Brojne ponude
Ispit za frizera i bricu Mržljak je položio u januaru 1960. godine u Bihaću i, kako naglašava, nikad nije požalio što se odlučio za ovaj .
– Ni dan nisam umoran od ovog posla i radim ga kako sam radio od prvog dana, jer kad nešto voliš nije ti teško. Ali da budem iskren, odabrao sam ga zbog toga što je bio najlakši od ponuđenih. Učio sam za frizera tri godine i pronašao sam se u njemu – priča nam Rasim.
Poslije položenog ispita za brijača dobio je nekoliko ponuda da ode iz Velike Kladuše.
– Nudili su mi u Bihaću, Rijeci, Kopru i Zagrebu, ali sve sam odbijao i ostao vjeran svom gradu i njegovim sugrađanima. Nuđeni poslovi nisu bili samo angažman kao brijača, već i kao perspektivnog omladinca koji je trebao ići na više rangirane funkcije, ali je ostao uporan da ne ide iz Velike Kladuše. Drago mi je što nisam otišao, iako sam mogao vidjeti svijeta. Ove krhke ruke ipak su prodefilirale svijetom i mnogo glava ošišale – prisjeća se Rasim.
Kako nam kaže, nastavit će raditi dok god ga zdravlje služi, jer bez toga život bi mu bio dosadan.
Dugi razgovori
Mržljak dodaje da ima svoje vjerne klijente koji su s njim otpočetka te određeno društvo koje se redovno okuplja u njegovoj radnji, najčešće zbog druženja i dugih razgovora.
