Naučnici vjeruju da je ljudski mozak najsloženija tvorevina u poznatom svemiru, ali iznenađujuće često griješi. Ne opažamo ono što nam je pred očima, vidimo nešto čega nema, pogrešno shvatamo pitanja i zadatke, a sjećanja su nam puna rupa koje popunjavamo uz pomoć mašte i pretpostavki.
Svi će vam reći da se sjećanju ne može vjerovati, ali kad to kažu ne misle na svoje, nego na tuđa sjećanja. Većinom smo sigurni u pouzdanost svog pamćenja, ali naučnici su utvrdili da je ono često neprecizno i zbrkano.
Ulric Neisser, kognitivni psiholog sa Sveučilišta Emory u SAD-u, proveo je višegodišnje istraživanje o sjećanju studenata na eksploziju svemirske letjelice Challenger u januaru 1986., u kojoj su svi astronauti poginuli.
Dan nakon tragedije podijelio je upitnik grupi od 106 studenata, koji su odgovorili gdje su i s kim su bili i šta su radili kad su čuli vijest. Neisser je sačuvao odgovore da bi dvije i po godine kasnije istim studentima postavio ista pitanja. Između starih i novih odgovora bilo je vrlo malo sličnosti. Studenti su zaboravili većinu činjenica o danu kad je eksplodirao Challenger, osim osnovnih podataka o katastrofi. Ispravnost sjećanja kod prosječnog studenta je bila niža od 50 posto, a četvrtina je dala potpuno pogrešne odgovore.
Ali, na pitanje koliko su sigurni u svoja sjećanja o tom danu, studenti su na skali od jedan do pet zabilježili prosjek od 4,17. Između ispravnosti sjećanja i samouvjerenosti nije bilo nikakvih dodirnih točaka. S obzirom na brojnost iskustava koje doživljavamo mozak je razvio strategije upravljanja sjećanjima. Zahvaljujući tim strategijama, pamtimo samo dijelove iskustava, a rupe u sjećanju popunjavamo pretpostavkama koje nam se čine smislenima, ali mogu biti potpuno pogrešne.
Nauka je otkrila da je na pamćenje moguće uticati sugestijom. U jednom su eksperimentu istraživači uvjerili ženu da se kao dijete izgubila u trgovačkom centru. Ne samo što im je povjerovala, već je počela iznositi detalje o starici koja joj je navodno pomogla da pronađe roditelje i o izlozima prodavnica pored kojih je prolazila. Njen je um spontano stvarao sadržaj da bi upotpunio lažno sjećanje koje su joj usadili istraživači.
Naučnici su je toliko uspješno uvjerili u tobožnju epizodu iz djetinjstva da se našla u čudu kad su joj na kraju otkrili da su je obmanuli u sklopu eksperimenta o lažnim sjećanjima. Nije im vjerovala sve dok nije nazvala roditelje, koji su joj potvrdili da se nikada izgubila u shopping centru. Neke psihijatrijske grane tvrde da naš um potiskuje sjećanja na traume da bi nam olakšao život. No, potisnuta sjećanja ne iščezavaju, nego nastavljaju djelovati iz podsvijesti uzrokujući neurozu i druge smetnje.
Je li vam se ikada neka pjesma satima vrtila u mislima iako ste je se pokušavali osloboditi na sve načine? Odzvanja vam u glavi kad parkirate, nehotice je pjevušite za radnim stolom, zviždite je u kupaonici, lupkate prstima u njenom ritmu za vrijeme sastanka. Što je najgore, možda vam se uopšte ne sviđa – ili vam se prestala sviđati nakon prvih nekoliko sati torture. Istraživači sa Sveučilišta u Dartmouthu utvrdili su da slušanje dijela poznate pjesme aktivira dio moždane kore zadužen za sluh i da ta struktura dugo ostaje aktivna ako nismo zaokupljeni nečim drugim.
Mozak nastavlja “pjevati” pjesmu i nakon što muzika prestane svirati. Grupa naučnika je nastojala pronaći rješenje nakon što jedan od njih nije mogao izbiti pjesmu Spice Girlsa iz glave. Nakon dugog proučavanja, objavili su sljedeći savjet: da biste se oslobodili ovoga morate se usredotočiti na mentalnu aktivnost srednje težine kao što je rješavanje anagrama i čitanje romana ili jednostavno nekoliko minuta slušati drugu pjesmu.
Nekoliko puta ponovljena laž postaje istina
Ankete su pokazale da petina Amerikanaca misli da je njihov predsjednik musliman. Iako su mediji nebrojeno puta prikazali Baraka Obamu kako polaže zakletvu na Bibliju, ide u crkvu, pije alkohol i jede svinjetinu, skoro je 20 posto građana uvjereno da je musliman.
To je posljedica ustrajne propagande njegovih protivnika, koji su mnogo puta iznijeli lažan podatak da je musliman ne bi li naveli većinom kršćanske glasače da mu uskrate glas. Propaganda se oslanja na tehniku uvjeravanja ponavljanjem. “Ako dovoljno često ponavljate laž, ljudi će povjerovati u nju”, rekao je nacistički ministar propagande Džozef Gebels.
