Ambasade SAD na Kosovu i u Srbiji pozvale su sve strane da izbjegnu opasnu i povišenu retoriku, dok je Rusija poručila da se ne smije dopustiti novi konflikt na Balkanu. Kosovski zvaničnici tvrde da Srbija upravo računa na pomoć Rusije kako bi pripojila sjeverni dio Kosova.
Američka ambasada na Kosovu upozorila je da od porasta nacionalizma niko nema koristi, te da je potrebno raditi na normalizaciji odnosa Srbije i Kosova.
Tenzije između dvije zemlje porasle su, tvrde kosovski zvaničnici, nakon niza provokacija Srbije, a posljednja se odnosi na voz sa natpisom ’Kosovo je Srbija’ koji je Srbija htela da upotrebi za eventualno uspostavljanje linije između Beograda i Sjeverne Mitrovice.
“Srbija računa na pomoć Rusije i zato je jedan voz iz Rusije krenuo iz Beograda prema Kosovu. Ništa nije slučajno, već je sve planirano iz Beograda”, kazao je predsjednik Kosova Hashm Thaçi u intervjuu za RSE u ponedjeljak.
I srpska i kosovska strana ocjenjuju, međutim, da je spriječavanjem dolaska voza na Kosovo spriječen i mogući sukob, koji se na Balkanu, upozorio je juče i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, ne smije dozvoliti.
“Nadam se da svi shvataju da se ne smije dozvoliti izbijanje oružanog sukoba na Balkanu”, rekao je Lavrov na godišnjoj konferenciji za novinare.
Međutim, i pored ovakve izjave ruskog šefa diplomatije, stavovi SAD-a i Rusije se razlikuju, s obzirom da su SAD priznale Kosovo, dok Rusija to nije učinila, komentariše kosovski analitičar Driton Selmanaj. On navodi da Srbija pokušava da iskoristi snagu Rusije na međunarodnoj sceni radi ostvarivanja svojih ciljeva, dok Rusija koristi Srbiju kao destabilizirajući faktor na Balkanu.
“Ne smatram da je Rusija potpuno spremna da pruži podršku Srbiji da preuzme sjeverni dio ili da ponovo prouzrokuje sukobe. Meni se više čini da se Rusija trudi da Balkan ne bude previše stabilan kako bi se Evropska unija više koncentrisala na Balkan. To bi omogućilo Rusiji da razvija dalje planove u drugim djelovima, bilo da se radi u Siriji, Ukrajini ili u drugim mjestima kao što su Abhazija, Gruzija, Osetija i druga”, kaže Selmanaj.
Pristup SAD se ne menja
S druge strane, napominje Selmanaj, Sjedinjene Države imaju jasan stav o Kosovu. Ipak, dodaje, postoji namjera da se iskoristi faza tranzicije vlasti u Sjedinjenim Državama kako bi se pojedini ciljevi nekih država realizovali.
“Ne mislim da će pristup SAD prema Kosovu da se mjenja jer je od devedesetih postoji kontinuitet koji se ne mjenja, bez obzira ko je bio na čelu države – republikanac ili demokrata. Kosovo je i dalje jedan dobro koordiniran međunarodni projekat sa velikom podrškom Sjedinjenih Država i ne vidim potencijalni rizik da nova administracija može da promeni pristup. Ipak su njihove investicije na Kosovu velike”, komentariše Selmanaj.
Direktor Balkanske grupe iz Prištine Naim Rashiti navodi da su političke tenzije između Kosova i Srbije poprilično velike, ali ne očekuje da mogu da prerastu u nasilje.
“Ne vidim da Srbija može da ode predaleko s provokacijama. U Srbiji postoji interesantna situacija jer, nakon što je stiglo odobrenje o otvaranju poglavlja u pregovorima sa EU, Beogradu više nije na agendi da izvještava Brisel”, kaže Rashiti.
Istovremeno, ocjenjuje Rashiti, zbog predstojećih izbora u Njemačkoj i u Francuskoj, mogu manjkati pritisci Brisela na Beograd za provedbu reformi i dijalog sa Kosovom.
“U Srbiji su takođe ove godine izbori i može se očekivati da će njihov fokus biti na njima samima. Mnogi smatraju da je Vučić otišao previše daleko u približavanju Njemačkoj, što se nije svidjelo Moskvi. Sada, zbog izbora, pokušava da ode korak nazad. Cilj nacionalističkog diskursa nekoliko njih je da se spriječi pobjeda radikala ili drugih kao što je Vuk Jeremić”, kaže Rashiti.
On smatra da će ova situacija potrajati nekoliko mjeseci, ali da će se Srbija krajem godine morati da vrati provedbi uslova Evropske unije. To znači, dodaje on, da će ovo biti izgubljena godina kada je u pitanju politički dijalog o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije.
“Ovaj dijalog ubrzo treba da ima novu platformu na osnovu koje treba da dođe do uzajamnog priznavanja nadležnosti, što treba jasno da se definiše političkim sporazumom. EU je do sada u tome oklijevala, ali je sada o tome počela da razmišlja”, kaže Rashiti.