Prije nego što predvidljiva uzbuna počne, uvjeravam vas kako ovo nije jeftini, retorički udarac. Uprkos američkom vojnom junaštvu koje se koristi da nametne svoje katastrofalne imperijalne ciljeve i potentnoj ekonomskoj snazi koja je napravljena na dugu od 21,5 triliona koji podsjeća na šemu sličnu Ponzijevoj (a čiji je značajni dio u vlasništvu Kine i Japana), moj neprijatni naslov je lako dokaziv.
Polako i sigurno se ova esencijalna istina sama pokazala, naročito otkako su Donald Trump i Melania krenuli niz pokretne stepenice – figurativno i bukvalno – kako bi objavili njegovu kandidaturu za predsjednika 16. juna 2015. godine.
Od tog kobnog trenutka, SAD je prerastao u komandnu državu – gdje je vladavina prava postala čudan i jednokratni anakronizam – na čijem je čelu pokvareni pristalica koji, kao i sve pokvarene pristalice, smatraju vladavinu prava čudnim i jednokratnim anakronizmom.
Osiguran ideološki prijateljskim Vrhovnim sudom i okružen poslušnom porodicom i ulizicama – sve poznatim faktorima banana republike – Trump sjedi u svom kožnom tronu u Ovalnom uredu, zadovoljan kao mačak koji prede i siguran u svoju nekažnjivost.
Ljutiti lutkar
On zna kako, iako je počinio brojne prekršaje, Trump lebdi iznad zakona kao ljutiti lutkar koji vuče konce kako njegovo živahno raspoloženje i hirovi žele – nedodirljiv, imun i naravno, nekažnjiv.
Siguran da je imun od svrgavanja, a kamoli od krivokletstva i branjenja provođenja pravde, Trump nastavlja bockati, provocirati i klevetati demokrate koristeći ono što se u 21. stoljeću može nazvati propovjedaonicom – Twitter.
Trump je bio jako zaposlen sa svojom ovisnošću od 280 karaktera kada je specijalni tužitelj Robert Mueller oklijevajući svjedočio na Capitol Hillu prošle sedmice i tvrdio, ponovo, kako je ovo riječ o političkoj i privatnoj osveti njegovih ljutih „neprijatelja“ u i izvan Kongresa.
Dodavši ludilo mašti, Trump je kasnije objavio kako mu Član 2 Ustava daje odriješene ruke da „radi šta god“ želi kao predsjednik, bez ikakvih pravnih reperkusija ikada i od bilo čije strane. Ovo je svakako, nedvojbeno, modus vivendi svemogućeg lidera banana republike.
U međuvremenu, nesigurni bijeli vitez demokrata nije iskoristio posljednju, vjerovatno i zadnju, priliku da jasno i glasno istakne Trumpovu tvrdnju kako je više snagator nego predsjednik koji, sa svojom administracijom, gleda na Ustav, „jednake“ ogranke vlasti i izvještaje sa jasnim prezirom.
Umjesto toga je Mueller, koji je izgledao potrošeno i zvučao nezainteresirano, govorio u šiframa, a prema kongresmenima i kongresmenkama u svom izvještaju se odnosio kao prema govornoj pošti birokrata.
Optužbe sa zakašnjenjem
Ako je ijedan razgovor prikazao propast Amerike u banana republiku, to je bio odgovor Muellera na pitanje demokratskog zastupnika Seana Patricka Maloneyja koji je jasno i direktno postavio pitanje o čovjeku u središtu njegove istrage o ruskom miješanju u predsjedničke izbore 2016. godine: Zašto niste poslali sudski poziv Trumpu?
Muellerov nemušti odgovor glasio je nešto kao: On je želio razgovarati sa Trumpom, no predsjednik je odbio, da bi potom prošao rok i predao napismene odgovore (pod zakletvom) ograničene na rusku istragu specijalnom tužitelju koji su na kraju (i bez iznenađenja) bili „nekompletirani“, „neprecizni“ i „nedovoljni“.
Mueller je tvrdio kako nije „ustuknuo“. No, to se desilo, ne samo da nije doveo Trumpa da svjedoči pod zakletvom, već nije dao direktan zaključak kako je, iako nije riješio Teflon Dona odgovornosti, bio spriječen pravnim stvarima da optuži aktuelnog predsjednika za sprečavanje provođenja pravde.
No, uvijek ima prilika, složio se Mueller, da sa zakašnjenjem Trump bude optužen kada od predsjednika ostane građanin.
To bi se moglo desiti u pravoj republici, a ne u banana državi, gospodine Mueller.
No, Mueller je pružio mnoge dokaze o kompromitiranju izvršnog ogranka do srži. Trumpova kampanja je dala dobrodošlicu ruskoj pomoći da prevagne ishod izbora 2016. u njegovu korist. Kako bi postigla taj cilj, Rusija je, navodi Mueller, počinila krivična djela i napravila veliku cyber-infrastrukturu da preokrene glasanje u korist Trumpa.
Moguće dividende ovog tajnog dogovora nisu bile samo mjesto predsjednika, već ogromne količine novca.
Moskva Mitch
Dok je kandidat Trump nastojao napraviti veoma unosan posao oko Trump Towera u Moskvi, njegov bivši menadžer kampanje (a potom osuđenik) Paul Manafort je dijelio informacije o kampanji i internim anketama sa navodnim ruskim „obavještajnim operativcem“ Konstantinom Kilimnikom, nadajući se isplati od ruskih ili ukrajinskih oligarha.
Nije kraj, Mueller je upozorio kako je Rusija dio „detaljnih“ i „sistematskih“ napora kako bi se utjecalo na izbore 2020. godine. „Oni to rade dok mi ovdje sjedimo“, rekao je.
Sada bi odgovorna, odrasla „država“, koja drži do integriteta predsjedničkih izbora, pokušala spriječiti ponavljanje ovoga. Jel tako?
Nije.
Trumpov saveznik i lider većine u Senatu Mitch McConnell – koga je TV ličnost i bivši republikanski kongresmen Joe Scarborough nazvao „Moskva Mitch“- blokirao je zakon o sigurnosti izbora samo nekoliko sati nakon maratonskog svjedočenja Muellera.
„On (McConnell) pomaže i odobrava aktuelne pokušaje Vladimira Putina da sruši američku demokratiju… i Moskva Mitch ne dozvoljava ni da Senat glasa o tome. To je neamerički“, galamio je Scarborough, u maniru američkih TV voditelja.
Pa, g. Scarborough, to je također pokazatelj banana republika. Slažete li se?
Okolišanje Pelosi
Pa, kada su milioni Amerikanaca željeli vidjeti otpor demokratskog liderstva kako bi se spasila „republika“ od rastističkog autokrate koji je alergičan na vladavinu prava koji ne štiti Ustav na koji se zakleo, Nancy Pelosi, poput Muellera, je oklijevala.
Tvrdoglava politička računica šefice Predstavničkog doma iz redova demokrata glasila je kako bi optužba Trumpa bila neuspješna vježba jer nema dvostranačku podršku i kako će, svakako, biti odbačena u Senatu koji kontroliraju republikanci.
Bez značajne prijetnje svrgavanjem, Trump zna kako je sva priča Pelosi oko „vladavine prava“ i „svetosti“ državnih izbora prazna priča.
Kada su teška vremena i okolnosti zahtijevale, umjesto da se suprotstavila Trumpu sa potpunom i kaznenom mjerom ustavnih ovlasti koju ona i njeno izborno tijelo imaju, Pelosi je odabrala političku svrsishodnost umjesto principa.
Nakon odlaska Muellera i uz okolišanje Pelosi, osvetoljubivi Trump će biti još jači u pretvaranju Amerike u skladu sa svojim željama tokom ovog i, kako stanje stoji, narednog nakaradnog mandata.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
