Tarutao jedan je od najljepših otoka Tajlanda, ali bijele pješčane plaže i razgranata prašuma nekad su bili dom okorjelih kriminalaca. Ovih dana je najpoznatiji kao popularno turističko odredište i jedan od rijetkih otoka Tajlanda koji nije urbaniziran, a istovremeno je i dio nacionalnog parka Ko Tarutao.
Međutim, kako prenosi BBC, krajem tridesetih godina prošlog stoljeća tajlandska uprava za zatvore je počela tražiti mjesto za zatvorsku koloniju kako bi se riješili viška zatvorenika po Bangkoku. Odluka je pala da će Tarutao, četrdesetak kilometara udaljen od obale jugozapadnog Tajlanda, postati novi dom najgorih kriminalaca.
Državnim službenicima svidjelo se i što je otok toliko udaljen od obale pa će zatvorenici teško pobjeći.
Već 1939. godine je otok bio dom hiljadu okorjelih kriminalaca i političkih zatvorenika. Živjeli su u malim straćarama razbacanima po šumi, a jedini čuvar im je bilo okolno more.
Početkom japanske invazije na Tajland 1941. godine, država je prestala slati hranu i lijekova s kopna, a zatvorenici i njihovi čuvari okrenuli su se gusarstvu kako bi preživjeli. Malajski tjesnac postao je pravi divlji zapad, a brodovi koji su prevozili terete do tadašnje britanske kolonije Malezije su redovito napadani.
U samo pet godina je situacija postala toliko očajna da su Britanci poslali vojsku kako bi pohvatali zatvorenike i vratili red. 1948. godine je Tarutao praktički napušten, a takvo stanje se održalo sve do 1974. godine kada je osnovan nacionalni park Ko Tarutao.
Ostaci zatvorske kolonije i danas su vidljivi, a zatvor na istočnoj obali otoka povezan je cestom s pristaništem. Posjetitelji najčešće koriste unajmljene bicikle za obilazak otoka, a na raspolaganju su im i mali muzej koji opisuje čitavu historiju otoka.
