Ova je situacija apsurdna i frustrirajuća, rečeno je na konferenciji pod temom „Vize – barijera u komunikaciji Kosova i BiH“, a u organizaciji Kosovske fondacije za otvoreno društvo, te Fondacije za nove komunikacije Dokukino i Inicijative mladih za ljudska prava BiH.
Nakon što BiH nije odustala od ukidanja viza građanima Kosova, kosovske vlasti nedavno su postupile isto prema BiH. Vize se izdaju u Skoplju, Tirani, Istanbulu.
Građani Kosova mogu slobodno da putuju u Srbiju, sa ličnom kartom ili pasošem, ali ne i u BiH. Pored toga, i kulturna saradnja je jača između Kosova i Srbije, nego što je ona sa Bosnom.
Ova situacija je svojevrstan apsurd i to u vrijeme kada je vizni režim na Balkanu skoro pa nestao, a onaj između Kosova i BiH postao još strožiji, kazao je kosovski analitičar Shkelen Maliqi, te naveo da “smo ostali u blatu gorke istorije tapkajući na mjestu“.
„Uvođenje mjere reciprociteta za građane BiH nije bila rukovođeno željom za osvetom, već je više bila mjera koja treba podstaći drugu stranu, instance koje donose odluke u Sarajevu i Banjoj Luci, da razmisle o problemu rigoroznog režima za vize za građane“, kazao je on.
BiH od ovakve politike ne dobija ništa, ni politički ni ekonomski, već samo ima štete koje najviše osjete bosanski privrednici koji trguju sa Kosovom, istakao je Maliqi.
Darko Brkan, predsjednik Udruženja građana ’Zašto ne’ iz BiH, kaže da je tokom ove posjete Kosovu na ulicama Prištine sretao ljude koje je viđao na slikama iz pasoša koje je potpisivao da bi došli u BiH, te da zna i članove porodica ljudi koji rade u Ambasadi BiH u Skoplju.
Prema njegovim riječima, treba razmisliti o uzrocima ovog problema da bi se došlo do rješenja. Saradnja Kosova i BiH nije prioritet u političkom odlučivanju u BiH, a u Republici Srpskoj ne postoji nikakav interes za rješavanje tog pitanja.
„Uzrok leži u načinu odlučivanja u BiH, a to je da je količina blokada u sistemu tolika da je jako teško donositi bilo kakve proaktivne odluke, mnogo je lakše blokirati“, kazao je on i dodao kako je “naša politika na neki način getoizirajuća u svojoj osnovi”.
Kosovski analitičar Azem Vllasi, koji je prisustvovao panelu u petak, kaže da ne postoji nijedan jedini razlog za ovakav problem u slobodi kretanja između BiH i Kosova, te da se radi o tome da u Bosni ovo pitanje nikoga ne zanima.
„Po Balkanu ima puno apsurda, ali ovo je najapsurdnije, najgluplje pitanje… Slušam sve vas kako ste fino obrazložili svoje stavove, ali je strašno kada pričaš nešto pametno o tako glupoj stvari“, kazao je Vllasi.
Vizna liberalizacija nije samo uticala na političke i trgovinske odnose, već u velikoj mjeri i na kulturnu razmjenu.
Asja Makarević, menadžer programa Talent Sarajevo Film Festivala, koji je namjenjen mladim profesionalcima, kazala je da je u prethodnih devet godina samo 11 mladih sa Kosova učestvovalo na Talent programu, što je jako malo u poređenju sa njih 70 iz drugih zemalja koliko ih svake godine učestvuje.
„Naravno, sa Kosovom veliko pitanje je pitanje viza, ustvari, nefleksibilnost učesnika koji su zauzeti drugim obavezama da planiraju svoj dolazak i idu po ambasadama. Prošle godine smo imali filmskog učesnika, Arbera Selmanija, koji je u zadnji trenutak povukao svoje učešće, kazavši da ne može biti izložen toj vrsti pritiska i da ne može da u više navrata odlazi u Skoplje kako bi rješio to pitanje“, kazala je ona.
SFF je uticao i na pokretanje Priština Film Festivala 2008. godine, ali saradnju ovih dva festivala pratili su mnogi problemi, rekla je direktorica Priština Film Festivala Vjosa Berisha.
„Kosovski filmski umjetnici dosta zaostaju upravo iz razloga što nisu u mogućnosti pratiti SFF, ali ni ostale festivale širom Evrope, ne mogu raditi na koprodukciji. Kosovo i Bosna, iako imaju dosta zajedničkih priča za film, to je nemoguće ostvariti zato što BiH nema sporazuma ili komunikacije sa Kosovom“, kazala je ona.
Berisha je dodala da je i kulturna saradnja mnogo jača sa Srbijom nego sa BiH.
O tome koliko je sama procedura dobijanja viza naporna i skupa, govorila je Alma Mašić, direktorica Inicijative mladih za ljudska prava BiH.
„Ne možete vi biti zaista fleksibilni, ma koliko nemali obaveza u životu, da se fokusirate na putovanje u Sarajevo ili Prištinu. Procedure su suviše komplikovane, preskupe, na današnjem standardu plata, i ne samo plaćati 31 euro vizu, već treba otići dva puta u Skoplje ili u Zagreb, što su bespotrebni troškovi koji u većini slučajeva ljudi sebi ne mogu priuštiti. Vi morate biti pozvani, neko mora garantirati za vas, obezbjediti sve, i tako ste onemogućeni da na taj način slobodno putujute“, kazala je ona.
Predsjednik Albanske zajednice u BiH Muharem Zejnulahu za RSE kaže da su recipročne mjere Kosova prema BiH uticale i na održavanje porodičnih veza bosanskih Albanaca sa Kosovom. Tehnički detalji za dobijanje viza su jako komplikovani, dodaje on.
„Ali vrlo je teško, čak je nemoguće objasniti ljudima čija su djeca pala za odbranu BiH, koji su dali svoje živote za svoju zemlju, za njen suverenitet, za njenu slobodu, koji nisu imali nikakve veze sa BiH, nego su se zatekli kao studenti tih godina u Sarajevu, nisu se vratili, a mogli su, već su se priključili Armiji Republike BiH, položili svoje živote, i njihovi roditelji danas ne mogu da posjete mezar svog djeteta zato što neki birokrata iz Ureda za strance neće da ovjeri to garantno pismo. To je strašno“, kazao je on.
