U bolnicu je došla prekasno za pobačaj pa je dječaka ostavila u bolnici odmah po rođenju. Nakon nekoliko mjeseci posvojila ga je obitelj bolničkog domara.
Alen je režisera Gegića upoznao prije deset godina kada je o njemu snimio dokumentarac „Dječak iz ratnog filma“. Nakon nedavne bosanske premijere filma dogodio se neočekivani preokret koji je ponovo uzburkao Alenov život.
“Taman kada sam mislio da će se emocije slegnuti, dan nakon premijere dobio sam poruku na Facebook od tetića s majčine strane da se javila moja biološka majka i da je ostavila novi broj telefona. Rekla je da želi da se upoznamo, što me je zaista potreslo. U trenutku kada sam mislio da je sve završeno, izgleda da je ovo jedan novi početak”, ispričao je Alen za Al Jazeeru.
Biološka majka živi u Americi
Dodao je da je s režiserom tijekom snimanja filma pokušavao na sve moguće načine doći do majke. Međutim, kada bi saznali njen broj telefona, ona bi odmah promijenila broj, mijenjala bi i mjesto stanovanja da je ne bi pronašli.
Alen je njoj sad dao svoj broj telefona i teško je, kaže, prognozirati tko će koga prvi nazvati. Najvjerojatnije će se upoznati u svibnju kada bi ona trebala doći iz Amerike, gdje sada živi.
“Biološka majka sada mene traži, ne ja nju. To je, moram priznati, koliko ugodno toliko i neugodno iznenađenje. Nakon silnih pokušaja i traganja za njom, svih proteklih mjeseci, ona se pojavi i kaže nalazim se tu i tu i hoću da se upoznamo. Sve se preokrenulo za 24 sata. Vjerujte da sam to toliko puta zamišljao, ali zaista teško je pretpostaviti. Ne poznajem je, ne znam kakve su njene emocije, kako će ona reagirati”, govori Alen.
Pogodio ga je, kaže, već i susret s tetom, majčinom sestrom koju su pronašli tijekom snimanja. Teta je njegovu biološku majku nagovarala da upozna sina, što je ona godinama odbijala. No, Alen mamu i dalje ne krivi za ništa. Razumije je, objašnjava, bila je dugo na liječenju i nije bila spremna za susret. Dok je bio jako mali, pokušala je stupiti u kontakt s njim no njegovi roditelji, koji su ga posvojili, su bili protiv.
Roditelji koji su ga posvojili boje se da će ih napustiti
“Iskreno, ne znam ni kako će moji roditelji sada podnijeti moj susret s biološkom majkom. Ni na početku snimanja ovog filma mama Advija i otac Muharem nisu bili za to. Posebno za mamu je to bio šok jer je mislila da ako pronađem biološke roditelje da ću njih napustiti, otići živjeti u Ameriku i slično. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da ih uvjerim da se to neće desiti jer to su za mene nepoznati ljudi. I sada od susreta s majkom ne očekujem ništa. Izgubljeno vrijeme se ne može vratiti. Dakle, ne osuđujem je, ali od nje ništa i ne tražim. Sve što mi je bilo potrebno pružili su mi moji roditelji”, pomirljiv je 22-godišnji mladić.
Njegov biološki otac Radmilo Vuković je čak bio pristao da se upoznaju, no u zadnji čas je rekao da Alena ne smatra svojim sinom, da on nije napravio nikakav zločin i da zna tko je njegov biološki otac, navodno neki njegov prijatelj.
Međutim, Alen je još 2006. napravio DNK analizu kada je Radmilo uhapšen i ona je pokazala da je on uistinu njegov biološki otac.
Otac Srbin ga priznao nakon DNK analize pa ga odbio upoznati
“Čak me je priznao i na sudu, vjerojatno da bi mu se smanjila kazna koja mu je bila izrečena od 5 i pol godina, rekao je da će mi davati određenu alimentaciju do moje 18 godine. Sud mu je zabranio da stupi u kontakt sa mnom ako ja ne izrazim želju za upoznavanjem i evo, kada sam želio, on je to odbio.
Znam da je prodao kuću i stan u Foči i otišao živjeti u Srbiju. Ja sam očekivao da ću se prije upoznati s njim, nego s majkom koja je proživjela te strahote i patnje u životu i razumijem je. A Radmilo koji je prvo prihvatio na sudu, a sada negirao sve činjenice i odbio da se upoznamo, još više u meni budi mržnju i bijes prema njemu”, iskren je Muhić.
Dodao je da mu se posljednjih mjeseci javilo strašno puno posvojene djece koja ne znaju tko su im biološki roditelji, koji su mu govorili da im je život pakao. Javila su mu se čak i djeca koja su prokrijumčarena u Italiju, gdje se bave prostitucijom, čak i silovane žene.
“Na svu sreću, ja sam ipak sretan u životu, uspio sam izvući tanji, a ne deblji kraj. Zahvaljujući mojim pravim roditeljima postao sam ovo što sam sad. Najviše znači podrška obitelji koja me je odgojila kao svoje rođeno dijete, i stalno to spominjem i zahvaljujem se Bogu što mi je dao ovako divne ljude, jer, nažalost, mnoga djeca, moje ili slične sudbine, nisu imala tu sreću”, zaključuje Alen.
