O budućnosti zapadnog Balkana ponovo se priča u Vašingtonu. To će biti tema jednodnevne konferencije koju sutra organizira Atlantsko vijeće SAD, ali i izvještaja pod nazivom “Balkan naprijed – nova američka strategija za region”, koji će ta organizacija danas objaviti.
U izvještaju se, između ostalog, predlaže uspostavljanje stalnog američkog vojnog prisustva u jugoistočnoj Evropi, zalaganje za “historijsko pomirenje” sa Srbijom, kao i obnavljanje reputacije SAD kao istinskog posrednika.
Uoči objavljivanja izvještaja i konferencije koja će okupiti ministre vanjskih poslova regiona, visoke zvaničnike Stejt departmenta, članove Kongresa i eksperte, izvršni potpredsjednik Atlantskog vijeća Dejmon Vilson (Damon Wilson) rekao je u intervjuu za Glas Amerike da je neophodna aktivnija uloga SAD u regionu.
– Ako Vašington ne bude više angažiran, rizikuje izbijanje krize na Balkanu – upozorava Vilson.
Atlantsko vijeće uskoro će izdati izvještaj o zapadnom Balkanu. Koje su glavne tačke izvještaja?
– Atlantsko vijeće objavit će izuzetno značajan izvještaj o zapadnom Balkanu da bi uputilo poruku da je sada pravo vrijeme za obnovljeni američki angažman u regionu i da postoji put, strategija kako se SAD mogu pridružiti EU i pomognu da se ostvari vizija o tome da će Balkan postati dio Evrope i transatlantske zajednice. Ta vizija je izgubila zamah od deklaracije na samitu u Solunu prije mnogo godina.
U suštini je došlo do zamora kada je riječ o Balkanu, smanjenog američkog angažmana, a i Evropska unija preispitivala je održivost te strategije.
U našem izvještaju, vraćamo se početnim principima i poručujemo da je vrijeme da SAD ponovo iznesu jasnu viziju da će zapadni Balkani biti dio transtlantske zajednice. To je naša vizija, strategija i partnerstvo sa EU.
Drugo, da postoje određene oblasti gdje SAD imaju izraženu ulogu – prvo je sigurnost, odnosno da se pošalje poruka regionu da je prisustvo naših sigurnosnih snaga trajno i da nije povezano samo sa KFOR-om, već i sa promoviranjem američkog utjecaja i pružanjem pomoći u izgradnji kapaciteta, kada je riječ o borbi protiv terorizma i brzom reagiranju. Da jačamo naše prisustvo u jugoistočnoj Evropi, kao što smo to uradili u njenom sjeveroistočnom dijelu. To je i signal drugim velikim silama, koje su možda aktivne u regionu.
Treći element je politička dinamika.
Zalažemo se za unapređenje historijskog procesa pomirenja sa Srbijom i da budemo istinski posrednik u postizanju stvarnog napretka na političkom frontu – kada je riječ o dijalogu Beograda i Prištine ili pružanju pomoći Grčkoj i Makedoniji da budu saveznici u budućnosti. Imajući u vidu izmijenjene uslove na terenu, postoji stvarna šansa za američku diplomatiju, da uz evropsku, pomogne da stvari krenu u pravom smjeru i da ukloni neke lokalne prepreke.
Međutim, posljednji koncept je veoma važan, a to je kako podstaći ekonomske prilike i preduzetništvo, imajući u vidu interesovanje koje vlada na Kapitol hilu.
Kako ljudi u regionu, koji su izuzetni preduzetnici, mogu imati šansu da ostvare svoju budućnost na način koji ne zavisi od protekcionizma. Zainteresirani smo za načine da se podstakne otvaranje radnih mjesta i rast, koji ne kontroliraju politike mreže.
I posljednje – da zapadni Balkan mora biti integriran u EU, kada je riječ o saobraćaju ili energetici. I konačno, to je šansa da SAD i Evropa sarađuju. U vrijeme kada mnogi ne očekuju da Vašington i Brisel zastupaju iste stavove, Balkan pruža šansu za saradnju i uspjeh.
Ranije ste poručili da ako SAD ne budu ponovo angažirane, rizikuje krizu na Balkanu koja bi mogla iznenaditi sve. Kakvu ste krizu imali na umu?
– Ako ne budemo angažirani, ako budemo pokazivali neodlučnost, onda ćemo otvoriti prostor za pogoršanje situacije. To smo vidjeli na primjeru Makedonije poslije 2008. godine i neuspjelog pokušaja da zemlja uđe u NATO na samitu u Bukureštu.
To pokazuje da smanjenje američkog angažmana u regionu može dovesti do daljeg pogoršanja nekih najgorih trendova i problema i do moguće krize.
Naša poruka nije da Balkan mora biti najvažnije pitanje na agendi Vašingtona. To jednostavno nije slučaj, nije realno, ali ni potrebno.
Naša poruka je da ako ignoriramo region, i ne odigramo svoju ulogu, možda ćemo biti svjedoci izbijanja krize – bilo da je riječ o odnosima Beograda i Prištine, ili što je vjerovatnije, u BiH, a i vidjeli smo potencijal za to u Makedoniji.
Međutim, uz malo napora, na političkom nivou, možemo značajno da pomognemo i da pošaljemo jasnu poruku onima koji žele da poremete proces transatlantskih integracija, bilo da je riječ o ruskim obavještajnim snagama ili organiziranom kriminalu. Uz malo napora, možemo da se suprostavimo tim negativnim silama i pomognemo regionu da ostane na pravom putu ka ostvarenju konačnog cilja.
Šta “malo napora” konkretno podrazumijeva?
– Prvo, želim kazati da se Balkanom bave zaista izuzetne američke diplomate. Naši ambasadori na terenu i često zamjenici pomoćnika sekretara ovdje u SAD su zaista odlični.
Ono što mi tražimo je da imaju veću političku potporu, da se dalje nadograđuje na posjeti potpredsjednika Pensa (Pence) regionu, da počnu da se grade temelji odlučne američke strategije za ostvarenje konačnog cilja – a to je da se Evropa zaokruži, a region integriše u institucije transatlantske zajednice. I da jasno utvrdimo specifične načine na koje SAD mogu da pomognu – a to je snažniji diplomatski put za pomoć Prištini i Beogradu da dođu do zaključaka, da se utvrdi put naprijed za povezivanje Atine i Skoplja.
Američka diplomatija trebala bi, zajedno sa EU, predvoditi neke od tih napora, a ne biti u pozadini.
Kada je riječ o sigurnosti, treba jasno poručiti da će američki utjecaj i moć dugoročno biti stabilizirajuća snaga u regionu. I to nema veze samo sa snagama na Kosovu. Kao što naše prisustvo u sjevernoistočnoj Evropi služi kao stabilizirauća snaga za naše saveznike, tako bi i vojne strukture i stalno prisustvo u jugoistočnoj Evropi trebali pokazati američku posvećenost stabilnosti i sigurnosti regiona i da pruži pravi osjećaj sigurnosti za političke lidere da donose teške odluke i preduzmu neophodne rizike.
Gdje vidite to američko prisustvo? Da li govorimo o uspostavljanju američke baze u aktuelnim članicama NATO-a, Hrvatskoj, Crnoj Gori?
– Zalažemo se za tranziciju baze “Kamp Bondstil” – od sjedišta KFOR-a do stalnog američkog prisustva u jugoistočnoj Evropi – da promovira taj utjecaj širom regiona. I to zajedno sa ostalim američkim snagama, bilo u Rumuniji, Turskoj ili Grčkoj. Da one postanu dio ove jednačine, odnosno da imamo snage stacionirane na Balkanu – što će nam omogućiti da radimo na izgradnji kapaciteta i partnerstvu, naročito sa Srbijom, Crnom Gorom, Hrvatskom, Albanijom. Osnova bi bile snage koje su danas prisutne na Kosovu.
Jeste li obavijestili Bijelu kuću o vašoj strategiji za Balkan? Kakva je saradnja sa administracijom u pogledu onog što želite uraditi?
– Konferencija o Balkanu, koja će biti održana za nekoliko dana, kao i izvještaj, rezultat su više od godinu dana rada, uključujući i saradnju sa kampanjama tokom izbora i sa administracijom tokom tranzicije i prve godine mandata predsjednika Trampa (Trump). O ovom pitanju smo vodili razgovore i na Kapitol hilu, sa agencijama ovdje i potpredsjednikovim timom u okviru priprema za njegovu posjetu regionu.
Radimo sa EU, nekim kolegama u Briselu, američkom vojskom, našim komandantima u Napulju na utvrđivanju puta naprijed i objedinjavanju ideja, za koje postoji značajna podrška, u smislenu strategiju i davanju političkog podsticaja.
Vidjeli smo da ja poraslo interesiranje, zato što smo o Balkanu razgovarali tokom proširenja NATO-a na Crnu Goru, kao i ruskog pokušaja puča u toj zemlji. To nam je dalo šansu da kažemo da ne bismo trebali samo reagirati na stvari i da čekamo da se problemi pojave, već da budemo ispred događaja, da utvrdimo koji su naši interesi i da promoviramo američku strategiju.
Je li aktuelna američka administracija zainteresirana da se više angažira na Balkanu, posebno imajući u vidu, kako neki smatraju, povlačenje Amerike sa međunarodne scene i izvještaje da brojne iskusne diplomate napuštaju Stejt department? Postoje li volja i resursi da se Amerika više angažuje u regionu?
– Smatram da postoje. To pokazuje i posjeta potpredsjednika Pensa regionu. Također, sedam ministara sa Balkana prisustvovat će konferenciji u Vašingtonu i bit će u prilici da se sastanu sa visokim zvaničnicima u Stejt departmentu, bit će primljeni na najvišem nivou u Vijeću za nacionalnu sigurnost.
To simbolizira da postoji politički apetit i interesiranje da se to pitanje pogura naprijed. Imamo pomoćnika državnog sekretara za Evropu, zamjenika sekretara koji je zainteresiran za ovo pitanje, imamo nove vojne komandante NATO-a, uključujući i američke komandante, koji su veoma zainteresirani za ovo. Imamo veliku šansu, uz dvostranačku podršku američkog Kongresa, da zajedno sa Evropskom unijom, imamo trajnije prisustvo i angažman.
Da li se o Balkanu više govori ovih dana u Vašingtonu, nego ranije?
– U Vašingtonu je preovladavao stav da smo završili teži dio posla. Da smo tokom 90-tih obavili najteži posao i liderstvo je postepeno prepušteno Evropskoj uniji. I instinkt da se to uradi je, sa više aspekata, ispravan.
Evropska unija je veliki igrač, što bi i trebala biti. Međutim, to ne znači da SAD imaju jasnu, definiranu i važnu ulogu u tom procesu. I to želimo da ispravimo.
