Predsjednik Kosova je precijenio svoju moć kod međunarodnih faktora inicijativom da od Kosovskih snaga bezbjednosti napravi vojsku Kosova.
Prilikom podnošenja nacrta zakona Skupštini Kosova, Hashim Thaçi je izjavio da on za ovu transformaciju ima podršku kako koalicionog partnera, opozicije, ali i SAD-a i NATO-a. Sa ovom inicijativom nije konsultovao koalicionog partnera, opoziciju, niti međunarodne ključne faktore – Vašingon i Brisel. U vezi ove inicijative, Thaçi je prethodno razgovarao telefonom sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji se oštro protivio formiranju vojske Kosova i da za to očekuje pomoć Evropske unije, SAD-a, Rusije “i svih drugih”, uz konstataciju da su to veoma krupne stvari da bi se neko sa tim igrao. Jer, po njemu, fomiranje vojske Kosova značilo bi kršenje Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, ali je suprotno i kosovskom Ustavu.
Međutim, iako SAD i NATO podržavaju transformaciju Kosovskih snaga bezbjednosti u vojsku, oštro su reagovali na ovu inicijativu, rekavši da ona može da se dogodi samo promjenom Ustava. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je preneo vlastima u Prištini zabrinutost Alijanse zbog predložene transformacije Kosovskih snaga bezbjednosti u oružane snage bez promjene Ustava. Jasno im je, kazao je, stavio do znanja da unilateralni koraci poput ovih nisu od pomoći i zatražio od kosovskih vlasti da ostanu u bliskom kontaktu sa Beogradom.
Ambasada SAD-a u Prištini insistira da transformacija treba da se uradi kroz ustavne promjene, što bi podrazumijevalo i saglasnost poslanika Srpske liste, saopšteno je iz ove ambasade. “Politika SAD-a je da transformacija bezbjednosnih snaga u oružane snage Kosova treba da se obavi u skladu sa Ustavom i kroz sveukupan politički proces.” Istovremeno se oglasio i KFOR, s porukom da će morati da razmotri svoj nivo angažovanja na Kosovu ukoliko dođe do promjene zakona.
Predsjednik se ‘preračunao’
Vlada Kosova je saopštila da je opredjeljena da Kosovo ima svoju vojsku u okviru ustavnih rješenja i uz podršku i koordinaciju sa srateškim partnerima – SAD-om i NATO-om. I unutar koalicionog partnera, Demokratskog saveza Kosova, bilo je glasova koji su se protivili formiranju vojske na način kako je pokrenuo predsjednik. Time je frustriran i premijer Isa Mustafa, koji je izjavio da vojska Kosova nije, niti će biti partijska vojska.
Uvidjevši da se preračunao, predsjednik Thaçi je priznao da Kosovo nema međunarodnu podršku za ovu inicijativu, jer SAD i NATO, ali i EU, podržavaju transformaciju Kosovskih snaga bezbjednosti samo kroz promjenu Ustava. On je izjavio “da če podnijeti ostavku ukoliko ne prođe zakon o formiranju vojske Kosova” i da u tom slučaju “Skupština treba da ide kući” (da se raspušta i raspišu prijevremeni izbori). Ova izjava je od analitičara na Kosovu ocjenjena kao pritisak na poslanike, a iznad svega na međunarodne faktore koji se protive ideji formranja vojske Kosova.
Povodom ove najave Thaçija, u Demokratskom savezu Kosova kažu da, ukoliko se govori o biranju između Thaçija i SAD-a, onda se za Kosovo ove dvije stvari ne mogu uporediti, jer SAD ima veliki značaj za Kosovo i njegov narod, a Thaçi se može lako zamjeniti. To što je Zapad odustao od podrške Thaçi pripisuje “otvorenim, jasnim i odlučnim” protivljenjima Beograda i Srpske liste, čiji poslanici bojkotuju parlament – a bez njihovih glasova ne postoji neophodna parlamentarna većina za ustavne promjene kao uslov za formiranje vojske Kosova.
Beograd je ovu slatkorečivu zamku dočekao kao svoj doprinos stopiranju kosovskog vojnog projekta. Premijer Vučić izjavio je da od radosti “skoro zaplakao” u trenutku kad mu je generalni sekretar NATO-a rekao da oni ne podržavaju formiranje kosovske vojske. Vučić je podvukao da je to važna pobjeda Srbije, čime je kapitalizovao stav SAD-a i NATO-a o formiranju vojske Kosova kao uspjeh politike koju on vodi.
Međutim, analitičari u Beogradu ocjenjuju da takav stav Vašingtona i Brisla nije rezultat dejstvovanja srpske diplomatije. Jer, nisu se NATO i SAD opredijelili zato što je Beograd lobirao kod Rusa i Kineza, ni zato što su stali na stranu Vučića poslije njegove oštre verbalne telefonske konfrontacije sa Thaçijem. Ali, svakako da je takva odluka Thaçija dala vetar u leđa predsjedničkom kandidatu Vučiću u jeku izborne kampanje.
Majstor za stvaranje i rješavanje problema
Posljednji koraci Thaçija gledaju se sa velikim nezadovoljstvom, ne samo od ambasadora zapadnih zemalja u Prištini, već i u glavnim centriam moči, uključujuči Vašington i Brisel. Tako je izjavio anonimni diplomatski izvor, koji naglašava da je “računica Thaçija toliko važna za Zapad i da će ga spasiti od njegovih grešaka skroz progrešna”.
Dramatičnost kojom je Thaçi postavio pitanje “promjene misije Kosovskih bezbjednosnih znaga” preko nacrta zakona koga je uputio Skupštini objašnjava se njegovom potrebom da ponovo izbije na čelo procesa dijaloga sa Srbijom i kako bi potisnuo u defanzivu premijera Mustafu i predsjednika parlamenta Kadri Veselija, koji su dobili međunarodnu podršku izbacivši njega u “aut”, na šta Thaçi nije naviknut i odakle ne može više da štiti poslovne interese koji stoje iza njega.
Thaçi je poznat kao uspješan kreator i režiser problema koje je stvarao sam. Još je prvi šef UNMIK-a Bernar Kušner rekao da je on “političar koji uveče stvara problem, a ujutro zove telefonom i nudi rješenje”. Tako stvarajući jedan novi problem, u ovom slučaju vojske, odnosno učinivši ga urgentim, on nastoji da stavi u nemogući položaj dva svoja glavna rivala da bi ponovo preuzeo vođenje neophodnog procesa normalizacije odnosa sa Srbijom, proces dekriminalizacije i evroatlantskih integracija. Ali, Mustafa i Veseli su na vešt način vrući krompir ponovo vratili u njegove ruke i doveli ga u stanje koje zahtijevaju Brisel i Vašington.
Jake izjave Thaçija da će se vojska formirati sa ili bez podrške ključnih partnera, ili da će podnijeti ostavku ukoliko to ne prođe u parlament, pokazuje njegovu nervozu i nemoć da bi vratio uticaj bilo u njegovoj bivšoj stranci, bilo u svom koalicionom partneru. Aktiviranje grupe za pritisak i određenih medija su nastojanja da se pojaća dramtičnost, da se uznemirava Zapada navodno eskalacijom, da izazove militarističke snage u Srbiji i da održi kosovke Srbe van procesa.
Bilo kako bilo, u cijeloj ovoj drami u predsedničkoj režiji jedna stvar je sigurna: Thaçi neće dati ostavku (kako je prijetio) nezavisno kako će se odvijati stvari sa njegovim prijedlogom. Ako zbog nićeg drugog, onda zbog toga što će stvarati drugi još veći problem i nadvladaće svojom propagandom, kojom će okriviti i kaljati svakog ko mu bude pomenuo ostavku. Svakako da se sudbina Thaçija u politici vezuje sa procesom dekriminalizacije društva i države Kosova i normaliacijom odnosa sa Srbijom.
Posljednja šansa za vladajući dvojac
Igra Thaçija, u sadejstvu sa Veselijem, oko formiranja vojske je veoma opasna, jer se pravi za njihove parapolitičke interese i protiv planova SAD-a, EU-a i NATO-a. Dokle je dosezala politička sramota na Kosovu pokazuje činjenica da je Thaçi oko inicijative o formiranju vojske razgovarao telefonom sa premijerom Srbije Vučićem, ali ne i sa premijerom Kosova Mustafom i opozicijom, niti sa SAD-om, NATO-om i EU-om…
Kakve ciljeve želi da postigne Thaçi ovom inicijativom? Prema kosovkim analitičarima, on, u saradnju sa Veselijem, žele da izazovu veću krizu da bi se išlo na prijevremene parlamentarne izbore, jer misle da je to posljednja šansa da njihova stranka, Demokratska opartija Kosova, još jednom dobija izbore. Jer sada, kad kontrolišu skoro sve u državi i u podzemlju, mogućnosti za pobjedu su veći; da zaoštre situaciju na Kosovu uoči podizanja optužnice za ratne zločine od Specijalnog suda protiv nekoliko kamandantava Oslobodilaćke vojske Kosova, gdje se spomiju i imena Thaçija i Veselija; da se Thaçi faktorizuje u političkoj domaćoj sceni; da potvrdi snagu svoje vlasti nad prolitičkim procesima i formiranjem vojske zaradi veliki moralni i politički kredit pred građanima Kosova; da formira vojsku kako bi, u slučaju neke veće političke krize, izvršio vojni puč i zabranio rad opozicije, civilnog društva i medija koji kritikuju njegovu politiku.
Imajući u vidu žestoke reakcije SAD-a, NATO-a i EU-a, postavlja se pitanje – da li je predsjednik Kosova Hashim Thaçi ovaj puta precjenio svoju moć stećenu velikom podrškom međunarodnih ključnih faktora i igrao ruski rulet?
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku
