Sedam je godina prošlo od početka rata u Siriji, rata u kojem se preko kičme građana lomili interesi SAD-a, Rusije, Zapadne Europe i Turske. Arhitektonska su remek-djela pod zaštitom UNESCO-a sravnjena sa zemljom, nestali su čitavi kvartovi i infrastruktura nužna za život, piše CNN. Tržnice i bazari prazni su i pod ostacima srušenih zgrada, a tisuće su umrle tijekom bombardiranja.
Neki novinari situaciju u Siriji danas opisuju kao ‘apokalipsu’. Na mjestima gdje je borba i privedena kraju nema načina niti novca da se krene makar s temeljnom obnovom što znači da će stanovnici Damaska, Homsa, Raqqe i Alepa vjerojatno godine provesti u gradovima koji to više nisu. Europa i zapad ne žele dati nevladinim organizacijama novac da se krene s obnovom jer se boje da sredstva ne završe u rukama predsjednika Bašara al Asada protiv kojeg su se pobunjenici i digli.
Glavni grad države, Damask, u kontinuitetu je naseljen od trećeg stoljeća prije Krista što ga čini jednim od najstarijih gradova na svijetu. Centar i stari grad koji su pod zaštitom UNESCO-a izbjegli su užase rata, no predgrađa grada koji ima 1.7 milijuna stanovnika sravnjena su sa zemljom.
Sirijski režim, potpomognut Rusijom, nastavio je napade na predgrađe Damaska iz kojeg su djelovali pobunjenici, te je gotovo 200.000 ljudi ostalo bez kuća.
– Lokalci su nekada pričali priče o tome kako je oaza u predgrađu Damaska zapravo rajski vrt. Kada sam ovdje živio prije mnogo godina tamo bi odlazili na piknike. Sjećam se kako smo sjedili u hladu voćki kraj kanala u kojima je žuborila voda. Danas je to suhi pakao – kaže novinar Ben Wedeman.
Grad Alep nekada je imao dva milijuna stanovnika, a danas je hrpa prašine. Neke od najžešćih i najduljih borbi vodile su se upravo u ovom trgovačkom centru Sirije gdje su se bez razlike gađali civilni, kao i ‘vojni’, objekti.
Velika alepska džamija iz 12. stoljeća srušena je, a građani danas uspjehom smatraju to što je vraćena struja, a mogu kupiti i osnovne namirnice koje su im donedavno bile nedosanjani san.
Glavni grad revolucije – multikulturalni Homs – Asadove vlasti su ponovno preuzele 2014. godine i potpuno sravnile džamije, crkve, tržnice i soukove, a kvart Baba Amr izgleda kao nešto iz filmova kraju svijeta.
– Naši domovi sadrže ne samo sve naše financijske uloge i godine rada, već naše uspomene i snove. Naš životni prostor je ono što smo mi. Ovakva razina destrukcije i uništavanja domova civila trebala bi biti zločin – kaže arhitektica Marwa al-Sabouni koja se nada kako će jednog dana pomoći pri ponovnoj izgradnji rodnog grada.
U borbama je u potpunosti uništena i glavna bolnica, koja je ujedno jedno vrijeme služila i kao pritvor sirijske vojske.
Grad Raqqa, centar ISIL-ovog kalifata, ne samo da je potpuno uništen već su ga, zahvaljujući islamistima, krasile glave neprijatelja ISIL-a nabodene na šiljke, a škole, crkve i bolnice postale su pougljenjene hrpe cementa u kojima nema života.
Kada je ISIL potjeran u listopadu 2017. godine novinari su izvještavali kako borbe nije preživjelo niti jedno jedino stablo. ISIL-ovi militanti bombardirali su džamije koje se nisu uklapale u njihovu ekstremnu viziju Islama, među njima je i stari grad Palmira u centralnoj Siriji.
Više od 400.000 ljudi ubijeno je tijekom rata, a milijuni su ostali bez domova, no sistematsko uništavanje kulturnih blaga poput Palmire UN je opisao kao ratni zločin kojim se terorizira narod Sirije.
– Ovakvo uništavanje nasljeđa je slično ubijanju djeteta – rekao je tada Maamoun Abdulkarim, šef ureda za antikvitete i muzeje.
Na sjeveru Jordana nalazi se četvrti po redu najveći grad u Jordanu a riječ je o, paradoksalno, izbjegličkom kampu Zataari u kojem je 80.000 Sirijaca. Od 2012. do danas kamp je narasao od nekoliko šatora do pravog grada koji ima škole, bolnice pa čak i ulicu s dućanima nazvanu Champs Élysées, po uzoru na slavni pariški bulevar.
Jordan upozorava kako ne može primati više izbjeglica, a sve je jasnije kako će tisućama ljudi izbjeglički kampovi u tuđoj zemlji godinama, možda i desetljećima, biti jedini dom kojeg imaju.
