“Njemačko ili Sarajevsko pivo?” pitao me Bosanac kojeg sam došla intervjuirati za novu kolumnu, piše Alisa Kekić za Index.hr.
“Hajde, Sarajevsko”, nasmijala sam se.
Svirao je Balašević u stanu u centru Heilbronna. Sjeli smo za stol i pažnju su mi privukle gramofonske ploče u kutu dnevnog boravka: Zdravko Čolić, Bijelo dugme, Prljavo kazalište, Piloti, Arsen Dedić…
Taman kad sam pomislila ‘lijep stan’, kao da mi je čitao misli, rekao je: “Stan je bio potpuno nenamješten. Kad sam dolazio ovdje strpao sam u auto madrac na napuhavanje, kutiju s alatom i par košulja. Kad sam prvi dan došao u firmu imao sam na sebi traperice, košulju i tenisice među kolegama koji su svi nosili odijela. ‘Tu ti je hemijska čistionica za odijela’, rekao mi je šef na orijentacijskom danu ubrzo nakon upoznavanja. Shvatio sam poruku, kupio sam ga odmah sljedeći dan”, nasmijao se.
Samir Hublić je 33- godišnji IT stručnjak koji danas radi kao konzultant za IT poslovna rješenja u jednoj od najvećih njemačkih firmi nešto više od godinu i pol. Za vrijeme rata on i njegova mama izbjegli su u Graz gdje su neko vrijeme živjeli u izbjegličkom kampu. Ubrzo su preselili u stan i on je krenuo u školu. Nakon pet godina i 6. razreda škole vratili su se u Sarajevo gdje je nastavio školovanje.
“Kad sam se vratio, nisam više znao čitati na bosanskom. Išao sam tada na dodatne časove bosanskog jezika gdje sam učio čitanje, pisanje i gramatiku”, rekao je.
“Kasnije sam upisao srednju ekonomsku školu u Sarajevu i nakon toga Fakultet informacijskih tehnologija u Mostaru. Tada mi je mama umrla i ostao sam sam. Dvije sam godine radio kao prodavač i serviser kompjutera, a zatim prešao u drugu firmu na poziciju referenta u informatici i kasnije se profilirao u smjeru informatičkih poslovnih rješenja. Tu sam radio skoro sedam godina. 2013. sam se oženio i nakon dvije godine počeo razmišljati o odlasku.”
Zašto?
“Zbog perspektive. Finansijska i socijalna sigurnost je ovdje veća. Plaće i mogućnosti koje nudi sam boravak ovdje su bolje. Kući ne znaš što donosi sutra. Žena i ja smo i kući bili u stabilnoj situaciji, ali pitali smo se što će biti za deset godina, kao i gdje bi našoj djeci jednog dana bilo bolje. Ni ovdje nema garancije, ali šanse za bolji i normalniji život su svakako veće.”
Na šta misliš kad kažeš finansijska i socijalna sigurnost?
“Ako dođe do situacije da ostaneš bez posla, primaš socijalnu pomoć od koje se možeš pokriti i normalno živjeti dok ne nađeš sljedeći posao. Država se više brine za svog građanina. Kod nas, sve više stvari koje bi se trebale podrazumijevati za normalan život počele su spadati pod luksuz. Mi se među sobom često znamo šaliti da Nijemac kad izgubi posao zamijeni zvjezdicu na hotelu. Ne moram ni spominjati kako je to kod nas. Odnos plaće i životnih troškova je neusporedivo bolji. Životni troškovi su ovdje ili jednaki ili niži od onih kući, a plaće naravno veće. Ovdje imaš jeftine majice i skupe majice, ali ih imaš, niko neće ostati bez nje. Što se tiče životne perspektive, ovdje su veće mogućnosti da se razvijaš u profesionalnom smjeru. Ne ideš za poslom samo da radiš, već imaš više šansi i za biranje.”
Za šta bi još konkretnije rekao da je bolje u Njemačkoj?
“Zdravstveni i školski sistem. Mi u našim školama učimo tri istorije od koje vjerovatno ni jedna nije istinita. Mi na primjer nismo htjeli dobiti dijete u Bosni, čekali smo da dođemo u Njemačku. Zašto? Zato što bi nam od njegovog rođenja trebala veza za nešto. Veza za vrtić, veza za školu, veza za bilo kakve potencijalne probleme koji bi mogli nastupiti u budućnosti. Da nam jednog dana neko ukrade djetetu mobitel u Bosni, policajac bi nas pitao ‘Šta će tako malom djetetu mobitel?’ i ispali bi mi krivi što smo mu ga uopće kupili. U BiH žene nerijetko dobivaju otkaze kad zatrudne, problem je uzeti bolovanje kad ti je dijete bolesno. Ovdje te čeka radno mjesto nakon porodiljnog, možda ne isto, ali po zakonu mora biti u istom platnom razredu i to se i provodi.
Što se tiče zdravstvenog sistema, evo ti samo jedan primjer. U BiH sam se naručio za ultrazvuk gušterače i dobio termin za 5,5 mjeseci. Ovdje sam ga dobio za dva dana. Kod nas plaćaš samo da postoji zdravstveni sistem, a da funkcionira, za to još dodatno plaćaš. Kad ti ne treba, plaćaš ga, kad ti treba, dodatno ga plaćaš, a on svejedno ne funkcionira kako bi trebao.”
Šta ti nedostaje u Njemačkoj?
“Ekipa i klopa”, izvalio je kao iz topa. “Iako bi i to uskoro moglo doći na svoje. Naime, neki smo vikend izašli u Minhenu s prijateljima koji su u međuvremenu došli u Njemačku i po prvi put uočili da je više nas vani u Minhenu, nego ovih što su ostali u Sarajevu. U grupu na Viberu nas koji smo u Njemačkoj stalno se dodaju novi članovi. Puno je naših prijatelja došlo ili planira doći.”
Koja je najveća razlika u mentalitetu? Šta si primijetio da je tipično za Nijemce?
“Mislim da i nije toliko stvar razlike u ljudima, koliko je u državama. A ono gdje se definitivno vidi velika razlika je humor. Naš humor ismijava ljude i pomalo vrijeđa, a njihov ismijava situacije.”
Kako si uopće našao ovaj posao? Šta bi preporučio onima koji bi isto otišli?
“Treba biti uporan u potrazi za poslom i ne obeshrabriti se od odbijenica. Zadaj si cilj i radi na tome. Pripremi dobar CV i zamolbu, odvoji svaki dan sat-dva i šalji. Negdje će upaliti. Kada sam počeo intenzivnije razmišljati o odlasku, gledao sam 5-6 oglasa dnevno. Slao sam zamolbe oko mjesec dana dok mi se moja današnja firma nije javila. Obavili smo telefonski intervju, nakon toga su me pozvali na razgovor uživo i nakon par dana dobio sam ponudu. S ugovorom sam otišao u ambasadu i izvadio vizu. Zapravo, najveći sam strah imao od davanja otkaza u staroj firmi. Nisam imao pojma što me tačno čeka. Brinulo me šta će biti ako se ne dokažem, s obzirom na to da mi je prvo probni rok bio šest mjeseci. Isto tako, očekivao sam duži period adaptacije. Bio sam spreman, da je to bilo potrebno, 2-3 godine živjeti lošije da bi mi u budućnosti bilo bolje, ali to se nije dogodilo. Nakon tri mjeseca živio sam bolje nego u Bosni. Promijenio mi se i mentalni sklop. Kad sam bio u BiH, vidio sam se u Njemačkoj, sad kad sam u Njemačkoj, vidim se u cijelom svijetu.”
Otvorili smo još jedno Sarajevsko u Njemačkoj u stanu u kojem je svirao Balašević i nazdravili za – bolju perspektivu.
Izvor: Faktor.ba
