„Republika Srpska je već odvojena, samo što to nije proglašeno“, tako je građane Bosne i Hercegovine u najnovijem istupu obavijestio predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik, apsolutni vladar života i smrti u RS i lider vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
A onda u maniru pravog militanta poručio da “ne može neko iz Sarajeva reći da je Banjaluka njegova, kad je ona srpska!”
Iako je nesporno da ima pravo da promišlja, bilo bi dobro da, zarad mirne krvi među usijanim glavama, to radi u svoja četiri zida. Jer, kad promišlja naglas to zvuči poput poziva na novi žestok rat: “Najstabilnije bi bilo kada bi se Srbi objedinili u jednoj državi – Srbiji”.
Valjda, zbog dva miliona evra vrijedne vile na Dedinju čiju kupovinu još nije objasnio narodu za čije se interese, navodno, svakodnevno bori u mrskom mu Sarajevu. Do nje bi u objedinjenju lakše mogao taksijem koji mu opet plaća narod, a taksira Helikopterski servis te iste Republike.
Dok tako “iz inostranstva” posmatra poslušnike u Republici Srpskoj, ne treba zaboraviti da dnevne aktivnosti usmjerava i na brojanje miliona KM koji su, zasad, neobjašnjenim i neistraženim putevima stigli do njegovih džepova.
One koje je poslije izbora ostavio na „braniku otadžbine“ obavezao je da njeguju tanane stranačko-prijateljske niti. Dok svako vuče svoju vunicu, rujni tragovi od džepa naroda, preko tendera i ostalih biznis dilova, vode do firmi SNSD-u dobro znanih vlasnika.
Sve i kada bi se formalno odvojila od Bosne i Hercegovine, pa i ako zanemarimo međunarodne konsekvence koje bi Republika u koju se “zaklinje” u tom slučaju trpjela, poniženi građani ne bi osjetili nikakvu promjenu. Baš nikakvu!
Prijatelji, djeca, kumovi…
Autoputeve bi i dalje gradio blizak prijatelj Milorada Dodika, Slobodan Stanković i njegova firma “Integral inženjering”. Doduše, nije sasvim sigurno da je firma uistinu Stankovićeva, jer se na sastancima, kao predstavnik kapitala “Integrala”, s vremena na vrijeme pojavljuje Dodik junior.
Svaki megabajt interneta, svaki metar kabla položio bi “Prointer” iza kojeg zvanično ne stoji, a zvanično njim upravlja, vjerovali ili ne, opet Dodik junior.
Nema seoskog prilaza niti udaljenije vukojebine gdje ne bi došle Kajine mašine. To što kilometar seoskog puta do mjesta sa deset kuća vrijedi milion maraka, Bog će narodu oprostiti, jer ktitor Kaja će crkvu da sagradi. On je, što bi mu jednom prigodnom biznis prilikom rekao Joca Amsterdam, ”pošten čovek”.
Ni za skupo plaćene naplatne kućice narod Republike Srpske neće morati da brine. Nema te bespotrebne kućice koju firme Dragana Čorokala neće ukloniti. Neće sada neki milioni stajati na putu građanima samostalne Srpske da furaju autoputevima od Banjaluke do…, šta znam, Laktaša. Sve dalje od Laktaša se plaća! A narod baš nema para pa trenutno putem furaju ježevi i vjeverice, kao u pjesmama Jove Zmaja. Ali, u samostalnoj Srpskoj narod će autoputem ići od kuhinje do hale, ako bude štogod imao da ubaci u usta.
I apsolutna sloboda u Republici Srpskoj mora da se poštuje, a kako to provjeriti u pravo vrijeme i na pravom mjestu nego brzom i bezbjednom limuzinom. Tu se dokazuje i tender-kredibilitet brižno gradi Đorđa Kojić, stranački kadar, vlasnik “Brčko Gasa” i glavni snabdjevač institucija.
Republičku imovinu i dalje će krčmiti inostrani pred sudovima dokazani hohštapleri i utajivači poreza kojim se ovdašnja vlast ne bavi dok im istovremeno u bescijenje daje ono što je stvarao ovdašnji narod.
Jer, Dodik takvima voli da poruči, ali i da vikne preko Drine: “Dobrodošli na slobodnu teritoriju”. Čuo je to prije koji dan presuđeni kriminalac i utajivač poreza Miroslav Mišković, dok je otvarao famozni “Delta Planet” ispod kojeg je zemljište stekao kriminalom. Narod će u sobodarskoj zemlji za slične od vlastitih usta odvajati ogroman porez i graditi velelepne kružne tokove. A u sredini će biti zastava. Da se vijori 12 metara! I da sve što je u RS ostalo stane pod istu!
Ono čega se pametan stidi, Dodik će bez problema priznati. Ne postoji mjesto na koje se nije “ugradio”.
“Gotovo da nema nijednog objekta koji je izgrađen u Istočnom Sarajevu, a da u tome nije učestvovao SNSD – od gradske kuće, preko vrtića, muzeja, puteva, pozorišta, trga, dvorane, pa do bolnice”, poručio je.
A narodu…
Ako pak kome zasmeta ova apsolutna sloboda i poželi nešto reda, u slobodarskoj, samostalnoj Srpskoj može ljubazno, sa “dragi ministre”, da se obrati prvom specijalcu Draganu Lukaču.
U RS ljudi će slobodno šetati. Doduše, ne baš svuda, ne baš kad hoće i ne u grupama većim od po troje, ali će zato moći neometano da fotografišu. Ipak, da ne bude dibidus dosadno, tu bi mogla (u formi izmijenjenoj u odnosu na trenutnu) da postoji začkoljica. I turisti i domaći moraće da budu oprezniji da im u kadar ne uleti neki Lukačev policajac ili, ne daj Bože, konj ili neko drugo službeno lice. Jer, u Policijskoj Srpskoj sloboda jeste apsolutna, ali samo za potočić i cvijet, dok mini hidroelektrane ne kažu drugačije!
Ako li ko s uma smetne sve ovo, bez brige! Tu će biti policajci da, po znatno proširenim ovlaštenjima, nesmetano hapse, privode, uzimaju izjave, presreću, prijete, udaraju… Vraćaju na pravi, slobodarski put! (Priručnik: Protest, Banjaluka 25. decembar 2018. godine).
Jer, ministar-beton zna šta je red, a sve što narod treba da zna krije se u drvenoj palici, uz brutalan povik –
Naprijed!
