Živite između Sarajeva i Pariza, igrali ste u oba grada, vezani ste za FK Sarajevo i PSG. Koji vam je klub draži?
“Draga su mi oba, u oba sam proveo lijepe trenutke, ali ajde, kad me već pitate, razdoblje u PSG-u donijelo je više veselja. U Parizu sam osvojio svoj prvi naslov prvaka, bila je to ujedno i prva titula PSG-a.”
Ima li u vama još emocija prema PSG-u? Idete li im na utakmice?
“Zbog svojih obveza nisam bio već dvije godine. Posljednja koju sam gledao bila je baš protiv Chelseaja. Inače, današnji PSG i onaj moj dva su sasvim različita svijeta. Sjećam se, nekad kad sam išao na odmor, na drugi kraj svijeta, u Ameriku, i kad su me pitali za koji klub igram, ja kažem PSG, a oni bijelo gledaju, nikad čuli. A danas, gdje god u svijetu spomenete PSG, svi su impresionirani imenom.”
Nedavno je Zlatko Vujović kazao kako je na vašu preporuku 1989. godine došao u PSG.
“Nisam Zlatka preporučio PSG-u, nije bilo potrebno jer se on sjajnom igrom u Bordeauxu i Cannesu dokazao kao jedan od najboljih napadača u Francuskoj. Mene su nešto pitali o njemu i ja sam, naravno, rekao sve najbolje, zato što sam Zlatka cijenio. Njemu sam znao reći da se prerano rodio, jer je bio nogometaš ispred svog vremena. S onom brzinom i eksplozivnošću Zlatko bi i u današnjem nogometu bio zvijezda. Prvi sam ga put vidio na utakmici Hajduk – Partizan u Splitu. Defanzivca Partizana Nenada Stojkovića u dva metra zaostatka u sprintu je ostavio četiri metra iza leđa. Zlatko je, uz Pižona Petrovića i Zajeca, bio igrač s kojim sam uživao igrati.”
Proglašeni ste za najboljega igrača PSG-a u historiji. U vašoj sjeni ostale su dvije Zlatne lopte: Weah i Ronaldinho.
“Honorirali su mi što sam s PSG-om osvojio prvi naslov prvaka i to što sam u klubu proveo čak osam i pol godina (od 1982. do 1991. godine, 287 utakmica, op. a.). Danas je to teško zamisliti.”
Jesu li vam ikada nudili funkciju u PSG-u?
“Kada sam 1991. godine odlazio iz kluba, željeli su da ostanem i budem nešto kao sportski direktor, no tada sam već bio obećao da ću odigrati jednu sezonu za Red Star pa nisam prihvatio ponudu PSG-a. Drugi put su me zvali za trenera kada je PSG bio smijenio Giressea, ali tada sam imao posao u Istanbulu i nisam ga mogao napustiti.”
Kako vam se sviđa stil Zlatana Ibrahimovića?
“Kao prvo, vrhunski je igrač. A ta njegova arogancija, jednostavno, što drugo reći osim da mu dobro stoji. Ispočetka je taj njegov stil sve nervirao, iritirao, ali s godinama većina ga je prihvatila kao takvoga i, kad napravi neku ludost, obično se kaže: ‘ma pusti, to je Zlatan’. Ali, on je veliki, veliki igrač.”
Messi ili Ronaldo iz vaše perspektive?
“To su takva dvojica vanzemaljca da ih ne bi trebalo uspoređivati. Ajde, ja mogu reći da bih izabrao Messija, ali i Ronaldo je paklen igrač.”
Kao selektor BiH na SP-u u Brazilu igrali ste protiv Messija i Argentine. Kakvu ste taktiku primijenili na Lionela?
“Znali smo gdje Messi otprilike djeluje, ni odveć lijevo ni odveć desno, nego kroz sredinu. Zadužio sam Muhameda Bešića da ga prati, ne striktno, u stopu, nego da ga uvijek dočekuje. Iako nam je dao gol, nije Messi protiv BiH odigrao ništa specijalno. A Bešić je nakon SP-a napravio transfer u Everton.”
Mourinho ili Guardiola?
“Za mene – Guardiola. Najveći trener na svijetu, bez premca. Što mi se ne sviđa kod Mourinha? Njegova arogancija. Kada mu ne ide dobro, skida odgovornost sa sebe i prebacuje je na igrače. Nije ni čudo što je bio u konfliktu s igračima i u Realu i u Chelseaju.”
Jeste li u kontaktu s nećakom Svenom Tinom iz Hajduka?
“S nećakom nisam, nego s njegovim ocem (smije se). I kad je bio u reprezentaciji, Sven Tino držao se podalje od mene, valjda mu je bilo neugodno. Bilo je svakakvih priča neobjektivnih ljudi, da sam ga pozivao jer mi je nećak. A ja sam znao njegove kvalitete, koje je on kasnije i pokazao. Samo, tim ljudima koji su tada prigovarali sada je teško to priznati.”
Je li mu vrijeme da ode iz Hajduka?
“Već je trebao otići, ali ajde, tek su mu 24. Mislim da je u interesu i kluba i moga nećaka da na ljeto napravi transfer iz Hajduka.”
