Zlatan Ibrahimović je govorio za BBC o tome kako je počeo ozbiljno da trenira u Juventusu, pričao je o svojem vremenu u Engleskoj kao i o životu u Los Angelesu.
Do 2004. godine Zlatan Ibrahimović je bio u Ajaxu. Već je tada Šveđanin porijeklom sa Balkana zadivio svijet svojim golovima, a u Juventusu je njegova karijera izgledala potpuno drugačije. Zlatan je za BBC kazao da je morao da trenira mnogo ozibljnije.
“U početku mi davanje golova nije bilo bitno. Všie sam brinuo o tehnici i vještini. U nekom momentu mi je došlo do glave ‘Vidi ti moraš da daješ golove jer si napadač, a ako ih ne daješ nećeš im trebati.’ To se promijenilo kada sam došao u Juventus. Sve je bilo novo za mene i mislio sam ‘Koliko je ovo veliki klub, veliki igrači, velik trener, historija’. Prvog dana poslije treninga sam čuo trenera Fabia Capella kako se dere “Ibra!”. Pokazao mi je prstom na neke klince iz akademije, oni su mi centrirali a ja sam davao golove”, podsjetio se Ibrahimović dodavši da su dodatni treninzi bili veoma mučni.
“Svaki dan je to trajalo 30 minuta. Nekad sam htio kući jer sam bio umoran i nisam htio da šutiram više, nisam htio da gledam gol i golmana. Samo bih čuo ‘Ibra!’ o znao sam šta slijedi. Na kraju sam postao mašina ispred gola. U Italiji je teško biti napadač jer su taktički toliko dobri. Sjećam se protiv Milana kada smo igrali protiv Maldinija i Neste, možeš da dobiješ pola šanse. A iza njih je Dida. Međutim imao sam sreće da su meni bili saigrači Buffon, Tiram i Cannavaro. Ako ih prođeš dobiješ udarac, a onda moraš da prođeš i Buffona. Imao sam dobro okruženje za trening”.
Poslije Juventusa Zlatan je bio u Interu, Barceloni, Milanu, Paris Saint Germainu da bi 2016. godine došao kod Josea Mourinha u Manchester United.
“Što se tiče dolaska u Englesku tu sam išao protiv svih. Svi su mi govorili da ne treba da idem tamo jer ću cijelu karijeru staviti u jednu sezonu i svi bi govorili da su sve stvari od prije beskorisne. To mi je bio izazov. Mislili su da sam prestar, ali za tri mjeseca sam ih ubijedio ko sam. Nikad ne odbijam izazov”, rekao je Ibra koji poručuje i da mu je u Unitedu bilo odlično.
“Svi mi nedostaju iz Uniteda, oni su učinili da se osjećam kao Benjamin Button. Bio sam mlađi sa njima. Kliknuli smo i konekcija na terenu je bila fantastična. Premier liga treba da bude sretna što nisam došao deset godina ranije jer bi svi moji brojevi bili samo u Premier ligi”.
Ipak krajem prve sezone na “Old Trafordu”, Zlatan Ibrahimović je povrijedio koljeno. Slijedila mu je dugačka pauza.
“Kada sam se povrijedio nisam mogao da shvatim jer se nikad povrijeđivao. Uvijek sam mislio da samo Zlatan može da povrijedi Zlatana. Rekao sam sebi ‘Neću ovako da završim sa fudbalom’. To je bio novi izazov za mene i rekao sam da ću se vratiti. Rekao sam međutim poslije povrede Mourinhu da ne može da ima Zlatana kakav je bio prije povrede. Nisam bio spreman za drugu godinu u Unitedu., bilo je drugačije i izgledalo je kao da počinjem od nule. Trebalo mi je okruženje u kojem ću se dobro osjećati”.
Poslije Uniteda je slijedila Amerika i Los Angeles. Zlatan je stigao u Galaxy gdje je za 27 mečeva postigao 22 gola.
“Supruga mi je rekla da bi voljela da živi u Los Angelesu i zato sam izabrao taj grad. Ja sam izabrao Los Angeles, a ne on mene. Sretni su što su tamo, ima manje stresa i jedini problem je prevelika razlika u vremenu jer mogu vrlo kratko da razgovaram sa porodicom u Švedskoj”, istakao je Ibrahimović i otkriva i šta je zabranjeno u njegovoj kući.
“Žena mi ne dozvoljava da stavaljam svoje slike na zidu. Kaže ‘Već te svuda ima, svi pričaju o tebi i ne želim da te gledam na zidovima. Dosta mi je i u stvarnom životu što te gledam’. Stavio sam sliku stopala na zid. To nam je dalo ono što imamo, to je podsjetnik za porodicu, za mene. To nam je stvorilo ovu situaciju, sve se vrti oko ta dva stopala. Iako imam ružne prste, ne zanima ih to. Stavili smo ih na zid kao podsjetnik, imamo hranu zbog njih, i trebalo bi da poljubimo ta stopala svakog dana – šalim se. Noge svakog fudbalera su užasne, nema tu ničeg lijepog”.
