U ponedjeljak, 6. maja., u Njemačkoj je počeo proces koji je već sada označen kao „istorijski“. Pet osoba je optuženo da je od 2000. do 2007. sudjelovalo u ubistvu deset ljudi. Većina žrtava je bila turskog porijekla.
4. novembra 2011. u gradu Eisenachu iz jedne banke je opljačkano 70.000 eura. Očevidci su primjetili dvije osobe koje su pobjegle na biciklima, i o tome obavijestili policiju. Dva sata nakon toga, kada su se policajci približavali jednom sumnjivom automobilu za kampiranje, vozilo se zapalilo. U njemu su pronađeni leševi dvojice muškaraca, koji su izvršili samoubistvo. Bili su to neonacisti Uwe Mundlos i Uwe Böhnhardt. Njima se tokom devedesetih gubi svaki trag. Istog dana, poslijepodne, u gradu Zwickau nakon eksplozije se zapalila jedna zgrada u kojoj su te osobe stanovale sa ženom po imenu Beate Zschäpe. Prilikom istrage je pronađeno i oružje kojim je u aprilu 2007. u Heilbronnu ubijena pripadnica njemačke policije Michele Kiesewetter. U kući je bio i video snimak na kojem su njegovi autori slavili ubistva počinjena od septembra 2000. Žrtve su, osim pripadnice policije, bila i devetorica muškaraca stranog porijekla. Bio je to ključ u razjašnjavanju serije ubistava. Konačno se ispostavilo da iza njih najvjerovatnije stoji teroristički trio, koji je sam sebe nazvao „Nacionalsocijalističko podzemlje“ (NSU).
Njemačka je bila u šoku. Bivši predsjednik Christian Wulff je rekao: „Ljudi među nama su bili žrtve ubilačke mržnje i desnoekstremističkog nasilja.“
Enver Simsek je bio prva žrtva
Istražitelji su, s druge strane, bili prilično sigurni u to da se radi o činu osvete u sredini u kojoj je dominirala turska mafija. U februaru 2012. u Berlinu je održana centralna komemoracija žrtvama serije ubistava. Angela Merkel je tom prilikom kazala: „Kao kancelarka Savezne Republike Njemačke Vam obećavam da ćemo učiniti sve kako bi ubistva bila razjašnjena i otkriti one koji su u tome pomagali, kao i ljude iz pozadine, te sve počinitelje izvesti pred lice pravde.“
Potresne su bile riječi Semiye Simsek, čiji je otac Enver – inače cvjećar – bio prva žrtva. Ubijen je u septembru 2000. u njegovoj prodavnici u Nürnbergu:
„Danas sam tu, ne samo kako bi izrazila tugu zbog moga oca, već i zato što me muče neka pitanja. Da li sam u Njemačkoj kod kuće? Jasno je da jesam. Ali, kako mogu da budem sigurna u to ako postoje ljudi koji me tu ne žele ili su oni postali ubice samo zato što moji roditelji dolaze iz neke druge zemlje. Da li da odem? Ne, to nije rješenje. Ili, možda bi trebalo da se tješim time da su to najvjerovatnije samo pojedinci koji su na to spremni? Ni to ne može biti rješenje.“
