Nije krunisan, ali kralj jeste! Velika je stvar obilježiti pola vijeka na estradnoj sceni, a on to ovih dana upravo proslavlja. On je, to već i ptice na grani znaju, Šaban Šaulić! Nagradu za životno djelo dodijelili su mu čitaoci “Expressa”, a on na tu nagradu gleda kao na dobar podsticaj da ide dalje, a nikako drugačije.
Životna priča
– Svako priznanje prija u životu, posebno ono koje dolazi od publike. Pošto se ovdje spojila i publika i medijski gigant Avaz, onda ova nagrada dobija dodatnu dimenziju. Jer kada je ozbiljna medijska kuća u pitanju, onda je glasanje regularno i baš onako kako i treba da bude. Imponuje mi i sretan sam zbog nagrade, a posebno se radujem druženju sa sarajevskom publikom i jedva čekam taj 20. oktobar jer priča oko “Express i ja” mi se veoma dopala tako da nisam razmišljao uopšte da li treba da se pojavim ili ne. Ova nagrada mi laska, ali imam još neke stvari koje nisam rekao, dobar je podsticaj za dalje, bez obzira što je nagrada za neku krunu karijere, za životno djelo – počinje svoju priču samo za “Express” Šaban Šaulić.
Nakon “Express i ja”, planirate i turneju po BiH… ove će biti kao svojevrsni uvod u svu tu priču…
– Planirano je svašta, ali nisu svi datumi precizirani no dugujem jedan veliki solistički koncert Sarajevu. Znam da tokom godina karijere nisam puno polagao na solističke koncert, ali krajnje je vrijeme da se tim pozabavim, s tim da ću publici u Bosni priuštiti samo ono najbolje – što i očekuju od mene. A oni to svakako zbog svih godina vjernosti prema meni i zaslužuju. To bi se trebalo dešavati, ako Bog dadne zdravlja u proljeće sljedeće godine.
Od pjesme “Žal” koja je snimljena prije tri godine više ništa nije izašlo iz Vaše “sehare”. Je li vrijeme za novi hit?
– Kada imate takvu pjesmu poput “Žala” ne treba mnogo. Tokom karijere sam snimio mnogo pjesama različitog muzičkog izraza, potpuno drugačijih. Mene treba pjesma pokrenuti, nešto što nije otpjevano, neki novi ukras, triler… Kod mene je uvijek ključno da bude neka nova tema, da pjesma ne bude prosta i vulgarna, da se ne bavim glupostima, ali da je priča ljudska, životna. Pažljivo biram sve pjesme i zato ih ne snimam često. Kada imate “Žal” i cijeli opus pjesama onda neke pjesme nabrzaka uopšte nisu potrebne. Ima ih dovoljno da bi pjevao svojoj publici. Ne moram juriti i to je moja prednost zato i čekam da mi prava pjesma dođe. Većinu pjesama sam sebi napravio, sem početne faze karijere kada mi je radio Buca Jovanović, a kasnije sam skoro sve svoje hitove sam sebi napisao. Ja sam kantautor i problem mi je da nađem tekst koji me pogađa. I pjesma “Žal” je sama naišla, nisam bio siguran da li trebam da je snimim. Izveo sam je prvi put na svom velikom koncertu u Sava centru i na prvo izvođenje reakcija publike je bila fantastična.
Otkud taj “čuveni” transfer s Granda na Pink, kažu da je kao fudbalski bar što se tiče novca?
– Cijela priča je malo više izdignuta. Pa i u novinarskom svijetu pređu iz jednog medija u drugi, ne znam ko je cijeli život bio u istoj firmi!? Ja sam u godini kada slavim pola vijeka druženja sa muzikom, 65 rođendan, dešavaju mi se druge bitne stvari u životu, punoljetstvo mog unuka, rođenje moje najmlađe unuke Eme… Došlo je vrijeme za krupne odluke, a u kom pravcu nego privatiti ponudu da sada žiriram sa jednim drugim žirijem na najgledanijoj TV u Srbiji, pa i šire. Svakako je to profesionalni izazov za mene. Snimljeno je već nekoliko emisija, sjajano je sve, potpuno energetski svi različiti, potpuno drugačije karijere. Tu smo da svojim savjetima, znanjem i iskustvom pomognemo nekim mladim ljudima da nađu svoj pravi put na estradi.
Dakle, nema istine u pričama da ste Grand napustili zbog svađe sa Bosancem?
– Dolazilo je do svakakvih svađa, odnosno to su razmjene mišljenja jer kada bi se svi slagali onda ne bi bilo potrebe da sjedi nas pet u žiriju, dovoljan bi bio samo jedan. Poenta i jeste da kažemo svoje mišljenje, e jedino kada su neki ekstremni slučajevi kvaliteta ili nekvaliteta u pitanju, onda govorimo jednako. Istina, došlo je do razmimoilaženja mišljenja sa Bosancem, pa i Karleušom ali to ne znači da smo neprijatelji, niti da je ta svađa uzrok svega. Nikada nikog nisam povrijedio fizički.
U kakvim ste sada odnosima sa Sašom Popovićem i Lepom Brenom?
– Moja porodica i ja smo bili i ostat ćemo zauvijek prijatelji Saše i Brene, kao i sa čitavom Grand produkcijom. Evo kada mi se rodila unuka odnešene su tri torte, jedna na Pink, druga Saši a treća Grand TV. Ako to ne govori o tome kakav je naš stav i odnos, ne znam šta drugo da kažem.
Pričalo se da niste bili za taj brak Ilde i Bojana?
– Kada bih uzeo da demantujem sve šta bih trebao, bio bi mi potreban ostatak mog života. Postoje slike moje supruge kako sa Bojanom ide u bolnicu, pa onda kada Bojan, Goca i ja nakon poroda idemo vidjeti Ildu, bili zajedno na veselju. Sve to ide u prilog tome da li su te gluposti istina ili ne. Dečka znam od rođenja, imam visoko mišljenje o Bojanu, kao malog pratili smo ga za Ameriku kada je išao po svoju sreću, no ispostavilo se da ga je sreća čekala baš kući. Prezadovoljan sam sa oba zeta. Bata i Bojan su divni, lijepo vaspitani i kulturni momci koji mnogo vole moje kćerke, a to mi je najbitnije. Čuvaju ih i paze, to je kod mene bitno a pritom kada smo još u dobrim odnosima to je još bolje.
Pisalo se mnogo u posljednje vrijeme o Vašim problemima van braka, navodnim nevjerstvima…
– Moj najbolji komentar se vidi po tome što moja supruga i ja smo i danas zajedno, savršeno funkcionišemo. Pokušali su da nam uzdrmaju brak, ali kao što vidite nisu uspjeli da nas unište!
Pa koji je najbolji recept kako sačuvati brak toliko godina?
– Sve funkcioniše na ljubavi i bezgraničnom povjerenju. Kada odem negdje i nisam tu na turneji sam, moja supruga ima povjerenja u mene. Sve što njoj padne napamet može joj djelovati kao istina i obratno. Nikada nismo jedno drugo ispitivali, niti provjeravali, imamo bezgranično povjerenje i nije nikada ni bilo narušeno. Nismo ga porušili ni ja a ni Gordana. Morate voljeti i vjerovati osobi koja je pored vas, a mi se volimo i vjerujemo jedno drugom.
Jeste li ikada razmišljali o penziji?
– Za pjevače nikada nije pravo vrijeme za penziju, ali da je vrijeme ponekad da se povuče ručna to da. Mislim da ću u jednom trenutku ući u fazu kada ću početi mnogo rjeđe da nastupam. Hvala Bogu zdravlje mi je dobro, a grlo još bolje. Dok imam taj Božiji dar nemam namjeru da ga ne koristim. Talenat je božiji blagoslov. S druge strane, propustio sam dio odrastanje svoje djece zbog odsustvovanja od kuće, i kod mene je bilo kao kod Kusturice, “Otac na službenom putu”, samo je kod njih otac u zatvoru, a ja sam bio na tuenejama. Uvijek na službenom putu i van kuće. Ne bih volio da svojim unucima ne posvetim vremena, želim imati malo veću ulogu u njihovom odrastanju. Doći će vrijeme kada ću se malo povući, ali ne potpuno, nije vrijeme nikada da se potpuno povučem, ali da malo više odmaram, da provodim vrijeme sa prijateljima i porodicom, to svakako da.
Kako Vas danas zdravlje služi nakon operacije trbušne aorte u Italiji?
– Sve je prošlo u najboljem redu i zbog toga sam sretan i zahvalan ljekarima kao i svom zetu Bati Mirkoviću koji je bio tu uz mene sve vrijeme. Moja podrška u tim teškim trenucima, neko ko mi je dolazio prije ljekara da bude uz mene kada se probudim. E to govori kakve zetove imam, to znači da i moje kćerke vrijede.
Danima se pisalo o Vašem odnosu sa Šemsom Suljaković kada ste kazali kako ona neće da spomene da ste joj pomogli na početku karijere. Šta je posrijedi?
Vjerujem joj
– Možda je ona spominjala, a ja to nisam vidio. To je samo bilo pitanje a ja sam samo odgovorio. Nisam primjetio, što ne znači da me nije pominjala. Sve se to malo više izvrnulo, po običaju. Činjenica je da sam joj pomogao na početku karijere od srca i drago mi je što sam uspio da prepoznam jedan takav talenat. Nemam nikakvih ljutnji prema Šemsi, a ima pravo i da me ne spomene. Ukoliko ne želi, ne mora a ako ona kaže da me spominjala ja joj vjerujem.
Vidite li u nekome svog nasljednika?
– Imponuje mi što moju muziku sluša omladina, dakle kvalitetne pjesme ne može ni vrijeme pregaziti. Drago mi je jer sam očigledno idol mlađim naraštajima, zbog čega se i bavim ovim poslom, zbog publike i to prija. Ne mislim da treba iko nasljednika jer nije u tome poenta, nego u mladim i kvalitetnim ljudima koji trebaju da pjevaju svojim glasom. I ja kada sam počeo pokušavao sam pjevati kao moji tadašnji idoli, ali kada sam ušao u studio iste sekunde propjevao sam svojim glasom i od tada ne prestajem. Moraju naučiti da pjevaju svojim glasom, samo je u tome poenta.
Bekuti želim sve najbolje
Jeste li u svađi sa Anom Bekutom, a u kakvim ste odnosima sa Zoricom?
– Sa Anom sam u korektnim, kolegijalnim odnosima i želim joj sve najbolje. A u kakvom odnosu mogu biti s kumom Zoricom nego fenomenalnom. U žiriju se divno družimo, više nego ikada. Obećavam još luđu zabavu, ali akcenat ipak stavljamo na mlade talente zbog kojih smo prije svega tu.
Moje unuke su rođene na isti dan
Kako ste proslavili rođenje unuke Eme? Je li bilo pompezno ili pak mešto u užem krugu prijatelja?
– Ema je moje treće unuče. Od kćerke Sanele imam unuka Luku koji je nedavno napunio 18 godina te unuku Unu koja je proslavila treći rođendan baš na dan kada se rodila moja najmlađa unuka Ema. Dakle rođene su na isti dan. Nije to bilo neko pompezno slavlje nego na nivou kakvo i dolikuje nama, u prisutstvu najbližih prijatelja.
