Autobusi u kojima su posjetioci organizirano putovali u Srebrenicu su zadržavani na graničnom prijelazu Bajina Bašta, putnicima su na duži period izuzeti lični dokumenti, vršeni su pretresi. Potom su pod pratnjom policije sprovođeni u svoja mjesta stanovanja, tačnije direktno pred policijske stanice u Prijepolju i drugim mjestima.
U Potočare je iz susjedne Srbije stiglo desetak autobusa na obilježavanje 20. godišnjice genocida, a u jednom od njih je bila i Muniba Čičić sa maloljetnom kćerkom.
– Došli smo na bosansku granicu, pokazali lične karte i pasoše, obavili sve za nekoliko minuta, ali po dolasku do granične policije Srbije nastali su problemi. Pred granicom je stajala kolona autobusa i auta. Policajac je ušao u naš autobus, rekao je vozaču da parkira sa strane. U početku nismo znali šta se dešava, pokupili su sve lične karte i dokumentaciju. Ja sam imala svoj režim posjete Potočarima, nisam ni imala informaciju šta se dogodilo s Vučićem u tom momentu. Izašli smo iz autobusa, vidjela sam da je čovjek u civilu, pretpostavljam inspektor, prilazio putnicima i ispitivao, a oni su ne nešto pravdali. Nakon toga je policija počela utjerivati ljude u autobus vrlo bahato i neprimjereno – obisuje Čičić događaje na granici u razgovoru za Faktor.ba.
Kolone autobusa pod policijskom pratnjom
Kaže kako su se ljudi osjećali vrlo nelagodno i zbunjeno, jer nisu znali zbog čega ih se tako tretira i šta su skrivili. Potom im je rečeno da će čekati dok se pregledaju svi pristigli autobusi.
– Nakon toga su formirali kolonu autobusa te nas obavijestili da ćemo pod policijskom pratnjom biti sprovedeni dalje. Iskreno, prvo sam pomislila da je Srbija zaista organizirana država i da nas policija prati zato što su dobili dojavu da nas negdje čekaju ultra nacuionalističke grupe koje nas žele napasti. Međutim, nakon dolaska u Prijepolje nas su dovezli pred policijsku stanicu – kaže Čičić.
Nakon dolaska pred zgradu policije u Prijepolju, a pretpostavka je da se isto dešavalo i u drugim mjestima, putnicima je rečeno da će ih sve forografisati. Čičić se usprotivila, tražila je odgovarajući nalog po kojem policija može tako postupati, kao i prisustvo advokata.
– Tada su se još neki ljudi pobunili, a ja sam demonstrativno napustila prostor kod policijeske stanice, rekla im da imaju moje podatke i otišla kući. Za mnom je krenulo još desetak ljudi. U nedjelju rano ujutro policija mi je došla na vrata i pokazali su mi nalog za privođenje. Pitala sam ih smijem li obavijestiti advokata i medije, rekli su da ne može. Usprotivila sam se odlasku u policiju i rekla da ne idem s njima dobrovoljno. Kazali su da ne moram, ali će doći da me uhapse. Bilo mi je tada jasno da moram otići. Nije me bilo strah, ali sam vidjela represiju države Srbije nad ljudima samo zato što smo bili u Srebrenici – kaže Čičić.
Naša sagovornica dodaje kako je tražila od komšija Bošnjaka da budu prisutni i svjedoče njenom hapšenju, ukoliko policija tako postupi, ali su odbili. Vjerovatno iz straha. Čičić je jučer razgovarala i sa advokatom koji joj je objasnio da policija ima pravo da je pozove u svoje prostorije.
– Interesiralo me je da li oni krše neke međunarodne konvencije i slično ovakvim postupcima. Međutim, shvatila sam da neću sebe da dovodim u takvu situaciju da dolaze, da me bacaju na pod, vežu i privode, da to moje dijete proživljava. Rekla sam joj da se spremi i otišle smo u policiju. Fotografisali su nas, obavili svoj posao, a onda smo vrlo brzo otišli kući. Nisu nas ništa ispitivali – kaže Čičić.
Iz naredbe koja je uručena Munibi Čičić se vidi da je policija u njenom slučaju postupala po naredbi Osnovnog javnog tužilaštva u Prijepolju, tačnije da je Tužilaštvo na osnovu prijedloga MUP-a Srbije, naložilo njeno dovođenje u policijsku stanicu. U naredbi se navodi i to da Čičić ima status osumnjičene osobe.
Uzimali podatke maloljetne kćerke
– Osnovno javno tužilaštvo u Prijepolju izdaje naredbu za uzimanje otisaka papilarnih linija, liničnih podataka osumnjičenog, sastavljanje ličnog opisa, bukalnog brisa i pravljenje fotografija osumnjičenog – forenzičku registraciju osumnjičene Čičić Aide… – navodi se u naredbi Tužilaštva.
U naredbi se ne precizira za šta su osumnjičene, niti im je u policiji bilo šta dalje objašnjavano.
– Zašto smo mi dovedeni u ovu situaciju da budemo hapšeni, da nas pretresaju. Šta će se dalje dešavati ne znam, ali ovim su nam praktično poručili: Pazite dobro hoćete li sljedeće godine ići u Srebrenicu. Ja sam to tako shvatila – kaže naša sagovornica.
Policija i pravosudne institucije Srbije na ovaj način prave dosjee građana, vrše klasično zastrašivanje i maltretiranje građana bošnjačke nacionalnosti dovodeći ih u vezu sa incidentom u Potočarima, bez da im uopće rečeno zašto policija tako postupa s njima.
Nakon ovakvog postupanja i na momente policijskog maltretiranja, Bošnjaci iz Srbije koji su bili na dženazi u Potočarima se pitaju šta će se dalje dogoditi s njima, dok policija o svemu šuti, kao i mediji u toj zemlji.
