Sada s javnosti dijeli priču o tome kako je okrenuo leđa očevoj ideologiji i nada se da će time uspjeti uvjeriti druge da također odbace ekstremizam.
Ebrahim, rodom iz Pennsylvanije, ispričao je kako ga je njegov otac izlagao strani Islama koju je poznavalo malo ljudi -uključujući i muslimane – ali kako je kroz studij i kasnije posao upoznao mnogo osoba različitih svjetonazora. Stekao je prijatelje židove i radio sa homoseksualcima, nakon što su ga cijeli život učili da je biti gay grijeh. Zaključio je da rasa, vjera ili seksualna orijentacija nemaju veze s karakterom osobe.
– U svakoj religiji postoji mali postotak ljudi koji se drže svojih uvjerenja tako čvrsto da misle kako svi ostali moraju živjeti jednako kao oni. Nekoliko mjeseci prije nego li je mog otac uhapšen, posjeo me i objasnio kako posljednjih sedmica on i nekoliko njegovih prijatelja odlaze u streljanu kako bi vježbali gađanje. Kazao mi je da ću ići s njim idućeg jutra. Stigli smo tog jutra i otac mi je pokazao kako držati oružje i naciljati metu. Posljednji metak koji sam ispalio pogodio je malu svjetiljku koja je stajala povrh mete. Na naše iznenađenje, cijela meta se zapalila. Moj ujak okrenuo se drugom muškarcu i rekao ‘Kakav otac takav sin’. Svi su se nasmijali na taj komentar, a ja sam tek nekoliko godina kasnije shvatio zašto. Vidjeli su tada u meni istu destrukciju koju je moj otac u sebi nosio. Ti ljudi kasnije su optuženi da su kombi s 20 kilograma eksploziva parkirali u garaži WTC tornja i prouzročili eksploziju koja je ubila šestero ljudi i povrijedila hiljadu drugih – ispričao je Zak Ebrahim.
Tokom mog djetinjstva porodica se selila 20 puta i nikad nisam imao bliskih prijatelja. Ljude sam sudio prema vjeri ili rasi. Ipak, na fakultetu su mi otvorili oči. Otkrio sam da je jedan mladić s kojim sam se počeo družiti židov. Nije bilo nikakvog urođenog animoziteta između nas. Bio sam ponosan što sam prevladao barijeru o kojoj sam slušao većinu svog života. Druga prekretnica dogodila se u zabavnom parku gdje sam radio tokom ljeta. Bilo je tamo ljudi različitih vjera i nacionalnosti, kao i homoseksualaca, za koje sam shvatio da su najljubazniji ljudi koje sam ikad upoznao.
Kada je svojoj majci priznao da mu se pogledi na svijet mijenjaju, ona mu je kazala nešto što će pamtiti cijelog života.
– Umorna sam od mržnje prema ljudima – kazala je.
– Zak Ebrahim nije moje pravo ime. Promijenio sam ga kad je moja porodica odlučila prekinuti veze s mojim ocem – kazao je.
Ebrahim sada pokušava promijeniti poglede na svijet drugih ljudi.
– Zašto bih sam sebe ovime stavljao u opasnost? Odgovor je jednostavan. Radim to jer se nadam da će neko ko se sada služi nasiljem jednog dana čuti moju priču i shvatiti da postoji bolji put. Iako sam svjedočio nasilju i netolerantnoj ideologiji, nisam postao fanatičan. Umjesto toga, odlučio sam iskoristiti svoje iskustvo kako bi se borio protiv terorizma i netrpeljivosti. Govorim ovdje zbog žrtava terorizma i protiv sam tih bezumnih djela i osuđujem svog oca. Nasilje se ne nasljeđuje i sin ne mora slijediti put svog oca. Ja nisam moj otac – rekao je on.
