Na golu “gostiju” stoji mršav dječak. Stoji i gleda u cestu pored igrališta. Lopta prolazi pored njega i završava u mreži. Nastaje frka na terenu.
“Beco! Dođavola! Pa, u šta gledaš?”, galami trener na mršavog golmana.
“Ne, ne. Nisi ti za ovog”, rekao mu je, pa ga je izveo sa terena.
Trener je nakon utakmice saopštio roditeljima kako mali Beco baš i nije za fudbal, niti za sport. Nije timski igrač. Odustan je. Ne interesuje ga lopta.
Trener je bio djelomično u pravu.
Malog nije interesovala lopta.
Njegov je pogled sa fudbalskog igrališta bio upućen prema cesti. Prema automobilima. Miris benzina ga je dovodio u ekstazu.
Trener je napravio kardinalnu grešku kada je njegovim roditeljima saopštio da “mali nije sportski tip”. O, kakva je to greška bila.
Beco je bio nadimak dječaka, koji će tridesetak godina kasnije postati jedan od najvećih sportista svih vremena.
Njegovo ime je bilo Ayrton Senna.
Danas, 1. maja, navršava se 21 godina od jednog od najtragičnijih događaja u svijetu sporta.
Danas se navrašava 21 godina od kako nas je napustio jedan od najvećih, a po mnogima i najveći vozač Formule 1 koji je ikada sjeo u bolid.
Na stazi Autodromo Enzo e Dino Ferrari, tokom utrke za Veliku nagradu San Marina, Senna je izletio sa staze pri brzini od 230 kilometara na sat. Prije toga komad bolida ga je pogodio u glavu.
Pomoći mu nije bilo.
Njegova smrt potresla je planetu. U Brazilu, njegovoj domovini, proglašena je trodnevna žalost, a danas, 21 godinu poslije smrti, cijeli Brazil oplakuje jednog od najomiljenijih sportista koje je svijet ikada imao.
Senna, u usporedbi sa ostalim velikim vozačima, nije imao mnogo titula. “Samo” tri naslova u Formuli 1.
Međutim, ono što ga je odvajalo od svih drugih jeste bio njegov neustrašivi način vožnje.
Niko nikad prije, a ni poslije njega nije vozio Formulu kao on. U krivine je ulazio pri brzini od 200 i više kilometara na sat, preticao je druge vozače i pri većim brzinama. Nije ga bilo strah ničeg i nikog.
Otišao je onako kako je i živio: Brzo i na pisti…
