Stotine ili hiljade umrlih, hiljade ranjenih, i milioni teroriziranih. Kada broj postane ovako veliki, postaje teško na nekoj skali tumačiti ovaj masakr koji se dogodio i danas se događa u Egiptu.
Staljin je jednom rekao: “smrt jednog čovjeka je tragedija, ali smrt stotina je samo statistika.”
Ljudski mozak nije u stanju razumjeti patnju i traumu koje izaziva masakr, pa kada čujemo i vidimo šta se dešava jako nam je teško u sve to zapravo povjerovati. Kako bismo ovakve situacije pravazišli, predstavljamo vam 7 priča nedavno počinjenog masakra u Egiptu.
Islam Abdel-Rahman i kamerman Sky News-a
Dr. Islam je čovjek s mnogo titula. On je anesteziolog, političar, specijalnista za vanjske poslove i borac za slobodu. Bio je prisutan kada je počeo masakr i nevjerovatno “živim” računom na twitteru je opisivao sve čemu je svjedočio tog dana. Mora da se nešto događalo kada je doktor zanijemio.
Tokom dana, dr. Islam je pomagao ranjenima. Jedan od njih bio je i britanski kamerman Sky News-a po imenu Mick Deane. Otac dvoje djece ranjen je u prsa, kada su koordiniranom akcijom vojne snage pokušale ubiti reportere i kamermane kako svijet ne bi vidio krvoproliće. Ova razmjena twitter poruka između njega i kamermana dan nakon masakra dat je samo da pokaže nehumanost kroz koju su njih dvojica prošli – i te male zrake humanosti koje nama ostalima daju nadu.
Čovjek kojeg je ubila njegova rodbina
Ovo je video čovjeka čiji je brat ubijen u masakru egipatske vojske. On je jedan od najdražih koji su napustili ovaj svijet tog dana. Ono što ga čini drugačijim je da je njegovo prezime Sissi. Da, on je član porodice osobe koja je naredila ovaj masakr. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nema grijeha za koji će Allah na ovom svijetu prije kazniti osobu nego što je kidanje rodbinskih veza, a i na onom svijetu ih čeka kazna.”
Naređujući masakr kojim je pobio stotine uključujući i člana svoje porodice Sissi je napravio dupli grijeh.
Brak napravljen za Džennet
Fotoreporter se nadao da će uhvatiti bitan trenutak na koji će se ostatak svijeta moći osloniti. Ahmed Asem nije nimalo drugačiji. Popularan i veoma omiljen, on je snimao video ranije počinjenih masakara nad mirnim demonstrantima kada ga je snajper koji je upravo snimao i kroz kameru gledao pogodio i usmrtio
Ahmed je bio neženja koji se trebao uskoro oženiti. Njegova zaručnica Sarah je također protestovala na Rabi-i. Srce joj se slomilo zbog gubitka njenog budućeg muža ali njegova smrt nije usmrtila njenu ljubav prema njemu niti ju je imalo umanjila. Na dan masakra, njeno tijelo je pronađeno među mrtvima. Pojedinac može samo zamisliti tugu dviju porodic, koje umjesto da se raduju sada tuguju zajedno, ali kada gledamo s druge strane znamo da su oni stvoreni za vječnost.
Mustafa je izgubljen
Upoznajte Mustafu. On je dječak koji ne priča ili je izgubio tu sposobnost nakon užasa kojima je svjedočio.
Našli su ga u Imam-džamiji u kojoj je bilo smješteno stotine tijela masakriranih civila, koji su na taj način skriveni kako ne bi bili spaljeni od strane egipatske policije i vojske. On je spavao među mrtvima a još se ne zna sa sigurnošću šta je s njegovim roditeljima, jer se mrtvi još uvijek identifikuju.
Zaista ne znam šta se desilo ovom jadnom dječaku koji je spavao među umrlima. On je samo još jedna statistika masakra među onima koji su se usudili usprotiviti vojnom udaru. Ipak, pomisao na njegovu sudbinu će me držati budnim u godinama koje dolaze.
Više ni majka ni supruga
Jedna on najtežih fotografija cijelog masakra za mene je bila ova.
Ne znam njeno ime. Čak joj ne vidim ni lice. Ali nekako zbog svega toga srce mi se sve više slama.
Ona sjedi do tijela svog djeteta-sina i drži njegovu ruku. Ona ga ne može napustiti iako je njen dječačić kojeg je rodila sada oduzet od nje. Do njega je njen muž također prekriven u plahtu. Krv oca i sina zajedno se sliva cestama Rabie.
Možete li zamisliti bol i patnju kroz koju ona prolazi? Ona je izgubila i sadašnjost i budućnost u jednom jutru. Njihov zločin je taj što su se pobunili protiv nepravde, zločin je što su bili muslimani. Ni jedno ljudsko biće ovo ne zaslužuje. Ni jedno!
Kako terorisati mrtve
U džamiji, koja je pretvorena u masovnu mrtvačnicu, krv se slila duboko u tepihe.
Porodice žrtava su očajne u pokušajima da organizuju dženaze svojim umrlim prema islamskim zakonima. Međutim, na njihovu žalost smrtovnica za njih neće biti izdata od strane ministarstva zdravlja ukoliko porodice ne prihvate razlog smrti kao samoubistvo. Oni se nadaju kako će se tijela početi brže raspadati zbog vrućina te će time porodice pristati na dogovore.
Brat jednog od umrlih vrištao je u očaju: “Povređujete ih kada su živi, sada želite da ih kaznite i kada su umrli? Da li ste vi životinje ili ljudska bića?” Uistinu – kada se suočimo sa ovakvim psihopatskim radnjama postaje jako teško.
Dijete koje plače za majkom
Završavam s ovim video snimkom djeteta. Ono plače, vrišti majci i govori joj da se probudi. Možete vidjeti njegovu tugu i izbezumljenost na licu. Možete vidjeti bol u njegovim očima. Njegova majka leži ispred njega, ubijena je od strane egipatske vojske i policije.
Ubila ju je država. Ubili su je oni koji podržavaju državni udar. Bez obzira šta mediji i oni koji podržavaju sadašnju egipatsku vlast govore ni on ni njegova majka nisu bili teroristi. Oni nisu bili plaćeni agenti iz stranih zemalja. Ni jedno od njih nije srušilo ni jednu crkvu. Oni nisu fanatici koji maltretiraju ljude. Oni su bili majka i dijete koje se suprostavilo nepravdi. Očigledno, u Egiptu u 2013. godini kazna za to je smrt.
Ako ste pročitali ovaj članak i gledali vijesti a da vas sve ovo nije dotaklo molim vas da pročitate i sljedeće riječi Uzvišenog Gospodara svih svijetova:
“Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!”
(Kur’an, II/214)
Molim Allaha da sačuva istinu i one koji su ustali za nju protiv neistine!
Amin!
