Šerif Konjević je pjevač koji radi tokom cijele godine, koji je uvijek u pokretu, ali opet uvijek nasmijan i raspoložen za razgovor. Pomalo bučan, iskren, i kako voli da kaže, možda i previše otvoren za druge, piše “Expressmag“.
– Radim na nekim novim pjesmama, a bit će to većinom isti autori koji su mi radili i prošli album. Nemam razloga da mjenjam tim koji je uigran. Teško je danas napraviti hit, a posebno jedan takav kakav ja želim.
Duša me boli
Da li to znači da si komplikovan za saradnju?
– Ne bih baš tako gledao, prije svega gledam na taj način, da znam šta želim i ne želim da po svaku cijenu snimam sve i svašta. Postoje pjevači koji imaju velike hitove, pa onda požure da te iste hitove ponove i kompozitori im ponude smeće od pjesama, a oni snime misleći da će biti hit, a te ih pjesme vrate na početak karijere i kada su bili anonimusi.
Zbog čega su ti na posljednim pjesmama skoro svi autori iz Srbije? Da li u BiH nema kvalitetnih autora?
– Ima dobrih autora i u BiH, ali ja sam jako zahtjevan po pitanju novih pjesma, a kada radiš sa nekim autorima iz iste avlije i sokaka, to je veoma težak i zahtjevan posao, jer ti odmah počnu držati predavanje. Kada se javim autorima u Srbiji, prije svega postupe prema meni sa poštovanjem, cijene me, i sve što ima kažem ili predložim oni se slože sa tim. Ti autori u Srbiji vjeruju u moje pjevanje, a autori iz BiH nažalost, ali je zaista tako, ne vjeruju. Možda čak i vjeruju, ali ne žele da priznaju, pa onda i ne dolazi do saradnje. Recimo, jedan od dobrih je Armin Šaković, ali on voli više danas da pravi ćevape, da otvara flaše vina nego da pravi dobre i kvalitetne pjesme. On to radi ili je radio fantastično.
Da li ti je žao što se BiH na takav način odnosi prema tebi?
– Ne da mi je žao, već me duša boli. Ali ja sam kako to mnogi vole reći „sirov” pa ne pokazujem svoja osjećanja, ali mi je zaista teško. Ali šta bi ti kompozitori da sam ja na početku karijere, kako bi se tek tada ponašali. Nisam stvorio karijeru ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji, već u jednoj i jedinoj BiH. Tu mi je djedovina, ali ja sam na svim prostorima bivše Jugoslavije dobrodošao. Gdje god dođem oslovljavaju me kraljem i tako tim nekim nadimcima, a u BiH mi kažu, vidi ovoga, šta će on!? Ali, nema veze to je tako, mi smo takav narod.
Imaš li vremena da majci posvetiš više druženja sa tobom?
– Nemam i zbog toga mi je veoma žao. Kako mi se čini, nemam vremena ni za svoje dijete dovoljno. To je taj nekakav šejtanluk u meni koji me tjera da idem dalje. Iskreno govoreći, meni nije ni potrebno da pjevam dalje, ne ovakvim tempom. Živim sa ženom koju ne interesuje bogatstvo, odgojena je tako da je u prvom redu zanima porodica. Volim da pjevam, volim da ljudima izlazim u susret kada me pozovu, pa kažu da neće svadbu bez moje pjesme ili bilo koje drugo slavlje.
Da li je sav taj novac vrijedan toga da zapostaviš vlastito dijete i ženu koja te rodila?
– Ništa nije vrijedno toga. Najvrijednije je Bogu se posvetiti. Moja mama ima 91 godinu i proživjela je i doživjela mnogo toga, učinila je njenim savjetima, njenom dobrotom, samilošću moj život sadržajnijim i uspješnijim, ali ja protiv pjesme ne mogu. Nisam neki novi Šerif, isti sam kao što sam oduvijek i bio, znam svoje obaveze, kako prema publici tako i prema samom sebi, mojoj porodici, mojoj mami. Sve bogatstvo koje imam nije moje, sve je to Božije davanje i na kraju se vraćamo Bogu bez bilo čega.
Da li su ti roditelji bili strogi i da li su bili za to da ideš u pjevače?
– Da, bili su jako, izuzetno strogi, jer ja sam bio poprilično nestašan, a da ću postati pjevač o tome nisu nikada ni razmišljali. Valjda je za sve kriva ta ljudska i Božija sudbina. Nisam htio ni u školu ići, samo sam želio da postanem pjevač.
Da li si razmišljao o nekom privatnom biznisu pored pjesme?
– Ma, kakav privatni biznis!? I ovo što radim možda nije tako dobro, a još da se nečim drugim bavim. A, svi su već prije mene i otvarali i zatvarali njihove privatne biznise, pa se ja učim na njihovim greškama.
Internetom kruži video snimak sa jedne svadbe gdje si od glave do pete okićen novcem. Komentara ima kako pozitivnih tako i negativnih?
Poput vola
– Mnogi su me pitali da li sam ja to kao nešto namjestio ili sam sebe okitio. Kažem da sam ja sam sebi to htio da uradim, onda bi to bilo na nekom nivou, a ne da me kite kao nekog vola, koji je pobjedio u Sanici na nekoj koridi. Ali ni toga se ne stidim. Bio je u pitanju jedan divan čovjek kojem je želja bila da me okiti. Prvo tu nije bilo nešto mnogo novca, kako su mnogi počeli da pričaju, imao sam svoj honorar, a sve zarađeno tu večer podijelio sam sa ostalim kolegama. Bilo je tu dosta makedonskog novca. Znam da danas mnogi ljudi teško žive i ne želim nikoga da uvrijedim ili ponizim. Ja se samo Boga bojim, ne želim da plivam uz vodu.
Ovi s Farme su škole učili u bordelima
Da li su te zvali u neki rijaliti šou?
– Zvali su me i još me zovu da pjevam na Farmi, ali sam ih svaki put lagano odbio. Još nikada i nigdje nisam vidio i čuo na jednom mjestu toliko vrijeđanja, psovki, bljuvotini. Svi ti učesnici pričaju o nekom njihovom obrazovanju, ja se samo pitam gdje su se oni obrazovali i gdje su se oni školovali. Možda, na ulici i u bordelima. Oni su svi protiv Zorice Marković, a ta žena je za njih izmislila život.
Nemam želju da pjevam u Sarajevu
Da li mi sada možeš konačno odgovoriti kada ćeš uraditi solistički koncert u Sarajevu i da li imaš želju za njim?
– Neću da pravim solistički koncert i nemam želju. Nemam želju, prije svega, što to sve košta mnogo, ne novaca, ali i to između ostalog, no ponajviše vremena i živaca. A, i kome da prepustim jednu takvu organizaciju?
