Prvo je na Lešću sahranjen Savić, a nepunih desetak minuta kasnije roditelji robina i prijatelji su se oprostili i od Bojovića. Savićev kovčeg pratila je pjesma „Tiho noći“, dok je duga tužna povorka išla prema raki gdje je ubrzo sahranjen. Majka Angelina, otac Goran i sestra Aleksandra se nisu odvajali od sanduka.
Hitna pomoć je morala više puta da pruži pomoć ljudima koji su padali u nesvijest. Dok je opelo trajalo, koje se jedva čulo od mnogih jauka, Tomislavova majka je svo vrijeme ležala na kovčegu, a kada su nju uspeli prijatelji da odvoje, na sanduk je legao Savićev otac.
– Rodilo nam se 2005. malo lane. Lane je bilo veoma znatiželjno i još nam se nije vratilo. Zauvijek ćeš biti sa nama i u nama – rekla je Tomislavova sestra u oproštajnom govoru, dok je njegova djevojka Marija rekla: “Odveo te je Bog. On bira. Čekaj me gore jer ćemo se ponovo sresti”, rekla je djevojka dok je njen govor presecao vrisak Savićevih roditelja.
Na Novom bežanijskom groblju Luku Bojovića je ispratilo više stotina ljudi. Kada je povorka krenula prema grobu Bojovića, majka je pala u nesvijest, pa joj je pružena pomoć. Nad grobom Bojovića njegov drug je pročitao “Besmrtnu pjesmu” od Mike Antića.
Ako ti jave: “Umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posivjeti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živjeti? Ako ti jave: umro sam evo šta će biti…” – čitao je Bojovićev drug, dok su svi nijemo zurili u mladićev sanduk.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.