U domaćinstvu Radivoja Mandića, prema procjenama, nalazi se oko tonu artiljerijskih granata koje su, kako pričaju mještani, pre 70 godina zakopali njihovi djedovi, piše Blic.
Mlin iz 1937. godine na nekoliko desetina metara od lociranih granata, tih ratnih godina bio je četnički štab, kaže Radosav Mandić.
“Otac mi je pričao da su se 1944. godine, kada su partizani krenuli prema selu, četnici povukli, a svo naoružanje je ostalo. Mještani nisu znali šta će s tim. Natovarili su zaprežna kola izručili granate u rupu ispod mlina i zakopali ih. Otac me je upozoravao da ne idem tamo da se igram”, priča Mandić.
Sedamdeset godina kasnije Radosavljev rođak je krenuo da kopa kanal da bi postavio vodovodnu cijev. Ubrzo je naišao na granatu.
“Uočio sam crvenkast brijeg, nije mi ličilo na ciglu, već na koroziju. Posumnjao sam odmah da su granate jer sam se sjetio priče starijih da su ovdje negdje krajem rata zakopali artiljerijsko oružje. Odmah sam obavijestio policiju. Prvog dana su otkopali deset komada i otkrili da ih ima još”, kaže Radivoje Mandić.
Pod opremom, pažljivo, specijalizovana ekipa skida sloj po sloj zemlje. Eksplozivno punjenje nema ograničen rok trajanja, dok se sa upaljačima „nikad ne zna“. Zbog visokog rizika, oprez je neophodan. Jači udarac u upaljač mogao bi da bude koban.
Po završetku iskopavanja, četnički arsenal bit će uništen.
Obiman i zahtijevan posao vodi Sektor za vanredne situacije. Ekipa obučena za rad sa ubojitim sredstvima prvo je metalnim detektorom ustanovila pozicije granata.
“Izuzetno je zahtjevna operacija zato što se nalazi velika količina ubojnih sredstava, a riječ je o artiljerijskim granatama srednjeg i velikog kalibra”, kaže Mihailo Marinković iz Sektora za vanredne situacije.
