Nedjeljama sam se dvoumila da li da joj otkrijem to što znam… morala sam, ali nisam imala hrabrosti. Stajala sam na pragu idilične kuće moje drugarice Sare i zakucala joj na vrata. Cijelo tijelo mi je treperilo. Bila sam toliko nervozna da sam htjela da odustanem od svega i pobjegnem. Ona, moja najbolja drugarica već 20 godina mi je otvorila vrata i zagrlila me. Kada sam je pitala gdje je njen muž, rekla mi je da je na poslu, jer “jadničak” mora da radi prekovremeno da bi renovirali kuću.
To nije bila istina, jer već neko vrijeme znam da on ima aferu sa komšinicom. To me je nedjeljama pritiskalo, a trenutak kada sam riješila da to otkrijem natjerao me je da naučim da ne postoji bezbolan način da prijateljici kažete da je muž vara.
Prvi put sam primijetila da postoji nešto između njega i njihove komšinice na jednoj zabavi u njihovoj kući. Razmjenjivali su poglede, on joj se igrao sa kosom, a ona ga je “neprimjetno” dodirivala po ruci. Čak se i nekontrolisano smijala njegovim šalama, a on uopšte nije duhovit čovjek. Ipak, Sara to uopšte nije primjećivala. Konačno, moje sumnje su se potvrdile kada sam ga vidjela da ljubi komšinicu u automobilu u jednoj mračnoj uličici.
Za mene su povjerenje i iskrenost izuzetno važni i nisam željela da šutim i da moju prijateljicu ismijavaju iza leđa. Sa druge strane, plašila sam se da se nekome miješam u brak. Ipak, odlučila sam da joj kažem istinu. Sara se prvo ućutala, a potom je počela da plače. Detaljno me je ispitala o svemu. Kada sam otišla, Sara se suprotstavila mužu i on joj je sve priznao, braneći se da je to bio “samo seks”, a da nju i dalje voli. Navodno, dogovorili su se da rade na svom braku, a Sara mu je oprostila.
Posle toga smo nastavile da pričamo normalno, ali mi je jedno jutro poslala e-mail u kom je pisalo:
“Žao mi je, ali ne mogu da budem više tvoja drugarica. Mi se trudimo da obnovimo svoj brak i nije lako, ali ako budem provodila vrijeme sa tobom, to će me konstantno podsjećati na ono što se desilo”.
Ona je mene odbila od sebe, a svom nevjernom mužu je sve oprostila. Bila sam užasno povrijeđena.
Iznervirana, pričala sam o tome sa drugim ljudima, izbjegavajući da kažem da je u pitanju Sara, i svi su mi rekli da je to normalna reakcija ljudi. Izgleda, da bi se nosili sa slomljenim srcem i razočaranjem, ljudi svoju frustraciju prebace na tebe, ni krivog ni dužnog, a ne na osobu koja ih je varala. Za ljude kao što je Sara, izgleda je lakše živjeti u laži, nego se suočiti sa jakim emocijama.
Nismo pričale oko godinu dana, a čula sam da je ona i dalje sa njim. Još uvijek se nadam da ćemo ponovo biti prijateljice. Iako sam htjela da postupim ispravno, ispostavilo se da je to možda skroz pogrešno… Ili ne?
