Šejh i papagaj

Bio jedan šejh koji je učio svoje učenike riječima „ La ilaha illa Allah“, tumačio im je riječi i odgajao ih je uzimajući kao primjer Allahovog poslanika salla Allahu alejhi we selem i njegovo poučavanje ashaba akidi gradeći njihove duše.
Jednog dana jedan njegov učenik mu je poklonio papagaja. Šejh je volio tog papagaja i naučio ga je da izgovori „La ilaha illa Allah“, papagaj je to često ponavljao. Jednog dana učenici su zatekli šejha da plače, pa su ga upitali za razlog. On im je rekao da mu je mačka ubila papagaja. Učenici se rastužiše i rekoše da će mu kupit drugog. Šejh reče da ne plače zbog toga, nego zbog toga što je papagaj uvijek ponavljao riječi „ la ilaha illa Allah“ ali kad ga je napala mačka on je vikao i vikao, a zaboravio na „la ilaha illa Allah“. On je to uvijek ponavljao jezikom, a ne srcem zato je zaboravio.. Zatim šejh reče: „BOJIM SE DA ĆEMO BITI KAO OVAJ PAPAGAJ, ČITAV ŽIVOT PONAVLJAMO LA ILAHA ILLA ALLAH JEZIKOM ALI KAD NAM DOĐE SMRT DA ĆEMO ZABORAVITI ZATO ŠTO TO NIJE BILO U NAŠIM SRCIMA!“ Nakon tih riječi učenici zaplakaše zbog straha od Allaha azze we dželle.
A mi?? Jesmo li naučili značenje „la ilaha illa Allah“?! Imamo li to u srcu ili samo govorimo jezikom? Radimo li po značenju tih riječi?
Molim Allaha da nam da da živimo i da umremo sa riječima „ La ilaha illa Allah.“
Amin!