Pjevačica je supruga Slobodana upoznala sasvim slučajno, još kao učenica četvrtog razreda srednje škole. Ona je već tada imala karijeru i snimljene ploče “Poklon bratu za rođendan”, “Čini mi se, čini”.
– Vidjela sam ga na ulici u Zemunu, ispred zgrade menadžera Ace Meksikanca, kod kog sam pošla da ugovorimo neki nastup. Bio je naslonjen na svoj plavi sitroen i zviždao mi. Pomislila sam „kakva prostačina“, a kad je opet zviznuo, okrenula sam se i grubo ga pitala šta hoće. Nikada nisam bila nadmena, ali bezobrazna jesam. Ispričala sam Aci šta se desilo, a on mi je objasnio da je to njihov harmonikaš Sloba. Ispostavilo se da je upravo s njim i njegovim orkestrom trebalo da nastupam u jednoj kafani između Šapca i Loznice – kaže pjevačica i dodaje.
– Udvarao mi se, a ja sam mislila da bih digla ruku na sebe kada bi me neko natjerao da se udam za njega. Nije mi bio ni lijep ni interesantan. Ali, te večeri, kada je vidio da sam nezaintresovana, krenuo je da pokazuje svoje kvalitete, a bio je vrlo šarmantan čovjek iz kojeg je sijalo nešto što se ne vidi na golo oko. Rekla sam mu da ćemo vidjeti za susret kad dođemo u Beograd, a potom kasnije zakazala da me čeka kod kina Odeon jedne večeri u pola sedam, poslije časova koje sam imala u Matematičkoj gimnaziji. Međutim, došla sam do ćoška, vidjela ga da čeka, okrenula se i otišla kući – prisjetila se pjevačica.
Ona je nakon izvjesnog vremena, ponovo srela Slobodana, sasvim slučajno:
– Kada sam došla u restoran “Grand” da se dogovorim o gostovanju u Kanadi tokom zimskog raspusta, imala sam šta da vidim. Baš tu je svirao Sloba. Nije mi ni pomenuo to što sam ga ispalila, već me je pitao da li to nas dvoje treba da putujemo. Iako je to bio plan, on nije pošao jer se plašio aviona, a ja sam u Kanadi, a da prethodno nismo izašli niti se dodirnuli za ruke, počela da razmišljam o njemu. Da odlazim na spavanje i budim se s istim mislima. Pored povratka kući, obratio mi se jedan basista i zamolio me da ponesem pisma za nekog Gvozdenovića. Nisam ni znala kako se Slobodan preziva, pa sam po dolasku u Beograd otišla u hotel Central da predam pismo kome treba, a onda shvatila da je to upravo Sloba. Od tada, pa dok nije otišao sa ovog svijeta nismo se razdvajali – kaže Snežana za Espreso, čijoj su se želji da se uda mlada roditelji u početku protivili.
– Bila sam maloljetna, pa sam morala da sačekam da napunim 18 godina. Počeli smo da se zabavljamo 23. februara, na Slobin rođendan, 6. juna sam napunila 18 godina, a već 11. pobjegla za njega. Moji roditelji su bili razočarani u mene, ali i ja u njih. Ipak, to je brzo prevaziđeno i nas dvoje smo se vjenčali u decembru 1977. godine. To nije značilo da smo radili zajedno, sa mnogim drugim kolegama radio je više, ali nije bio ljubomoran, imao je povjerenja i zdrav razum. Jer ako žena hoće, otići će, a uz to, ja sam neko ko ne voli lance.Doduše jednom smo poslije 11 godina braka imali krizu i nesporazume koje smo prevazišli razgovorima. Nije bila u pitanju preljuba, ali ljubav je pobjedila, jer samo ona može da održi porodičnu zajednicu. U suprotnom, ne vrijede ni milioni, naročito ako se bavite estradom, pogotovo danas – priča Snežana.
Godinu dana nakon svadbe rodila je kćerku Maju, a samo dvije godine kasnije u njenom domu začuo se i plač sina Marka.
– Mlad čovjek može sve da postigne. Nije mi bio problem što sam bila mlada mama. Volim djecu, sve sam stizala. Imala sam majku i svekrvu koji su me odmjenjivali kada zbog posla nisam bila tu. Briga se najčešće javljala kada sam bila na putu i odsutna zbog posla, pa čak i kad nije bilo nikakvog razloga za to. Ne bježim od činjenice da imam karijeru koju volim i u kojoj sam uspješna, kao ni od toga da je sigurno imala uticaja na djetinjstvo moje djece. Kao što bi i bilo šta drugo da im se desilo u životu, kakav god život bio. Ono što znam je da su i oni, a i njihova djeca i moji unuci danas, ponosni na mene i na ono čime se bavim. Možda iz današnje perspektive djeluje da sam se udala rano, ali su tada prosto stvari bile drugačije, radilo se i osjećalo drugačije, a ja sam i tada znala, kao što i znam sada da je bilo pravo vrijeme. Vjerujem u sudbinu, ali i u stvari koje osjećam, a to je ljubav. Imala sam svoju dozu strahova za vrijeme obje trudnoće ali, sigurna sam, ništa drugačiju od svih majki. Pa uvijek imam dozu straha i brige za djecu, čak i kad su odrasli i svoji ljudi – opisuje pjevačica za “Espreso” jednom prilikom.
– Bog vam da šansu, vi je iskoristite. Imala sam sreću da provedem toliko vremena sa osobom koju volim i koja mene voli. Sve što se u tom periodu dogodilo bio je rezultat ljubavi, razumijevanja i poštovanja. Slobodan je bio moja najveća podrška, umio je da me umiri kad treba. Tačno smo se dopunjavali i funkcionisali božanstveno – kaže Snežana, koja je supruga posljednji put vidjela kada ju je dovezao na nastup koji je imala u Beču.
Kad je pošao nazad, njemu je pozlilo i Slobodan je izdahnuo. Ovu kobnu vijest Snežana je primila u toku nastupa.
– Surovo je kako je sve ispalo. Dovezao me je do sale gdje je trebalo da pjevam, još pamtim kako je gledao za mnom. Kao da je znao šta će se desiti. Rekao je: „Javi se“ i više ga nisam vidjela. Da stvar bude još surovija, i naša djeca su u tom trenutku bila na nekoj svadbi. Samo veče prije tragedije iz čista mira mi je rekao da ako sve ide redom, a trebalo bi, on kao stariji treba prvi da ode s ovog svijeta, pa da mu ja obećam da neću prestati da pjevam. Sutra uveče ga nije bilo. Sigurna sam da je predosjetio šta će se desiti. Djeca su mi tada toliko pomogla da mislim da toga nisu ni svjesni. Koliko su u stanju da nam život zaviju u strah i konstantnu brigu, toliko nam kroz ljubav pruže snagu u trenucima najveće slabosti – rekla je Đuričićeva.
