kratko sam mu odgovorila da ne vidim, okrenuo me prema sebi i rekao “vidiš li sada”. Ubo je nožem sebe tri puta… Mislim da je tada bacio nož i vratio se u automobil – prisjeća se Adelisa.
Proučila dovu
Žrtva stravičnog zločina, kako kaže, kroz maglu se sjeća da je bivši momak uzeo za ruku.
– Rekao mi je da će me poslije ovoga, kakva god da budem, on oženiti, ali samo ako kažem da su nas napali. Ako kažem istinu, zaprijetio mi je da će me naći kad-tad i ubiti. Nisam ga više slušala. Očima sam tražila svoj mobitel i proučila dovu kelimei-šehadet. Božijom voljom nekako sam našla telefon, ukucala pin i nazvala Hitnu pomoć. Djevojci koja se javila rekla sam da sam izbodena blizu Željeznice. Ona je htjela sa mnom da priča da ne bih zaspala. U to me je nazvala majka i pitala gdje sam. Rekla sam joj, ako dođete za pet minuta, možda me nađete živu. Samo sam čula vrisak – kaže Musić.
Kako kaže, Semir je sve vrijeme sjedio mirno u automobilu i krvario. Nije joj htio ni na koji način pomoći.
– Da sam umrla, to bi mu bilo pokriće da su nas napali. Nazvala je njegova sestra i pitala gdje smo, a on je rekao da smo iza njihove kuće 700 metara. Vrlo brzo su došle njegove sestre, uzele su sve pojedine stvari i odnijele torbicu, šta je bilo u njoj, stvarno ne znam. I u jednom trenutku sam vidjela brata s policijom i Hitnom pomoći. Odvezli su nas na KUM, samo se sjećam nekih dijelova… Gubila sam svijest. Četiri mjeseca sam bila u bolnici – kaže ova djevojka.
Sedamnaest dana žrtva ovog strašnog zločina bila je na Odjelu C3 za reanimaciju.
– Tri dana sam bila skoro mrtva i doživjela sam kliničku smrt. Izgubila sam tri litra krvi i sve mi je izrezano, crijeva, dijafragma, jetra, desni bubreg oštećen, ovojnica oko kičmenog stuba prerezana, lijevo plućno krilo oštećeno, nerv na lijevoj ruci prerezan. Deset dana sam bila na abdominalnoj klinici, mjesec na fizijatriji, isto toliko na psihijatriji… Trideset dana sam bila u banjama u BiH, a roditelji su mi omogućili i oporavak u Beču. Nisam se predavala. Najteže mi je bilo ležati bespomoćno u krevetu. Mjesec nisam hodala i niko mi nije mogao reći hoću li biti pokretna. Poslije su mi doktori rekli da vidim svoju dlaku i da me je toliko dijelilo od smrti – kaže Adelisa.
Nevjerovatan strah
Nakon stravične torture i brojnih povreda koje su joj nanesene sa 20 uboda nožem, Adelisa trpi velike fizičke i psihičke posljedice.
– Imala sam strašne noće more. Nisam smjela sama spavati. Nekako sam prevazišla. Barem se nadam da sam to uspjela. Uredu mi je kada se družim. Kada sam sama, mnogo mi je teže. Skačem u snu, plačem, jednostavno, nikako ne mogu da zaboravim taj horor kroz koji sam prošla. Išla sam kod psihologa mjesec. Iznenadili su se da pričam o svemu, išla sam na kontrole, pila sam i tablete – ističe mlada frizerka.
Svaki susret s njenim bivšim momkom u sudu bio je novi stres za Adelisu.
– Kada sam davala izjavu kao glavni svjedok, nekada u septembru prošle godine, osjećala sam se izuzetno loše. Ruka mi je bila iskrivljena, šepala sam, a kada sam njega vidjela, obuzeo me nevjerovatan strah. To je čovjek koji mi je htio oduzeti život. Najteže mi je padalo kada sam morala slušati laži od njega i njegove porodice. Sve što izmišljaju. Ne mogu to da podnesem. Ima sestre, neka se neko od njih postavi u moju situaciju. Kako je bilo mojim roditeljima… Ponašaju se isto kao da je on mene pljunuo pa se oko toga raspravljamo. Nakon svega, nisu čak ni nazvali da pitaju kako sam. Imaju stručni ljudi koji dokazuju da nisam mogla nanijeti sama sebi 20 uboda, a on se pravi lud ili ne znam šta. Svega se Semir sjeća, osim ko je koga izbo – kaže na kraju potresne ispovijesti Adelisa.
U posljednje vrijeme Adelisa je, kako kaže, uspjela koliko-toliko normalizirati život.
– Sve bi bilo mnogo teže bez rodbine i prijatelja. Oni su mi velika podrška. Sada je mnogo lakše kada znam da je on u zatvoru. Ali šta će biti kada izađe na slobodu? Toga se najviše bojim. Ne mogu imati zaštitu 24 sata dnevno. Mislim da je jedino rješenje da odem u inozemstvo. Meni govore: “Neće ti smjeti ništa”, ali kako da vjerujem kada mi je ovo uradio? Kažu, preduboko razmišljam. Možda bi i meni bilo svejedno da se ovo nekom drugom desilo. Ne razumiju tuđu bol, jer ih ne boli, ali meni je stvarno strašno – govori mlada frizerka.
Ne mogu da vjerujem nikome
Njena želja je da nađe muškarca koji će je nakon svega što je doživjela paziti i voljeti.
– Trenutno nemam momka. Ne mogu da vjerujem nikome. Želim nekoga ko će me cijeniti i razumjeti. To nije nimalo lako. Prošla sam pravi horor vrlo mlada i s njim se sada moram nositi cijeli život – govori Adelisa.
Invalid sam, ali ne želim da me žale
– Lijeva ruka mi je u funkciji samo pedeset posto. Invalid sam, ali ne želim da me neko žali. Borila sam se da stanem na noge, vratila sam se na posao, ali nije to baš toliko lako. Frizerka sam i nakon svega ne mogu biti stalno na nogama.
