Šešelj je u utorak uveče, telefonom iz Haškog tribunala saopštio da, ako bude pušten na privremenu slobodu, neće poštovati ograničenja Tribunala koje se, između ostalog tiču slobode kretanja i javnih nastupa.
“Bio je bijesan, vikao je da neće kućni pritvor, da neće niko da ga ograničava, da mu ne trebaju garancije Beograda, prijetio je Vladi Srbije. Nekoliko puta je ponovio da će, ako samo neko pokuša da ga zaustavi, u Srbiji biti krvi do koljena! Niko iz stranke nije smio da mu se suprotstavi. To je ponovio nekoliko puta. Mnogima se krv sledila u žilama od pominjanja krvoprolića. Poslije svega ovoga je neizvjestan njegov povratak – objašnjava jedan od članova SRS-a.
Sudsko vijeće Tribunala pozvalo je juče Holandiju (kao zemlju domaćina suda) i Vladu Srbije da se izjasne o garancijama u vezi sa eventualnim, privremenim puštanjem na slobodu Šešelja. Hag traži od Vlade Srbije da osigura da Šešelj bude u kućnom pritvoru, kao i da svako njegovo kretanje iz zdravstvenih razloga bude u pratnji policijskih vlasti Srbije. Vlada treba da osigura da Šešelj odmah bude uhapšen u slučaju da prekrši ove uslove, da mu uzme pasoš i ne dopusti mu bilo kakvo kretanje. Vlada takođe treba da potvrdi da li može da osigura Šešeljevu ličnu sigurnost i bezbjednost tokom boravka na privremenoj slobodi, kao i da odmah obavjesti Tribunal o bilo kakvoj prijetnji njegovoj bezbjednosti i sigurnosti i da pruži detaljan izvještaj o tome.
Od srpskih vlasti se traži i da osiguraju da Šešelj ne dođe u kontakt sa žrtvama i svjedocima i da ne utiče na njih na bilo koji način, te da obavjeste Vijeće u slučaju da Šešelj prekrši te uslove. Obije vlade imaju sedam dana da se izjasne o tome.
Haški tribunal podigao je optužnicu protiv Šešelja januara 2003. godine. Lider radikala optužen je za ratne zločine na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Vojvodine. On se dobrovoljno predao 24. februara iste godine.
Suđenje mu je počelo 7. novembra 2007. godine.
Iako su neke tačke optužnice u trećoj, izmjenjenoj verziji izbrisane, Šešelj je optužen za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, djelovima BiH i Vojvodine. Ovo obuhvata ubistva u Vukovaru (255 na Ovčari i šest kod Veleprometa), i u okolici Sarajeva (56 osoba), Mostaru (106 osoba), Nevesinju (53 osobe) i Zvorniku (preko 340 osoba); pritvaranje civila u logore pod nehumanim uslovima, mučenje, premlaćivanje i ubistva; deportacije i prinudno preseljavanje desetine hiljade Hrvata i Muslimana sa tih teritorija i djelova Vojvodine i namjerno uništavanje njihovih domova, imovine, kulturnih i vjerskih objekata.
