Kada je riječ o političkoj paralizi u Bosni i Hercegovini, Šatak ističe da je u Dejtonu napravljena greška što NATO-u nije omogućeno da se odmah angažuje u hapšenju optuženih za ratne zločine.
“Među njima je bilo političara kojima je dozvoljeno da i nakon rata nastave svoje nacionalističko i ekstremističko djelovanje na javnoj sceni. Na kraju su Milošević, Karadžić i Mladić sklonjeni sa scene i završili u Haškom tribunalu, ali to je moralo da se uradi mnogo ranije. To je ključna greška iz Dejtona, a ne toliko taj strukturalni aspekt”, kaže on.
Šatak negira da su Ričard Holbruk i Radovan Karadžić sklopili sporazum. “Ne vjerujem u to. Razgovarao sam mnogo puta o tome sa Holbrukom”.
On navodi da je razočaran pojedinim presudama Haškog tribunala. “No, ne mislim da su u pitanju politički uticaji, već da se sud upleo u mrežu sopstvene birokratije”.
RSE: Predsjednik SAD Barak Obama (Barack) isključio je vojnu intervenciju Zapada zbog ruske aneksije Krima. U međuvremenu, zajedno sa Evropskom Unijom je proširio sankcije protiv Kremlja, ali čini se da se ruski zvaničnici nisu, na prvi pogled, previše zabrinuli. Koje instrumente Zapad ima na raspolaganju da privoli Rusiju da odustane od dosadašnje politike u Ukrajini. Ili će se desiti kao u slučaju ruske invazije u Gruziji 2008., kada su se reakcije SAD i EU uglavnom svele na verbalnu kritiku?
Šatak: Treba najprije da razdvojimo situaciju na Krimu i u Ukrajini u cjelini i dalje u Istočnoj i Zapadnoj Evropi. Pitanje Krima za sada izgleda rješeno, ali to, naravno, ne znači da je prihvatljivo njegovo pripajanje Rusiji. To je pogrešan potez kojim je narušeno međunarodno pravo i suverenitet Ukrajine. Međutim, imajući u vidu bliske veze Krima i Rusije vjerovatno se ne može u dogledno vrijeme očekivati vraćanje ovog poluostrva pod okrilje Ukrajine.
Sada se postavlja pitanje da li će Putin iskoristiti upad na Krim za širenje uticaja u Ukrajini, odnosno njenu destabilizaciju prije svega na istoku zemlje, koristeći kao izgovor da veliki broj građana u tom regionu govori ruski. Obama i Evropska Unija su sve ujedinjeniji u stavu da nametnu još oštrije sankcije Moskvi.
RSE: Da li to znači da ako Putin odluči da nakon pripajanja Krima ne produži kampanju na istok Ukrajine, da će Zapad na neki način prećutno prihvatiti novonastalu situaciju i pokušati da normalizuje odnose sa Moskvom?
Šatak: Ne mislim. Cilj sankcija je da odvrati Putina od pokušaja da destabilizuje Ukrajinu. Međutim, sumnjam da će ove zapadne mjere ubjediti Putina da vrati Krim Ukrajini, u najmanju ruku u doglednoj budućnosti.
Naravno, na kraju treba normalizovati odnose. No, mora da se osigura poštovanje suvereniteta Ukrajine. Da bi započela normalizacija mora se omogućiti Kijevu približavanje Evropskoj Uniji, zatim da se možda Moskva pridruži naporima Brisela u obezbjeđivanju ekonomske pomoći Ukrajini. U međuvremenu, EU i SAD treba da istraju na sankcijama Rusiji sve dok se ne osigura sporazum koji obezbjeđuje poštovanje suvereniteta kao i stabilnost Ukrajine.
RSE: Da li će Zapad uvesti Rusiji ekonomske i trgovinske sankcije samo u slučaju nastavka njena kampanje na istočnu Ukrajinu, ili i zbog pripajanja Krima?
Šatak: Zapad će pojačavti kaznene mjere i to treba da učini odmah jer je važno da se predoči Rusiji koja je cijena njenih postupaka. Već se vidi po padu ruske berze, smanjenja njenog kreditnog rejtinga, zatim problema sa kojima se suočavaju pojedine domaće banke – da sama najava sankcija već ima ozbiljan uticaj na rusku ekonomiju.
RSE: Međutim, da li te negativne ekonomske poslijedice mogu da utiču na promjenu politike Kremlja?
Šatak: Teško je predvidjeti kako će Putin reagovati. U ovom trenutku je na vrhuncu popularnosti u zemlji.
RSE: Pripajajući Krim, Putin se pozvao na primjer Kosova. Takođe, tokom intervencije u Gruziji 2008. kazao je da je oponašao intervenciju NATO-a protiv Srbije 1999, kao i invaziju Iraka 2003. bez odobrenja Saveta bezbjednosti. Može li ovo sve učestalije pozivanje na prethodne sporne situacije da podrije principe na kojima funkcioniše međunarodna zajednica?
Šatak: Najprije da se osvrnemo na primjer Kosova, na koji se Putin najčešće poziva. Ova dva slučaja se, međutim, u mnogo čemu razlikuju. Srpske snage su izvršile masovne zločine nad Albancima. Lično sam se u to uvjerio kao jedan od istražioca.
S druge strane, ruska većina na Krimu nije bila izložena bilo kakvim zločinima. Takođe, niko nije težio aneksiji Kosova – ni SAD niti bilo koja druga zemlja – već da mu se pruži prilika da pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice odluči o svojoj budućnosti. Za to vrijeme na Krimu je na brzinu održan referendum u okolnostima ruske okupacije, što je svakako bilo frustrirajuće za tamošnje stanovništvo da istinski iskaže svoj stav. Naravno, to ne znači da su ova pitanja koja se tiču međunarodnog prava jednostavna, ali postoje bazični principi suvereniteta i samoopredeljenja u okviru koncepta suvereniteta. Ta načela su bila narušena na Krimu, a na Kosovu ne.
Putin manipuliše na Krimu kao Milošević u BiH
RSE: Da li svijetu prijjeti novi hladni rat nasuprot unipolarnom uspostavljenom nakon pada komunizma?
Šatak: Svijet svakako postaje sve više multipolaran, fragmentisan, što je paradoksalno. Naime, na jednoj strani je fenomen globalizacije i integracija svijeta. Istovremeno, jačaju dezintegracione snage zbog raznih strahova ljudi od globalnih trendova. U takvim okolnostima autoritarne vođe igraju na kartu nacionalizma i ksenofobije, kao sada u Rusiji, što podstiče hladni rat.
Napraviću paralelu između Bosne i Hercegovine za vrijeme rata 1990-ih i Krima sada. Naime, tadašnji neprikosnoveni lider Srbije Slobodan Milošević je manipulisao situacijom u BiH preko tamošnjih Srba kao svojih surogata. Isto tako, Putin manipuliše situacijom u Ukrajini, prije svega na Krimu, da bi podsticao nove sukobe. Dakle, preti nam takva opasnosti i zato je važno da SAD i EU budu odlučne i uvedu nove sankcije. Do sada nisu pokazivale potrebnu čvrstinu.
RSE: SAD su nakon pada komunizma, a naročito nakon 11. septembra 2001, preusmjerile svoje priroritete ka borbi protiv terorizma, istočnoj Aziji, prije svega Kini, Africi. Hoće li poslije ruskog pripajanja Krima, Vašington ponovo usredsrediti pažnju na ovo ključno pitanje u svojoj spoljnoj politici za vrijeme Hladnog rata?
Šatak: SAD i EU su dva najveća trgovinska bloka na svijetu. Oni ostvaruju više od 50 odsto svjetskog društvenog proizvoda. Dakle, u strateškom interesu je Vašingtona da se dodatno angažuje na starom kontinentu, naročito sada kada se svijet suočava sa različitim multipolarnim trendovima. Kriza u Ukrajini će ubrzati taj proces.
RSE: To je ekonomski dio. A kada je riječ o vojnom aspektu. NATO je ostao po strani. Govorite o Evropi, međutim tu je očigledno riječ o zapadnoj Evropi i EU, a kakav se odnos SAD prema Rusiji može očekivati?
Šatak: Smatram da ne treba stvarati preveliki jaz između Rusije i Evrope. Naravno, EU i SAD treba da oštro reaguju prema Moskvi zbog zbivanja u Ukrajini. Međutim, istovremeno mora mnogo više da se uvažava činjenica da se Evropa ne završava na ruskoj granici. Naprotiv, i Rusija i Evropa su djelovi istog geopolitičkog okvira koji mora da se učini mnogo skladnijim i efikasnijim. U ovom trenutku, trendovi idu u suprotnom pravcu.
Ključna greška Dejtona: nisu odmah hapšeni osumnjičeni za ratne zločine
RSE: Skoro dvije decenije od završetka rata, Bosna i Hercegovina je i dalje nefunkcionalna država zbog etničkih podjela. Nedavno su počeli masovni protesti građana. U međuvremenu, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je prije neki dan u prisustvu ruskog ambasadora u Sarajevu, podržao referendum na Krimu i njegovo pripajanje Rusiji.
Kako pronaći izlaz iz ove situacije?
Šatak: Bosni i Hercegovini je potreban potpuno novi mirovni ugovor, odnosno proces koji će voditi ka fundamentalnom, širem sporazumu u koji bi svakako bili uključeni akteri iz regiona, ali i EU i SAD. Oni moraju da se ponovo zajedno angažuju. Vašington je u suštini okrenuo leđa Balkanu i to je tragično, a i EU je okupirana drugim pitanjima.
RSE: Vi ste imali jednu od ključnih uloga u postizanju Dejtonskog sporazuma. Međutim, mnogi smatraju da je ovaj dokument glavna prepreka da BiH postane funkcionalna država?
Šatak: Ne mislim da je on ključna prepreka. Zapravo, mi smo prevazišlti tu fazu. Nijedan mirovni sporazum ne može trajati tako dugo, čak ni 10 godina. Značaj Dejtona je u tome što je okončao rat. Naravno, nakon njega je uspostavljen “hladni mir”. Međutim, nikada nije ni bila intencija da se samim Dejtonskim sporazumom omogući demokratski proces…
RSE: Međutim, pojedini političari se pozivaju na Dejtonski sporazum kao zaštini mehanizam, čime se onemogućavaju suštinske promjene.
Šatak: U Dejtonu je napravljena greška što NATO-u nije omogućeno da se odmah angažuje u hapšenju optuženih za ratne zločine. Među njima je bilo političara kojima je dozvoljeno da i nakon rata nastave svoje nacionalističko i ekstremističko djelovanje na javnoj sceni. Na kraju su Milošević, Karadžić i Mladić sklonjeni sa scene i završili u Haškom tribunalu, ali to je moralo da se uradi mnogo ranije. To je greška iz Dejtona, a ne toliko taj strukturalni aspekt.
Nije bilo sporazuma Holbruk-Karadžić
RSE: Imali ste i ključnu ulogu u formiranju Haškog tribunala za bivšu Jugoslavije u kome je vođen proces protiv nekoliko stotina lica. Međutim, u poslijednje vrijeme pojedine oslobađajuće presude visokim oficirima poput hrvatskog generala Ante Gotovine i srpskog generala Momčila Perišića, kao i bivšeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja, izazvale su nezadovoljstvo ne samo djela javnosti na Balkanu već i u međunardnoj, koji smatraju da je to urađeno zbog političkog pritiska pojedinih krugova na Zapadu.
Šatak: Osnivanje Haškog tribunala je bio veoma važan projekat. Niko nije na početku vjerovao da će uspijeti da procesuira toliko optuženih za ratne zločine, što je pozitivan rezultat. Međutim, sve je to predugo trajalo. Kao što sam već rekao, neka lica je trebalo mnogo ranije suočiti sa pravdom. Takođe, razočaran sam pojedinim presudama. Vi ste pomenuli neke.
RSE: Da li je to učinjeno pod političkim pritiskom?
Šatak: Ne znam. Da sam sklon teorijama zavjera, možda bih i povjerovao da je bilo političkog uticaja. Ali mi nije jasno šta bi razlog za mješanje sa strane. Tačno je da su oduvijek neke evropske zemlje imale različite interese na Balkanu. Istovremeno, SAD se nisu pridružile Međunarodnom krivičnom sudu, iako sarađuju sa njim. Ja se duboko ne slažem sa takvom pozicijom Vašingtona. Dakle, neko može da tvrdi da SAD nastoje da spriječe neke presude ili hapšenja. Međutim, ne vjerujem u te teorije koje su odavno u opticaju. Smatram da se Haški tribnual upleo u mrežu sopstvene birokratije.
RSE: Na kraju o navodnom sporazumu Holbruk-Karadžić o garancijama lideru Srba u BiH da mu neće biti suđeno ukoliko se povuče sa političke scene poslije rata.
Šatak: Ne vjerujem u to. Razgovarao sam mnogo puta o tome sa Holbrukom.
RSE: On vam nikada to nije pominjao?
Šatak: Ne. Holbruk je samo želio da osigura da Radovan Karadžić niti bilo koji drugi optuženi za ratne zločine ne učestvuje u pregovorima na Dejtonskoj konferenciji.
