On je bio čovjek koji je definitivno bio ispred svog vremena te se doista može reći kako bez njega ne bi imali većinu tehnologije kojom raspolažemo danas.
Teslini izumi daleko su nadilazili samu struju – imao je izvanredna otkrića vezana za wireless radio komunikaciju, motore s turbinama, helikoptere, fluoroscentna i neonska svjetla, torpeda i rendgenske zrake….
Do svoje smrti, Tesla je imao oko 700 patenata, a jedan njegov intervju koji je navodno bio skrivan punih 116 godina, koji je 1899. dao časopisu Besmrtnost, prenio je Ancient Code.
Gdine Tesla, stekli ste slavu muškarca koji se upleo u kozmičke procese. Tko ste zapravo vi?
To je pravo pitanje, gdine. Smith, i pokušat ću vam dati pravi odgovor na njega.
Kažete da dolazite iz Hrvatske, iz dijela koji se zove Lika, stjenovitog kraja gdje ljudi sade drva i gledaju zvjezdano nebo?
To je istina. Ja sam ponosan na svoje srpske korijene i svoju domovinu Hrvatsku.
Futuristi kažu kako je 20. i 21. stoljeće rođeno u vašoj glavi, slaveći okretno magnetsko polje i opjevavajući himne indukcijskim motorima. Njihovog tvorca nazivaju lovcem koji je u svoju mrežu uhvatio svjetlost iz dubine Zemlje, i ratnikom koji je zarobio vatru iz neba. Otac izmjenične struje učinit će da fizika i kemija zavladaju polovicom svijeta. Industrija će ga proglasiti za svog vrhovnog sveca, a bankari za najvećeg dobročinitelja. U laboratoriju Nikole Tesle prvi put je razbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibracijama izaziva potres. Tu je otkriven i crni kozmički zrak. Pet rasa molit će mu se u Hramu Budućnosti, jer ih je naučio velikoj tajni da se Empedoklovi Elementi napajaju životnim silama iz etera.
Tesla: Da, to su neka od mojih važnijih otkrića. Ja sam ipak poražen čovjek. Ja nisam ostvario ono najveće što sam mogao.
Što je to, gospodine Tesla?
Htio sam osvijetliti čitavu Zemlju. U njoj je dovoljno elektriciteta da postane drugo Sunce. Svjetlost bi sijala oko ekvatora, kao prsten oko Saturna. Ljudski rod nije sazreo za veliko i dobro. U Colorado Springsu napojio sam Zemlju elektricitetom. Isto tako je možemo napojiti i drugim energijama, kao što su pozitivne psihičke energije. One su u glazbi Bacha ili Mozarta, ili u stihovima kod velikog pjesnika. U Zemljinoj unutrašnjosti postoje energije vedrine, mira i ljubavi; njihovi izrazi su cvijet koji raste iz zemlje, hrana koju dobivamo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zavičajem.
Ja sam proveo godine tražeći način na koji bi te energije mogle utjecati na ljude. Ljepota i miris ruže mogu se uzimati kao lijek, a sunčeve zrake kao hrana. Život ima beskonačan broj vidova, a dužnost znanstvenika je da ih pronalazi u svakom obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Sve što činim je traganje za njima. Znam da ih neću naći, ali neću ni odustati od njih.
Koje su to stvari?
Jedno je pitanje hrane. Kojom zvjezdanom ili zemaljskom energijom nahraniti gladne na Zemlji? Kojim vinom napojiti sve žedne, pa da im se srce razveseli i da shvate da su bogovi?
Druga stvar je – kako uništiti energije zla i patnje u kojima prolazi čovjekov život? One se katkad javljaju kao epidemije iz dubine svemira; u ovom stoljeću te bolesti su se sa Zemlje raširile po svemiru.
Treća stvar je – postoji li u svemiru suvišna svjetlost? Ja sam otkrio zvijezdu koja, po svim astronomskim i matematičkim zakonima, može nestati, a da se naizgled ništa ne izmijeni. Ta zvijezda je u ovoj galaksiji. Njena svjetlost se može zbiti do takve gustoće da stane u kuglu manju od jabuke, a težu od Sunčevog sistema. Religija i filozofija uče da čovjek može postati Krist, Buda i Zaratustra. Ono za čime ja tragam luđe je, veće i još više nemoguće. To je – što učiniti da se u svemiru svaki čovjek rodi kao Krist, Buda i Zaratustra.
Ja znam da je gravitacija naklonjena svemu što treba letjeti i moja namjera nije napraviti leteće naprave (avion ili raketu), već čovjeku povratiti svijest o njegovim vlastitim krilima… Dalje, ja pokušavam probuditi energije koje se nalaze u vakuumima. Vakuumi su najveći izvori energija; ono što se smatra prazninom samo je manifestacija neprobuđene materije. Nema praznine na Zemlji, niti u svemiru. U crnim rupama, o kojima govore astronomi, najmoćnije su energije i izvori života.
Na prozor vaše sobe u hotelu Waldorf-Astoria, na trideset trećem katu, svakog jutra slijeću golubovi.
Čovjek mora biti sentimentalan prema pticama. To je zbog njihovog krila. I on ih je nekada imao, prava i vidljiva!
Niste prestali letjeti još od onih davnih dana u Smiljanu!
Želio sam poletjeti s krova i pao sam, pogrešni dječji proračuni. Ne zaboravite, mladiću, krila su sve u životu!
Nikada se niste ženili, nije poznata nijedna vaša ljubav prema nekoj ženi. Fotografije iz mladosti prikazuju vas kao izuzetno lijepog čovjeka.
Ne. Nisam. Dva su puta: mnogo ili nimalo seksa. Sredina služi za obnavljanje ljudskog roda. Previše seksa kod izvjesnih ljudi pothranjuje i snaži vitalnost i duh. Suzdržavanje od seksa to isto čini kod drugih ljudi. Ja sam izabrao taj drugi put.
Vaši obožavatelji žale što napadate teoriju relativnosti. Čudna je vaša tvrdnja da materija nema energiju. Sve je prožeto energijom; odakle ona?
Najprije je bila energija, potom materija.
Gospodine Tesla, to je kao kada biste rekli da ste vi rodili svog oca, a ne on vas.
Upravo tako stoji stvar sa rođenjem svemira. Materija je stvorena iz prvobitne i vječne energije koju znamo kao svjetlost. Zasjala je i pojavile su se zvijezde, planete, čovjek i sve što je na Zemlji i u svemiru. Materija je izraz beskonačnih vidova svjetlosti; zato je energija starija od nje. Postoje četiri zakona stvaranja. Prvi je da je izvor svega u Nepojamnom, crnoj čestici koju um ne može zamisliti, niti matematika izmjeriti; u tu česticu stane cijeli svemir. Drugi zakon je širenje tame, koja je prava priroda svjetlosti, iz Nepojamnog i njen preobražaj u svjetlo. Treći zakon je potreba svjetlosti da postane materija. Četvrti zakon glasi: nema početka ni kraja; tri prethodna zakona oduvijek traju i stvaranje je vječno.
U neprijateljstvu prema teoriji relativnosti idete tako daleko da na proslavama svojih rođendana držite predavanja protiv njenog tvorca.
Upamtite nije zakrivljen prostor, već čovjekov um koji ne može da shvati beskraj i vječnost! Da je tvorcu relativnosti to jasno, stekao bi besmrtnost, čak i fizičku ako mu je to po volji.
Ja sam dio svjetlosti, a ona je muzika. svjetlost ispunjava mojih šest čula: ja je vidim, čujem, osjećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice svjetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti čitava sonata. Tisuću munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja.
O Pitagori i matematici, a znanstveniku se o to dvoje ne može i ne smije ogriješiti. Brojevi su znakovi kojima se obilježava muzika sfera. Da je Einstein čuo njene zvuke, ne bi stvarao teoriju relativnosti. Ti zvukovi su poruka umu da život ima smisla, da u svemiru postoji savršen sklad, i da je ljepota uzrok i posljedica Stvaranja. Ta glazba je vječno kruženje zvjezdanih nebesa. Najmanja zvijezda je završena kompozicija i ujedno, dio nebeske simfonije. Otkucaji čovjekovog srca su dijelovi te simfonije na Zemlji. Newton je saznao kako je tajna u geometrijski pravilnom rasporedu i kretanju nebeskih tijela. On je spoznao da je ravnoteža vrhovni zakon u svemiru. Zakrivljeni prostor je kaos; kaos nije glazba. Einstein je glasnik vremena buke i bijesa.
Gospodine Tesla, čujete li vi tu glazbu?
Uvijek je čujem. Moje duhovno uho je veliko kao nebo koje vidimo iznad nas. Svoje fizičko uho uvećao sam radarom. Po teoriji Relativnosti dvije paralelne linije sastat će se u beskraju. Time će i Einsteinova kriva postati prava. Jednom stvoren, zvuk traje vječno. Za čovjeka on može iščeznuti, ali nastavlja trajati u tišini koja je njegova najveća moć. Ne, nemam ništa protiv gospodina Einsteina. On je ljubazan čovjek i učinio je izvjesne dobre stvari; od toga će nešto postati dio glazbe. Ja ću mu pisati i pokušati objasniti da eter postoji, i da su njegove čestice ono što drži svemir u harmoniji i život u vječnosti.
Recite, molim Vas, koji su uvjeti prilagođavanja jednog anđela na Zemlji?
Ja ih imam deset. bilježite pažljivo.
Zapisat ću svaku vašu riječ, poštovani gospodine Tesla.
Prvi uvjet je visoka svijest o svom poslanju i djelu koje treba izvršiti. Ona mora, makar i mutno, postojati u najranijoj mladosti. Ne budimo lažno skromni; hrast zna da je hrast, a grm pored njega da je grm. Kao dječak od dvanaest godina bio sam siguran da ću doći na vodopade Niagare. Za većinu svojih otkrića znao sam još u djetinjstvu da ću ih ostvariti, premda ne sasvim jasno… Drugi uvjet prilagođavanja je istrajnost. Sve što sam poduzimao, završavao sam.
Koji je treći uvjet prilagođavanja, gospodine Tesla?
Usmjeravanje svih vitalnih i duhovnih energija na djelo. Otuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovjek. Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio. Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite: Nikola Tesla je bio sretan čovjek… Četvrti uvjet je prilagođavanje tjelesnog sklopa djelu.
Kako to mislite, gospodine Tesla?
Najprije, to je održavanje tog sklopa. Čovjekovo tijelo je savršena mašina. Ja poznajem svoj sklop i što je dobro za njega. Hrana većine ljudi meni je štetna i opasna. Zbog toga katkad umišljam da su svi kuhari svijeta u zavjeri protiv mene… Dotaknite moju ruku.
Ona je hladna.
Da. Krvotokom se može upravljati, kao i mnogim procesima u nama i oko nas. Zašto ste problijedjeli, mladiću?
To je priča da je Mark Twain napisao Tajanstvenog stranca, onu divnu knjižicu o Sotoni, inspiriran vama.
Riječ “Lucifer” mi je draža. Gospodin Twain se voli šaliti. U djetinjstvu sam jednom ozdravio čitajući njegove knjige. Kad smo se ovdje upoznali i to sam mu ispričao, bio je toliko ganut da je zaplakao. Postali smo prijatelji i često je dolazio u moj laboratorij. Jednom je zatražio da mu pokažem mašinu koja je vibracijama izazivala osjećanje blaženstva. Bio je to jedan od onih izuma za zabavu, kojima sam se ponekad bavio. Opomenuo sam gospodina Twaina koliko smije da ostane pod tim vibracijama. Nije me poslušao i ostao je duže. Završilo se time što je, poput rakete, držeći se za hlače, odjurio u izvjesnu prostoriju. Bilo je to đavolski smiješno, ali ja sam sačuvao ozbiljnost. Vratimo se na prilagođavanje tjelesnog sklopa. Pokraj hrane, vrlo važan je i san. Od dugog i iscrpljujućeg rada, koji je iziskivao nadljudski napor, ja bih se poslije jednog sata spavanja potpuno povratio. Stekao sam sposobnost da upravljam snom, i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredio. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primoravam sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim rješenje.
Peti uvjet prilagođavanja je pamćenje. Možda je kod većine ljudi mozak čuvar spoznaja o svijetu i znanja koja stječu u životu. Moj mozak se bavi važnijim stvarima od pamćenja; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nas i treba ga samo uzeti. Sve što smo jednom vidjeli, čuli, pročitali i saznali prati nas u vidu svjetlosnih čestica. Meni su te čestice poslušne i vjerne. Goetheovog Fausta, moju najdražu knjigu, naučio sam napamet na njemačkom kao student, i sada ga cijelog mogu recitirati. Svoje izume sam godinama nosio “u glavi”, a tek potom ih ostvarivao.
Često spominjete moć vizualizacije.
Tesla: kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući što je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i bogatstvo. Njegovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini izuma vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rješavam i komplicirane matematičke jednadžbe, a da ne ispisujem brojeve. Na Tibetu bih zbog tog dara dobio čin visokog Lame.
Da, to se tako radi. Moj vid i sluh su savršeni i, smijem to slobodno reći, jači nego kod ostalih ljudi. Ja čujem grmljavinu na sto pedeset milja, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećanje vida i sluha imao sam i kao dijete. Kasnije sam to svjesno razvijao.
U mladosti ste nekoliko puta bili teško bolesni. Da li je i bolest jedan od uvjeta prilagođavanja?
Je. Ona je često posljedica nedostatka ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tijela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovjek boluje s vremena na vrijeme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može izliječiti većinu bolesti. Kao školarac razbolio sam se od kolere koja je harala u Lici. Izliječio sam se time što je otac dopustio upis studije tehnike, što je predstavljalo moj život. Priviđenja za mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre izvan tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života, i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe. Jednom, u djetinjstvu, šetao sam s ujakom pokraj rijeke i rekao: “Iz vode će se pojaviti pastrva, ja ću baciti kamen i njime je presjeći.” To se i dogodilo. Uplašen i zaprepašten, ujak je povikao: “Bade retri Satanas!” Bio je učen čovjek i govorio je latinski… Nalazio sam se u Parizu kada sam vidio majčinu smrt. U nebu, punom svjetlosti i glazbe, lebdjela su prekrasna stvorenja. Jedno od njih je imalo majčin lik, koji me je gledao sa beskrajnom ljubavlju. Pošto je vizija iščezla, znao sam da je moja majka umrla.
Što je sedmo prilagođavanje, gospodine Tesla?
Znanje kako da se psihičke i vitalne energije pretvaraju u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osjećanjima. Hindusi to nazivaju Jogom Kundalini. Ova znanja se mogu naučiti, za što su potrebne mnoge godine ili se stječu rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. Ona su u najbližoj vezi sa spolnom energijom, koja je poslije svjetlosti najrasprostranjenija u svemiru. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovnih moći. Ja sam to oduvijek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam htio: misaonu i duhovnu mašinu.
A deveto prilagođavanje, gospodine Tesla?
Sve učiniti da se nijednog dana, nijednog trenutka ako je to moguće ne zaboravi tko smo i zašto smo na Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše ranjava svojom glupošću, nerazumijevanjem, progonom i ostalim poteškoćama kojima Zemlja vrvi kao močvara insektima, ostavljaju iza sebe djelo neostvareno do kraja. Ima mnogo palih Anđela na Zemlji.
Što je deseto prilagođavanje?
Ono je najvažnije. Napišite da se gospodin Tesla igrao. Igrao se čitavog svog života i uživao u tome.
Gospodine Tesla! Odnosi li se to i na vaša otkrića i vaše djelo? Je li i to bila igra?
Jeste, dragi mladiću. Ja sam tako volio da se igram elektricitetom! Uvijek se naježim kada slušam o onom Grku koji je ukrao vatru. Grozna priča o okivanju i orlovima koji mu kljuju jetru. Zar Zeus nije imao dovoljno munja i gromova, pa je bio oštećen za jedan žar? Tu je neki nesporazum… Munje su najljepše igračke koje se mogu naći. Ne zaboravite u vašem tekstu istaknuti: Nikola Tesla je bio prvi čovjek koji je stvorio munju.
Gospodine Tesla, maloprije ste govorili o Anđelima i njihovom prilagođavanju na Zemlji.
Jesam li? To je isto. Možete napisati i ovo: on se drznuo da uzme na sebe prerogative Indre, Zeusa i Peruna. Zamislite nekog od tih bogova kako u crnom večernjem odjelu, sa polucilindrom i bijelim rukavicama eliti New Yorka priređuje grmljavine, požare i zemljotrese!
Čitatelji našeg lista vole humor. Ali zbunili ste me izjavom da i vaša otkrića, koja su neizmjerna dobrobit za ljude, predstavljaju igru. Mnogi će se namrštiti na to.
Dragi gospodine, nevolja i je u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Da to nisu, bili bi sretniji i znatno duže bi živjeli. Kineska poslovica veli da ozbiljnost skraćuje vijek. Li Tai Pe je posjetu krčmi pretpostavljao posjeti carskom dvoru. Ali da se čitaoci novina ne bi mrštili, vratimo se stvarima koje oni smatraju važnim.
Oni bi rado čuli u čemu je vaša filozofija.
Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam. Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova. Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čovjek i sam počne da stvara nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši. Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zvijer i čovjek. Zvijezda koja sja traži da je gledamo, i da nismo odveć obuzeti sobom razumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.
Dok govorite, čini mi se da slušam budistički tekst, riječi taoista ili traktat Parazulzusa.
Dobro vam se čini! Znači da postoji opće znanje i istine koje je čovjek oduvijek posjedovao. Po mom osjećanju i iskustvu, u svemiru ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonačnim brojem manifestacija života. Najljepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi, otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slijepi i gluhi za njih. Ako se emotivno vežemo za njih, one nam same dolaze. Jabuka je mnogo, ali je jedan Njutn. On je tražio upravo onu jabuku koja je pala pred njega.
Pitanje koje je možda trebalo postaviti u početku ovog razgovora. Što je za vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla?
Sve je elektricitet. Najprije je svjetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svjetlosti; što je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čovjeku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica posjeduje svjetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, kemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga.
Gospodine Tesla, vi ste previše pristrani prema elektricitetu.
Elektricitet sam ja sam. Ili, ako hoćete, elektricitet u ljudskom obliku. To ste i vi, gospodine Smit, ali toga niste svjesni.
Je li otuda vaša sposobnost da kroz tijelo propuštate električnu struju od milijun volti?
Zamislite vrtlara kojeg napadaju biljke; to bi zaista bilo ludo. Čovjekovo tijelo i mozak sačinjeni su od mnogih energija; u mene je najviše elektriciteta. Energija koja je različita u svakoga je ono što čini čovjekovo “ja” ili “dušu”. Kod drugih stvorenja to je njihova suština; “duša” biljke nije “duša” minerala i životinje. Rad mozga i smrt se manifestiraju svjetlošću. Moje oči su u mladosti bile crne, sada su plave i kako vrijeme prolazi i naprezanje mozga biva jače, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeska boja. Kroz moj prozor jednog jutra je sletio golub, kojeg sam hranio. Htio je da mi javi da umire. Iz njegovih očiju izlazili su mlazevi svjetlosti. Nikada u očima nekog stvorenja nisam vidio toliko svjetlosti, kao u tog goluba.
Radnici u vašem laboratoriju pričaju o bljeskovima svjetlosti, plamenovima i munjama koje se javljaju ako ste gnjevni ili pred kakvom opasnošću.
To su psihička pražnjenja ili opomene da se čuvam. Svjetlost je uvijek bila na mojoj strani. Znate li tko mi je otkrio okretno magnetsko polje i induktorski motor, što me je proslavilo u dvadeset i šestoj godini? Jedne ljetne večeri, u Budimpešti, promatrao sam sa svojim prijateljem Sigetijem zalazak Sunca. Hiljade vatri okretalo se plamteći hiljadama boja. Sjetio sam se Fausta i recitirao stihove iz njega. I tada, kao u magli, vidio sam kako se okreće magnetsko polje i radi induktorski motor. Vidio sam ih u Suncu!
Hotelska posluga priča da se u vrijeme grmljavine zatvarate u sobu i razgovarate sami sa sobom.
Razgovaram sa munjama i gromovima.
S njima? Na kojem jeziku, gospodine Tesla?
Najčešće na mom maternjem jeziku. U njemu ima riječi i zvukova, naročito u poeziji, koji su pogodni za to.
Čitatelji našeg lista bili bi vam vrlo zahvalni da to protumačite.
Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjaj i boje, a boje se mogu slušati. Jezik je od riječi, što znači da je od zvukova i boja. Svaki grom i munja su različiti i imaju svoja imena. Ja neke od njih nazivam imenima onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onima kojima se divim.
Po vama, Znanost i Poezija su isto?
To su dva oka jednog lica. Viliam Bleak je učio da je cijeli univerzum rođen iz mašte, da ga ona održava i da će on postojati dokle god na Zemlji bude postojao i jedan čovjek. Sa njome je kao točkom astronoma u koju se mogu sakupiti zvijezde svih galaksija. Ona je stvaralačka energija ravna svjetlosnoj.
Mašta je za vas stvarnija od života?
Ona rađa život. Ja sam se hranio svojim mislima, naučio sam da upravljam osjećajima, snovima i vizijama. Oduvijek sam je njegovao, kao što sam njegovao i svoj zanos. Cijeli svoj dugi vijek proveo sam u zanosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogao i da tokom svih ovih godina podnesem rad, koji je bio dovoljan za pet života. Najbolje je raditi noću, jer su zvjezdana svjetlost i misli u bliskoj vezi.
Rekli ste da sam i ja, kao svaki stvor, svjetlost. To mi laska, ali, priznajem, nije mi sasvim jasno.
Zašto bi i trebalo da vam bude jasno, gospodine Smit? Dovoljno je da povjerujete u to. Sve je svjetlost. U jednom njenom zraku je sudbina naroda; svaki narod ima svoj zrak u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kao Sunce. I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice povrate u prvobitno stanje.
To je uskrsnuće!
Ja to radije nazivam: vraćanje u neku od prethodnih energija. Krist i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za time kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova svjetlosti, katkad ravna vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisam tragao za time radi sebe, već radi dobra svih. Vjerujem da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i podnošljivijim, i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost.
Smatrate li da se vrijeme može ukinuti?
Ne sasvim, jer prva osobina energije je da se preobražava. Ona je u vječitim preobražajima, kao oblaci taoista. Ali moguće je uticati u tome da čovjek očuva svijest i poslije zemaljskog života. U svakom kutku svemira postoje energije života; jedna od njih je i besmrtnost čije porijeklo je izvan čovjeka i čeka ga. Svemir je duhovan; mi smo tek napola takvi. Svemir je moralniji od nas; zato moramo spoznati njegovu prirodu i svoj život uskladiti sa njime. Ja nisam naučnik; Nauka je možda najpogodniji način da nađem odgovor na pitanje koje me oduvijek progoni, i koje je moje dane i noći pretvorilo u vatru.
Koje je to pitanje?
Kako su vam oči zasjale!… Ono što sam htio saznati je: što se događa sa zvijezdom koja pada i suncem koje se ugasi? Zvijezda padne kao prašina ili sjeme po ovom ili po drugim svjetovima, a sunce se raspe u naše misli, u živote mnogih stvorenja, u ono što će se roditi kao nova svjetlost, ili ga svemirski vjetar rasprši po beskraju. Shvaćam da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svemira. Stvar je, međutim, u tome da se jedna od tih zvijezda i jedno od tih sunaca, makar i ono najmanje, sačuvaju.
Ali, gospodine Tesla, vi shvaćate da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svijeta!
Kada čovjeku postane jasno da je njegov najviši cilj da trči za zvijezdom padalicom i pokuša da je uhvati, razumjet će da mu je život dan upravo zbog toga i bit će spašen. Zvijezdu će na kraju uhvatiti!
I što će se onda dogoditi?
Tvorac će se nasmijati i reći: “Padala je samo da bi ti potrčao za njome i uhvatio je”.
Zar sve to nije u suprotnosti sa kozmičkom boli, koji tako često spominjete u svojim spisima? I što je to kozmička bol?
Nisu suprotnosti, jer smo na Zemlji… To je bolest o čijem postojanju ogromna većina ljudi nije svjesna. Otuda mnoge druge bolesti, patnja, zlo, bijeda, ratovi i sve ono zbog čega je ljudski život apsurdna i strašna pojava. Ta bolest se ne može sasvim izliječiti, ali svijest o njoj će učiniti da bude manje teška i opasna. Kad god je neko od meni bliskih i dragih ljudi bio povrijeđen, ja sam osjećao fizičku bol. To je zato što su naša tijela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima. Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negdje, na drugom kraju ove planete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvjesnim periodima bolestan, od same sebe i od nas. Iščeznuće neke zvijezde i pojava komete utiču na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače; zbog naših osjećanja i misli cvijet će divniji zamirisati ili utihnuti. Te istine iznova moramo učiti da bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu i, isto tako, u srcu životinje koju nazivamo svemirom.
Znanje (je sedmo prilagođavanje) kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osjećajima.
