Hiljade žena koje su silovane tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine i danas čekaju kažnjavanje počinilaca tih zločina, a država ne poduzima gotovo nikakve mjere kako bi im olakšala suočavanje s posljedicama zlostavljanja, ocjena je organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI).
Predstavljajući izvještaj ove organizacije u četvrtak u Sarajevu, zamjenica direktora programa AI-a za Evropu i centralnu Aziju Jezerca Tigany istakla je kako nakon gotovo dvije decenije od završetka rata vlasti uporno izbjegavaju provesti obaveze koje su preuzele kako bi osigurale kažnjavanje svih počinilaca ratnih zločina, uključujući i slučajeve seksualnog zlostavljanja.
“AI je u BiH dokumentirao stotine oblika silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama”, podsjetila je Tigany, dodajući kako su nakon rata vlastima konstantno upućivani pozivi da osiguraju kažnjavanje silovatelja i pomoć žrtvama.
“Vlasti u BiH se mijenjaju, a žrtve još uvijek čekaju pravdu, istinu i reparacije”, kazala je istražiteljica AI-a za BiH Lejla Hadžimešić.
“Pravda je ključna za osiguravanje trajnog mira. Nekažnjavanje zločina može potaknuti daljnje sukobe i ohrabriti počinioce da nastave sa zlostavljanjima”, kazala je Tigany.
Neodgovornost vlasti
Na osnovu preporuka AI 2010. godine državne vlasti u BiH prihvatile su obavezu pripreme zakonskog okvira koji bi osigurao da žrtve dobiju pravdu i odštetu.
“Nažalost, do danas ništa nije učinjeno”, kazala je Tigany, dodajući kako AI ponovo poziva vlasti u BiH da ispune preuzete obaveze prema žrtvama seksualnih zločina.
Istražiteljica AI-a za BiH, Lejla Hadžimešić, podsjetila je kako su prvi slučajevi silovanja kao ratnog zločina dokumentirani još 1993. godine, a nakon toga desilo se još osam posjeta predstavnika AI-a BiH.
“Vlasti u BiH se mijenjaju, a žrtve još uvijek čekaju pravdu, istinu i reparacije”, kazala je Hadžimešić.
Rehabilitacija žrtava, obeštećenje i garancije da se zločini neće ponoviti bili bi od ključnog značaja, ocjena je AI-a.
Tek odnedavno na razini Suda BiH poduzet je niz mjera kako bi se ubrzalo procesuiranje počinioca ratnih zločina, kazala je Hadžimešić, ali je istakla da bi suđenja u slučajevima silovanja mogla ponovo biti traumatična za žrtve, koje je zbog toga potrebno dodatno zaštititi.
Amnesty je upozorio kako lokalne zajednice za socijalni rad i zdravstvene ustanove u BiH također nisu dovoljno osposobljene za rad sa žrtvama silovanja, što dodatno otežava njihovo uključivanje u normalan život.
“Podaci AI-a govore da je procesuirano samo 40 od preko hiljadu slučajeva silovanja u cijeloj BiH “, upozorila je Elena Wasylew, koordinatorica kampanja AI-a za regiju Balkana.
“Od novoutemeljene vlasti očekujemo da pokažu spremnost i žrtvama omoguće pravdu i reparaciju”, kazala je Hadžimešić.
Izostanak pomoći
Posljednji izvještaj AI-a o stanju u kojem se nalaze žrtve silovanja u BiH posebno je fokusiran na Tuzlanski kanton, gdje živi veliki broj žrtava.
Elena Wasylew, koordinatorica kampanja AI-a za regiju Balkana, kazala je kako tamo živi velik broj žena koje svakodnevno trebaju različite vrste pomoći, a ona izostaje.
“Najmlađa žrtva u trenutku silovanja imala je 14, a najstarija više od 60 godina”, kazala je Wasylew istakavši kako je na osnovu obavljenih intervjua s većim brojem žrtava konstatirano da niko od onih koji su ih zlostavljali nije kažnjen.
“Podaci AI-a govore da je procesuirano samo 40 od preko hiljadu slučajeva silovanja u cijeloj BiH”, upozorila je Wasylew.
To se odnosi na slučajeve procesuirane pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i sudovima u BiH.
Nepotpuni podaci
Tačan broj silovanih žena tokom rata u BiH i dalje je upitan, jer lokalne vlasti u BiH nikada nisu prikupile jasne podatke o tome.
“Mi smo dokumentirali stotine slučajeva, no pretpostavlja se kako je stvarni broj od 20 do 50 hiljada silovanih žena”, kazala je Wasylew.
Jedina pouzdana brojka je da u Federaciji BiH trenutno 707 žena prima određenu vrstu socijalne podrške zbog toga što su bile žrtve silovanja kao ratnog zločina.
Neosporno je, ipak, kako sve silovane žene i danas imaju ozbiljne zdravstvene poteškoće, a većina među njima nema nikakvo zdravstveno osiguranje.
Osnovnu pomoć tim ženama i dalje osiguravaju različita nevladina udruženja, umjesto da to čine vlasti.
“Za te žene pravda bi bila da mogu živjeti bez svakodnevnog susretanja s počiniocima zločina kojima su bile izložene i da ne osjećaju stid jer su žrtve”, ocijenila je Wasylew.
Izvještaj AI-a, između ostalog, konstatira kako je, uz nedostatak političke volje, temeljni problem u slučajevima silovanih žena taj što se država i niže razine vlasti ne mogu usaglasiti šta je čija odgovornosti u pružanju potrebne podrške i zaštite žrtvama.
