Mnoge žene koje su muževe izgubile u ratu u Siriji, žive u improvizovanim šatorima, teškim uslovima i s mnogobrojnom djecom i fotografijama svojih poginulih muževa.
Sa skoro svakodnevnim bombardovanjem i sukobima u Siriji gine mnogo ljudi, a srca onih koji ostaju iza njih venu. Žene koje su pogibije svojih muževa gledale s kućnog praga, na putu ili na svadbama svojih kćeri, jedne su od onih koji najviše pate.
Većina tih žena ne zna čak ni gdje su njihovi muževi sahranjeni i, uprkos svemu, moraju preživjeti zbog svoje djece. Mnoge žene koje su muževe izgubile u ratu, u Siriji žive u improvizovanim šatorima, a od muževa su im ostale samo fotografije. U selu Atme, u blizini Idliba, u šatoru koji je sama napravila, živi Rabia Hammud (43) sa svojih osmero djece, a od muža joj je ostala samo fotografija i sjećanja. Njen muž poginuo je prije sedam mjeseci, kada je bomba pogodila njegov automobil dok se vozio u njemu.
“Izgubila sam muža zbog Assada. Moja kuća i ognjište su nestali. Moram preživjeti uprkos tome što sam ostala bez muža, jer sada svojoj djeci moram biti i majka i otac. Zbog toga sam bol pokopala u svome srcu i održavam se u životu. Iza mog muža je ostala samo krvava fotografija. Uprkos svoj svojoj boli, trudim se biti jaka i ne plakati pred djecom”, kazala je Hammud. Hatice Muhammed Haveyi (35) živi u šatoru sa sedmero djece i svekrvom.
Vijest o suprugovoj smrti saznala je na najsretniji dan svoje kćeri. Prije 10 mjeseci njen muž Ahmed Muhammed poginuo je u sukobima u Damasku, a ona je to saznala na svadbi svoje kćerke. Najsretniji dan njene kćeri u jednom trenutku pretvorio se u noćnu moru. “Moj muž bio je najbolji otac na svijetu i veoma naklonjen djeci. Naš najsretniji dan u jednom trenutku pretvorio se u otrov. Nije bio ništa kriv, a oduzeli su nam ga.
Želim da Bog kazni one koji su krivi za ovo”, kazala je Haveyi gušeći se u suzama. “Ne znam kako ću bez muža preživjeti sa svoje dvoje djece. Ne želim da Bog ikome da ovako nešto. No, bol i patnja u mojoj državi svakodnevno raste. Živote gube nevini ljudi. Neka se završi više ovaj rat, da ljudi ne ginu više. Djeca ne smiju ostajati bez očeva i majki”, kazala je tridesetogodišnja Meryem Aleye.
Aleyein muž bio je pripadnik Oslobodilačke vojske Sirije i poginuo je prije sedam mjeseci. Iza njega je ostala supruga sa dvoje djece. Meryem Aleye je prekrila lice i zavjetovala se da iz tuge za mužem nikada neće skinuti crni veo sa svoga lica. Haldi Yusuf (45) je ostala sa sedmero djece, nakon što je njen muž poginuo na radnom mjestu od bombe koja je pala u njegovoj blizin. Suprug Suheyle Ibrahim (33) i otac njeno osmero djece poginuo je u vatri koji su Assadovi vojnici otvorili.
Abdulkerim Muhammed bio je otac dvoje djece i suprug Nesrin Muhammed Aveyid (25), koji je poginuo u sukobima u Hami. One su jedne od mnogih “ratnih udovica” u Siriji. Ono što ponajviše žele sirijske “ratne udovice” jeste da se rat u njihovoj zemlji što prije završi i da se u slomljenih srca što prije vrate u svoje, prisilno napuštene, domove.
