U osnovnoj školi djeca su me nazivala raznim pogrdnim imenima, govorili su mi ciganče, ali nastavljao sam dalje kao da ništa nijesam čuo, priča Miljaim Delija (26) student Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću.
Miljaim je odrastao u nikšićkom naselju pod Trebjesom. Najmlađi je, kaže, u porodici koja broji deset članova.
Završio je Osnovnu školu ” Mileva Lajović Lalatović “. Trudio se da bude dobar učenik iako su ga, kaže, neprijatne situacije u osnovnoj školi više puta spriječavale u tome.
“Najteže mi je palo dok sam bio u osnovnoj školi, druga djeca su znala da me nazivaju raznim pogrdnim imenima, ali sve sam to prebrodio”, nerado se prisjeća Miljaim.
Želja da se obrazuje i bude jednak u društvu je bila jača od svega. Ponekad je, objašnjava, u nekim neprijatnim situacijama morao da se pravi da ne čuje i ne vidi. No, kaže, istrajao je na tom putu uz pomoć porodice.
” Najviše me u tome podržavala moja porodica bez čije podrške sigurno ne bih upisao fakultet, kao i moji prijatelji koji su uvijek bili uz mene”.
To potvrđuje i činjenica da je na završnoj godini Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću gdje je stekao mnogo drugova sa kojima se druži.
” To mi je bio životni san. Upisao sam fakultet i zadovoljan sam sa profesorima i društvom kako su me prihvatili “, kaže Miljaim nadajući se da će po završetku fakulteta lakše da nađe posao.
Međutim, nije sačekao da završi fakultet da bi se zaposlio. Pored obaveza na fakultetu Miljaim je angažovan u Centru za romske inicijative(CRI) kao asistent na projektu PGF Crna Gora.
” U CRI radim skoro devet mjeseci, a u zajednici sam aktivan dosta dugo sa ciljem da pomognem romskoj zajednici da se naš položaj poboljša “, objašnjava Miljaim. Dodaje da mu u tome mnogo koristi to što je prošao razne seminare.
Osim što se obrazuje i radi, ovaj mladi lider ima dara i za muziku. ” Bavim se muzikom profesionalno, sviram klavijaturu i pjevam. Muzika me uvijek privlačila”, ističe Miljaim. Ispričao je kako je počela ljubav prema muzici.
” Kao mali imao sam pokvarenu klavijaturu, pola dirki nije ni bilo. Kako je vrijeme prolazilo roditelji su vidjeli da imam talenat za muziku i tako mi kupili novu klavijaturu na kojoj sam naučio da sviram”.
Na pitanje u kom pravcu bi volio da se odvija karijera i napreduj, Miljaim je ambiciozan: ” Želim da završim fakultet. Pošto sam na smjeru za sportskog novinara želja mi je da jednog dana budem poznati sportski komentator”. Ali želi da nastavi i sa muzikom jer, kako kaže, ona je dio njegovog života.
Smatra da su potrebe promjene u romskoj i egipćanskoj zajednici. Zato, mladima poručuje da se posvete obrazovanju jer bez obrazovanja su, kako kaže, niko i ništa, a starijima da obraćaju više pažnje na njihovu djecu, da ih školuju, jer je to jedini pravi put kako bi postigli nešto u životu.
