Sudbina je odredila da se rodiš tamo gdje se čuva granica. Tamo gdje je čast i obaveza živjeti. Tamo gdje najljepše zore sviću i gdje se ljepota u bistrini i čistoći rijeka ogleda. Rodio si se u mjestu koje srebrom zvoni i gdje Bošnjak nježno glavu na zemlju spušta, da bi čuo šapat srebra koje iz nje progovara. Rodio si se tamo gdje zločinačka ruka svako malo bistrinu vode krvlju bošnjačkom zamuti. Rodio si se, ne slučajno baš tu, u Srebrenici. Slučajnost ne postoji. Sve ima svoje raloge. I razlog tvog rođenja baš tu, u Srebrenici je sa svrhom.
Kad je dušmanska čizma krenula po jedanaesti puta da genocidom uništi jedan narod, da zatre njegovu kulturu, tradiciju i vjeru, da svojom mržnjom ubije ljubav koja isijava iz čehre bošnjačkog insana, ti si, Komandante, stao na branik domovine, vjere i naroda. Bio si snaga svom narodu u danima beznađa. Bio si hrabrost u vremenu straha. Svjetlost u tami. Konjanik koji sa sobom donosi miris slobode. Čovjek kojem se vjeruje i koga se poštuje. Komadant koji u bitku ide prvi uvijek sa gazijama, bio si Alija Đerzelez našeg vremena. Bio si gazija koji se držao principa ratovanja, neustrašivo jurišajući na neprijatelja. Nikad nisi bio kukavica koja svoju snagu i “moć” pokazuje na nejakom, golorukom civilnom stanovništvu. Branio si svoj narod, svoju državu, svoju vjeru od dugo spremanog genocida.
Zbog tvoje hrabrosti, odvažnosti i komandne sposobnosti i danas neprijatelji nemaju miran san. Ni u miru ti ne mogu oprostit tvoju hrabrost u vremenu agresije. Zato si danas meta onih koji se nisu dovoljno bošnjačke krvli prolili. Danas si im trn u oku, jer si svojom harizmom plašio njihove kukavičke duše. Ti si heroj s čistim obrazom. Gazija koji je branio istinu od laži. Sablja koja je štitila vjeru da je nevjera ne zatre. Ti si suza u oku srebreničkih majki. I dova njihova si. Ti si simbol bošnjačkog otpora, opstanka, hrabrosti, dostojanstva. Ti si naš heroj. Naš ponos. Naš prkos. Ti si naš odgovor hrabrosti i dostojanstva na njihov iz džehenemskog Gorskog vijenca mržnjom proizašao genocid. Tvoj obraz nije krvlju nevinih uprljan. To što četnička laboratorija mržnje želi da izmisli formulu koja će izjednačiti žrtvu i dželata, gaziju i zločinca, komandanta koji brani zemlju i narod i agresora koji napada je sizofovski posao koji im se o glavu obija i koji svakim danom postaje nemoguća misija koju će na kraju najskuplje da plate baš ti dželati. Jer sve dođe na naplatu. Tako će i oni da plate za sve što su radili, što rade i što spremaju da urade.
Tvojim hapšenjem su uhapsili sebe. Uhapsili su slobodu. Uhapsili su ljudskost, pravdu i istinu. Uhapsili su žrtve. Uhapisili su sve one koji su preživjeli strahote srebreničkog džehenema. Pokazali su da oni obraza nemaju. I da im ne treba vjerovat ni kad darove donose, ni kad tek od krvi našeg naroda opranu ruku u znak pomirenja pružaju. Nikad im ne treba vjerovati. Jer njihova mržnja je jača od razuma. Neljudskost od ljudskosti.
I dok oni poganim jezicima ližu rane koje su tvojim hapšenjem sami sebi nanijeli, dok gore u mržnji vlastite nemoći, jada i čemera, ti se, Komandante, ponosno vraćaš zemlji Bosni i svom narodu, da zajedno bijete bitke opstanka, dostojanstva do konačne pobjede. Vraćaš se tu gdje pripadaš. Bosni, gdje si prvim plačem svoj dolazak na Dunjaluk najavio. Vraćaš se tamo gdje su tvoji korijeni, gdje su mezarovi tvojih djedova… Vraćaš se domovini za koju nisi žalio ni život dati…
Vraćaš se…
Dobro doš`o, Komandante.
Autor: Elmedina Muftić
