Jedna od najgorih osobina koju zajednica vjernika može ponijeti jeste da budu grubi, osorni, skloni kritici i osuđivanju drugih muslimana. Ovo je jedna od najgorih osobina s kojima su opisani Jevreji, pa kad ih je Allah podsjetio na temelje njihove vjere, tu je uključio i: „Kulu li-n-nasi husnen“ – Govorite ljudima lijepe riječi.
Nažalost, raširena pojava među muslimanima je da što god više praktikuju vjeru, oni postaju sve „gori“ prema okolini, sve je teže s njima normalno razgovarati, oni izgledaju sve ljući i otuđeniji od društva u kojem žive.
Ako se pojedini ljudi pridržavaju nekog dijela vjere, stalno su namrgođeni i nervozni, i naravno da ćete početi izbjegavati razgovor s njima.
Ako pojedine žene počnu nositi hidžab, odjednom počnu osuđivati sve žene koje ga ne nose, i gledaju ih na takav način kao da bi im najradije zapalile kosu.
Nasuprot tome, što čovjek više praktikuje vjeru, trebao bi postajati sve ljubazniji, sve blaži, sve velikodušniji, pun razumijevanja i oprosta prema pogreškama drugih.
Allah opisujući vjernike kaže: „…prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite…“ Kur’an, El-Maide 54.
Oni opraštaju vjernicima…
Oni su blagi prema njima…
Oni su ljubazni u svojim riječima…
Oni ne osuđuju i nisu grubi prema drugim muslimanima.
Umjesto da s visine gledamo na ljude koji žive u neznanju, a koliko je danas takvih slučajeva, i odmah pomislimo: „Aaa, estagfirullah, ne mogu vjerovati da su mi ovi ljudi prijatelji, koji su oni džahili, oni rade bid’ate, kufrijate, širkijate, harame, ne poštuju ništa“, sjeti se da si i ti bio isti takav prije par godina.
Ti si bio isti takav. Ko je tebe uputio?
„…i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio.“ Ovo je isti ajet u kojem Allah kaže: „I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji.“ Kur’an, Ali Imran, 103.
Bili ste na ivici Vatre, pa vas je Allah spasio, pa sjetite se toga kad vidite nekog drugog da se nalazi na toj istoj ivici. Umjesto da se razbjesnite i još ga gurnete u ponor, budite strpljivi. Budite ljubazni.
Ljudi dođu i pitaju učene ljude: „Pokušavam da svog brata okrenem vjeri. Prošla su dva mjeseca, ali se ništa ne dešava. Šta da radim?“ Pa šta je radio Nuh, alejhis-selam,? Saburao je. On je s svojim sinom i društvom proveo veoma dugo vremena, i nije rekao: „Slušajte, ja vas pozivam, vi nećete da čujete, zato ja pakujem kofere i odoh negdje drugdje…“
A Nuh, alejhi-s-selam, se je tako ophodio prema nemuslimanima! Tako se Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, ophodio 10 godina s Kurejšijama, a znate kakvi su oni bili!
Mi sad govorimo o muslimanskim porodicama. Moramo prema njima biti ponizni i blagi. A oholost i arogancija su veoma opasni problemi. Temeljno učenje naše vjere je: La ilahe illallah. Šehadet znači priznavanje Allahove veličine, i prirodna posljedica spoznaje Allahove veličine jeste spoznaja sopstvene nemoći i manjeg položaja. Što više spominješ Allaha, u tolikoj mjeri bi trebao biti ponizniji.
A danas kad dođeš u džamiju ili među vjernike, odmah te ljudi odmjeravaju kakav si i ko si. Čak i ljudi koji rade za islam jedni druge gledaju poprijeko i sumnjičavo, ne vjeruju jedni drugima.
Čak ljudi međusobno nazivaju selam, ali misle ružno jedni o drugima. Selam praktično potvrđuje da među nama nema zavade, da se volimo i poštujemo, da među nama vlada mir i harmonija…
A licemjerno je da govoriš nešto što ne misliš, da nazoveš čovjeku selam, a misliš potpuno suprotno: „Ja te mrzim“! Kako možemo tako nešto raditi?
Izlaz je u tome da spoznamo važnost poniznosti prema vjernicima i da se učimo međusobnoj blagosti i strpljenju.
