Iako u našim krajevima automatski mjenjač i nije bio toliko popularan posljednjih godina, njegova popularnost polako raste. Međutim, jeste li se ikada zapitali kako funkcionira? Koja je uopće razlika između ručnog i automatskog mjenjača? Krenimo …
Glavno pitanje koje se postavlja je zašto je uopće mjenjač potreban? Prije svega zbog povećanja efikasnosti motora. Kad bi motor svoju snagu izravno prenosio na kotače vozila njegova efikasnost bi bila znatno manja. Zanimljiva je informacija kako se koljenasto vratilo motora, u nekim slučajevima, okrene čak četiri putaza vrijeme u kojem se kotač okrene tek jednom. Sukladno tome pri brzini od 140 km/h i 5.500 okretaja motora kotač prosječne veličine okrene tek 1300 puta.
Automatski mjenjač se sastoji od tkz. planetarija (zupčanika). Planetarni zupčanici vrte se oko „sunčanog“ zupčanika, a nalaze se na svom nosaču koji se u praksi nalazi na osovini prethodno spomenutog sunca. Stupnjevi prijenosa ovise o zaustavljenim zupčanicima koje mogu zaustaviti kočnice ili ih natrag uključiti spojke (cijela priča je pojednostavljena). U pravilu, mijenjanje brzina vrši se automatski i to pomoću centrifugalnog regulatora koji usmjerava ulje u mjenjaču, a može se vršiti i ručno pomoću ručice mjenjača.
S druge strane, ručni mjenjač, na kojeg je naučena velika većina vozača, radi na sasvim drugom principu. U pravilu, sastoji se od zupčanika koji se vrte stalnom brzinom i zupčanika različtitih veličina (ne vrte se stalnom brzinom), a koji daju različiti prijenosni omjer. Prijenosni omjer zupčanika definiran je stupnjem prijenosa, a ovisi o vrsti automobila. Tako na primjer kod nekih automobila, ovisno o stupnju prijenosa, može iznositi 2.8:1, 1.8:1, 1:1 itd.
