Prije mnogo godina, prije nego sam došla do boljeg, zapravo, ispravnijeg razumijevanja žene muslimanke, bilo je teško shvatiti zašto se određena grupa ovih dama pokriva sa toliko mnogo odjeće.
Njihov način oblačenja je bio blistava slika, jedan zadivljujući prizor koji se pojavio u društvu u kome, ne samo da pokrivanje nije bilo normalno, nego je oskudno odijevanje znak društvenog statusa žene.
Žene su plaćene da zabavljaju, da imaju karijere koje naglašavaju njihovu ljepotu, da se u javnosti pojavljuju u odjeći posljednje mode. Tako da je bilo teško razumjeti zašto bi se grupa žena oblačila tako skromno, pa čak i u javnosti.
Zbunjujuća shvatanja žene muslimanke
Bilo je to prije mnogo vremena, prošla sam mnogo horizonata vlastitog nerazumijevanja, kako bih shvatila zašto se žene muslimanke oblače na ovakav način. Od činjenice da bivaju stalno u kući, poligamije, odgajanja mnoštva djece, stavljanja karijere na mjesto iza porodice, pitala sam se šta se desilo sa ovom kulturom koja je žene načinila robovima svojih porodica?
Prošlo je mnogo vremena da bih shvatila, i to je zapravo baš ono što radim danas, i ako Bog da, idem u pravom smjeru. Priče o mnogim ženama koje su pronašle islam je, zaista, bilo inspirirajuće iskustvo za mene. Kao i činjenica da imam mnogo prijateljica muslimanki i saznavanje o njihovom putu u islamu, iako su bile rođene kao muslimanke. U ovom procesu, mnogi stereotipi su bili uništeni. Različiti načini života mnogih žena muslimanki koje se i dalje pridržavaju islamskih principa, je oslikalo pejzaž razumijevanja žene muslimanke, postojale su priče ispunjene velikim uspjesima različitih razmjera.
Ali, ja i dalje vidim nerazumijevanja koja vladaju medijima, žena muslimanka koja je zaorobljena među djecom, žena muslimanka koja je ljubomorna na mlađu drugu suprugu svoga muža, žena muslimanka koja je ostala udovica i ostat će zauvijek, koja se mora zabarikadirati u vlastiti dom iz straha da ne navede na iskušenje. Postoji još uvijek veoma mnogo nerazumijevanja.
Jedna divna priča
Sjetih se jedne priče koja se ističe, kada se govori o cijelom ovom fijasku o ženi muslimanki. Priču sam čula od jedne dobre prijateljice.
Imala je amidžu koji je bio oženjen već dugo godina i sa svojom suprugom živio veoma sretno, iako nisu mogli imati djecu. Svake godine, Fatima bi pitala svoga supruga da li bi želio da ima djecu, te nakon mnogo godina uvjerenja da ne bi, jedne prilike je rekao da bi želio. Poslije toga, Fatima je pomogla da ugovore brak sa jednom mlađom sestrom muslimankom, Hatidžom. Hatidža je rodila šestero djece njihovom mužu.
Fatima je, doslovno, bila Hatidžina njegovateljica u postporođajnom periodu, brinući o njoj. Puštala bi je da se ona dobro oporavi, dok se ona brinula o budućnosti porodice. Njene obaveze su se udvostručile jer je čuvala i djecu, kada naprave pustoš, kao u većini domaćinstava sa mnogo djece. Ali, nikada nije zažalila što je dozvolila mužu da se oženi sa drugom ženom, a pošto ona nije mogla imati djece, pomagala je drugoj supruzi da odgoje djecu njihova muža, a ona im je bila kao ”druga” majka, koja je uvijek bila uz njih, kao da su živjele u istoj kući.
Nakon nekoliko godina, Hatidža, majka koja je rodila mnogo djece je preselila. Ovo je ostavilo Fatimu sa obavezom odgajanja šestero djece koja čak nisu bila njena. Ali ona je to tako dobro radila sve dok jednoga dana i ona nije preselila.
Amidža moje prijateljice je ostao sam sa šestero djece. Na njemu je bila odgovornost odgajanja djece bez ijedne supruge. I kao što je Allahova sudbina htjela, na kraju se ponovo oženio, ali ne , to nije bila dvadesetogodišnjakinja koja bi mogla udovoljiti njegovim potrebama. Oženio je udovicu, koja je, također, imala šestero dječice koja su trčkarala oko nje.
Čudno je da se ova priča pred mene pojavila kao komadić slatkiša u to vrijeme. Nisam baš puno razmišljala o muškarcu koji se ženi sa više od jedne žene, osim mišljenja da se prva žena, vjerovatno, osjeća potpuno poniženom u cijelom tom iskušenju. Međutim, u ovom slučaju, prva žena, Fatima, je bila ta koja je inicirala drugi brak, jer je osjećala da je nepravedno prema njenom mužu da ostane bez djece jer ona nije mogla roditi. Mora da je bilo teško i Hatidži, također, koja je došla u porodicu sa snažnom vezom, ali i dočekana sa mnogo ljubavi i pažnje, pa se o njoj čak i brinula prva žena sve do dana kada je preselila.
Onda, naravno, tu je i Aiša, treći brak, majka šestero djece. Neko bi možda pomislio da se žena poput nje nikada ne može ponovo udati. U većini slučajeva one su nepoželjne, jer se tako prikazuju društvu putem raznih medija, već opterećene sa djecom, i vjerovatno manje privlačne nego mlade djevojke. Ali u ovom slučaju, ona je postala bračni drug amidži moje prijateljice. Žive sretno u braku, oboje sa šestero djece i sa bebom koju su dobili zajedno. Njihovim ujedinjenjem, sa ukupno 13 djece, čine bučnu, veliku i sretnu porodicu, hvala Allahu.
Na kraju krajeva, lahko je oslanjati se i prihvatiti nerazumijevanja, ali mi to radimo pod opasnim okolnostima, riskirajući veoma mnogo, jer nas to vuče dalje od naše unutrašnje fitre, istinske prirode, u slušanju i razumijevanuju onoga što je naš Gospodar odredio za nas. Ova priča možda zvuči kao anegdota, ali postoji veoma mnogo životnih priča žena muslimanki, koje su ispričale žene muslimanke koje prakticiraju islam, o tome kako su došle do svoje vjere i kako su se žrtvovale u ime Allaha. A ova žrtva ih čini sretnima.
Uloga medija u prevazilaženju nerazumijevanja
Veoma je lahko pratiti put vodećih medija koji prozivaju ”greške” islama, iznose velike klevete od strane grupe muslimana i nemuslimana koji imaju za cilj samo omalovažavanje islama. Žene muslimanke su bile glavna tema ove vrste omalovažavanja već duže vrijeme, i to obično počinje sa vanjskim izgledom, time što su pokrivene od glave do pete, osim ruku i lica. Naravno, tu su i one koje pokrivaju i lice, a to izaziva još više predrasuda.
Stvarni problem ovih stereotipa leži u tome da se žene ocjenjuju i osuđuju na osnovu njihova vanjskog izgleda, a da se ne uloži ni najmanji napor da se upozna njihova unutrašnjost, njihova ličnost. Kakava su mišljenja tih žena o njihovom vlastitom načinu oblačenja? Zašto vjeruju u taj svoj način oblačenja? Koja su njihova imena, ciljevi i snovi? Kakvi su njihovi principi u životu? Šta rade u slobodno vrijeme nakon posla, ili nakon što su njihova djeca u krevetu? Kako se upoznavaju sa svojim muževima? U kome pravcu idu njihove karijere?
Postoji još mnogo toga što se treba saznati o jednoj grupi ljudi, osim što se prate naslovi u vodećim medijima, ili stvaraju stereotipna mišljenja na osnovu negativnih i pristranih priča. Jednostavni stereotipi mogu lahko biti poništeni, ako se trudimo da steknemo više znanja, i uložimo svejsni napor da razrušimo mitove koje nam plasiraju moćni mediji.
I naravno, uvijek postoje Kur’an i hadis da se sazna i nauči o islamu, o muslimanima, a posebno, o ženama muslimankama. Neće vas ništa boliti ako uzmete nešto od toga i počnete čitati. To otvara vrata uvjerenju koje je potpuno i pravilno shvaćeno.
