Ispovijest Bošnjakinje M. M. (42) iz Bijeljine, koja je za “Dnevni avaz” ispričala stravičnu priču o tome kako je 1992. godine šest mjeseci bila robinja ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, odjeknula je u našem regionu.
Nepoznati detalji
U pojedinim srbijanskim medijima oglasila se i Arkanova udovica, folk pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović i u stilu svog muža – pokušavajući odbraniti zlikovca – izrekla brutalne laži u kojima se i sama spetljala. Tobože, “zgrožena količinom izrečenih gnusnih laži”, Ceca je u izjavi za “Alo” ustvrdila da “mnogi mogu potvrditi da se Arkan u Sarajevu nije zadržao duže od tri dana te da, samim tim, navodi M. M. ne mogu biti tačni“.
Na Cecinu žalost, mnogi, pogotovo preživjeli Bošnjaci, mogu itekako potvrditi, a to i čine već dvije decenije dokazujući istinu o najužasnijim ratnim zločinima počinjenim za vrijeme agresije na BiH, da se njen muž Arkan 1992. nije nalazio u Sarajevu nego je sa svojim “Tigrovima” orgijao po Bijeljini.
Bijeljinka M. M., žrtva i svjedokinja Arkanovih zlodjela, reagirajući na Cecinu odbranu muža, jučer je za naš list izrazila uvjerenje da “pjevačica to radi zato što je Arkan živ”!
– Sigurno je da se on krije negdje i može ona njega “prati”, ali zlodjela koja je radio, žrtve nikada zaboraviti neće. Može on uraditi koliko god hoće plastičnih operacija, kriti se na Kipru ili negdje drugo, ali od pravde pred Bogom, ni on niti bilo koji drugi zločinac neće pobjeći. On da nije živ, Ceca bi se do sada udala, a ovako, od njega ne smije – uzvratila je M. M., koja je svoju šokantnu ispovijest odmah nakon rata ispričala i za CNN.
Skoro deceniju kasnije progovorila je samo za naš list i otkrila do sada nepoznate detalje zvjerstava koje su nad njom počinili Arkan i njegovi vojnici, i to prvih mjesec dana u njenoj kući, pred djecom, svekrvom, zaovom, koju su, također, silovali.
– Tek sam se bila porodila… To je izgledalo kao kad psima ubacite komad mesa, oni se otimaju, trgaju ga… Nakon tih mjesec dana, odveli su nas u drugu kuću koju su pretvorili u logor. Bila sam najmlađa među tim ženama i najgore sam prošla. Šest mjeseci bila sam Arkanova robinja, iživljavao se na meni, a kad bih pala do nemoći, prepuštao bi me drugima. Odvodili su me svakodnevno kod njega, broja nisam znala koliko puta na dan. Iz dana u dan postajao je sve gori, govorio bi mi: “Ista si ona, majku ti jebem”, misleći na Cecu – prisjeća se M. M. i dodaje da, nakon što joj je Arkan bajonetom posjekao dojku, više ga nije vidjela.
Ostala trudna
Tokom boravka u logoru, i nju i mnoge druge žene Arkanovi ljudi vodili su i na ratne linije.
– Tamo su nas davali vojnicima da nas onako prljavi i pijani ponovo siluju… To je bio užas… Čak su se i neke njihove žene Srpkinje koje su im dolazile na liniju, raznim predmetima iživljavale na meni i na još nekoliko naših žena. Jedan od vojnika htio me silovati pivskom flašom, ali, kako sam se branila, razbio ju je, pa me onda ostatkom stakla htio zaklati – naglasila je ona.
Nakon svega, kada se konačno uspjela dokopati slobode i Tuzle, tamo su ljekari utvrdili da je već u šestom mjesecu trudnoće! Abortirala je… Neke stvari, kako kaže, nikada ispričati neće, ne može…
Strahuje za sigurnost djece
Bijeljinka M. M. kaže i da ju je sve što se dešava ovih dana ponovo potreslo te joj se zdravstveno stanje dodatno pogoršalo. Nakon što je čula za Cecine laži, završila je u Hitnoj pomoći.
– Uhvatila me panika, ne zbog mene nego zbog djece. Ona je povezana s mafijom. Ne daj Bože da saznaju moj identitet pa da mi djeci naude. Ko je jednom bio u njihovim kandžama, cijelog života strahuje – uznemireno nam govori.
Krvavi Bajram u Bijeljini
Prvog aprila 1992. u Bijeljinu su ušli pripadnici Arkanovih “Tigrova“. Uslijedilo je “čišćenje“ terena i masakr u kojem je ubijeno najmanje stotinu civila, uglavnom djece, žena i starijih.
Prvog dana Bajrama grad je zauzet. Bijeljinska mrtvačnica bila je ispunjena tijelima ubijenih Bošnjaka, Albanaca i Roma, a mnogi leševi bačeni su u Drinu.
Tokom agresije na BiH, u Bijeljini je ubijeno najmanje 400 civila nesrpske nacionalnosti, hiljade ljudi prošle su kroz logore i prisilni rad. Protjerano je oko 35.000 Bošnjaka.
