No, najnovije istraživanje pokazalo je da je ovo razmišljanje možda pogrešno. Naučnici su, naime, proučavali aktivnost srca i mozga štakora u trenucima prije nego su životinje uginule od nedostatka kisika. Otkrili su da je mozak životinja poslao masu signala srcu koji su uzrokovali neopozivo oštećenje organa, te njegovu smrt. Kada su blokirali te signale, srce je duže preživjelo, piše “Business Insider”.
Ako se sličan proces dogodi kod ljudi, moguće je da bi se prekidom signala omogućilo osobi da preživi.
– Ljudi se koncentrišu na srce, misleći da će, ako spase srce, spasiti mozak – kaže koautorica studije Jimo Borjigin, neuronaučnica iz Michigana. Njen tim okrio je iznenađujuću činjenicu, odnosno da se mora prekinuti hemijska komunikacija između mozga i srca kako bi se spasilo srce. Borjigin je rekla da je nalaz u suprotnosti s gotovom svim hitnim medicinskim praksama.
Svake godine više od 400.000 Amerikanaca doživi srčani zastoj. Čak i uz liječenje, samo deset posto ih preživi i bude otpušteno iz bolnice.
Istraživači su obratili pažnju na pitanje zašto srce prethodno zdravih osoba iznenada potpuno prestane raditi, nakon samo nekoliko minuta bez kisika.
Pokazalo se da je, čak i kada osoba zbog srčanog zastoja izgubi svijest i ne pokazuje znakove života, mozak i dalje aktivan. U prethodnom istraživanju 2013. godine Borjigin i kolege otkrili su da srce dok umire biva potopljeno signalima iz mozga, vjerovatno u očajničkom pokušaju da spasi srce.
– Ta gomila signala možda je odgovorna za iskustva bliska smrti za koja neki ljudi tvrde da su ih doživjeli – rekla je naučnica.
U novoj studiji istraživači su izazivali srčani zastoj kod štakora, nakon čega su proučavali njihovu moždanu aktivnost pomoću elektroencefalografije i aktivnost srca pomoću ehokariografije u trenucima koji su doveli do smrti.
U početku se brzina otkucaja srca smanjivala, a onda je moždana aktivnost postala snažno sinhronizirana sa srčanim aktivnostima. Istraživači su za mjerenje otkucaja srca koristili novu tehnologiju koji su razvili, otkucaj po otkucaj.
Dok su srce i mozak bili sinhronizirani, istraživači su promatrali poplavu više od desetak neurohemikalija poput dopamina, koji proizvodi ugodan osjećaj, i norepinefrina koji izaziva osjećaj budnosti.
Kod štakora su aktivnosti srca i mozga ostale sinhronizirane dok srce nije otišlo u stanje ventrikularne fibrilacije. Riječ je o poremećaju srčanog ritma zbog kojeg srce ne pumpa krv.
No, kada su istraživači blokirali protok tih hemikalija iz mozga do srca tako što su ‘prekinuli’ leđnu moždinu odgodili su ventrikularnu fibrilaciju. Rezultat – ti štakori su preživjeli tri puta duže od onih kojima je veza srce-mozak ostala netaknuta.
Naravno, bitno je ne zaboraviti da su sva istraživanja provedena nad štakorima. Borjigin je rekla da je ‘pitanje od milion dolara’ ponašaju li se ljudska tijela na sličan način.
Ako naučnici pronađu način da prekinu vezu između mozga i srca korištenjem lijekova, umjesto rezanjem leđne moždine, bit će moguće dati te lijekove osobi koja doživljava srčani zastoj što bi zdravstvenim djelatnicima dalo više vremena za liječenje takvih bolesnika.
